FRANE HERENDA Bolji sam od “50 nijansi sive”!

Foaje Hrvatskog narodnog kazališta Zadar bio je pretijesan  prekjučer navečer da primi sve zainteresirane za predstavljanje novog  romana zadarskog pisca Frane Herende: "Soba 909". Stajalo se i na nogama, brojni su poklonici pisane riječi došli vidjeti, kako se moglo čuti,  zašto je "Soba 909" već sada ponjela epitet jednog od najintrigantnijih  naslova ove godine u Hrvatskoj. I nisu se razočarali! Kako se također  moglo čuti u publici, okupljene je ne samo zaintrigirala priča, pohvale  se nisu štedjele ni na račun samog predstavljanja koje je vodila Valentina Mlađen, ne ustručavajući se postaviti Herendi ni ona, za hrvatske  prilike, malo škakljivija pitanja vezana za sex. Roman "Soba 909" izdat  je u nakladi Profil, a prati mladog menadžera zaposlenog u marketinškom odjelu jedne velike tvrtke. Već duže vrijeme razočaran smjerom vlastitog života, premda voli svoj posao, ne zadovoljava se sa svakodnevicom koja mu se svela na manevriranje pisanim i nepisanim  pravilima korporacije za koju radi. Besmislenost posla i sve snažnija  tjeskoba koju osjeća ipak nisu dovoljne da ga potaknu na životnu  promjenu no iz kolotečine će ga izbaciti avantura s nepoznatom djevojkom.

Realan prikaz korporacija
Kratak je to opis romana koji balansira između dvije okosnice radnje:  dijela vezanog za rad u marketinškom odjelu jedne velike tvrtke i dijela  koji se fokusira na odnos glavnog lika i djevojke koja budi sva njegova  osjetila. Herenda je, kako je informirao prisutne, dugo radio upravo za  velike tvrtke, pa je itekako dobro upoznat s načinom na koji one posluju. I više nego dostatno za realan prikaz svog „mulja“ velikih korporacija pa čak i osvještavanje brojnih zaposlenika velikih tvrtki koji su  mu, kako je naglasio, prišli nakon što su pročitali knjigu kazavši mu da  ih je „Soba 909“ potakla na preispitivanje.
-Jedan od najljepših osjećaja u mom životu je bio onaj kada sam raskinuo ugovor o radu s velikom tvrtkom za koju sam radio, u jednoj je  rečenici Herenda rezimirao što misli o multinacionalnim kompanijama  i odnosu prema radu, prema zaposlenicima i u konačnici prema klijentima/kupcima. 
– Prošao sam sve „stepenice“ u velikim tvrtkama, od komercijaliste  na terenu do direktora i dobro znam što znači kada vas netko nazove  bilo kada i kaže „samo još ovo“. Poznata mi je ta količina stresa, taj  mobitel koji stalno zvoni, poznato mi je ne-spavanje, poznato mi je to  dodvoravanje među zaposlenicima, taj svijet konzumerizma, te perfidne tehnike kako kupca nagovoriti da kupuje, da troši, da gomila nepotrebne stvari. Danas znam da svaku kupovinu treba „prespavati“, da  treba ostaviti barem 24 sata vremena prije nego li kliknem na ikonicu –  kupuj, što bih savjetovao svima, naglasio je Herenda.
– Vrata velikih korporacija su ti dakle nakon ovog romana zauvijek  zatvorena?, upitala ga je Mlađen.
– Sigurno, odgovorio je i dodao da ga to ne brine, da danas radi ono  što voli, vodi svoju farmaciju, razgovara s pacijentima i piše.
– Najviše volim razgovarati s pacijentima i pisati. A teme, njih ne biram, teme biraju mene. Knjige su kao i djeca – jednostavno se dogode,  istakao je dalje Herenda.
Očekivano, iako nije nedostajalo dobre atmosfere tijekom predstavljanja „korporativnog“ dijela knjige, najviše smijeha, a i zarumenjenih  obraza, bilo je tijekom razgovora o dijelu knjige koji opisuje sex.

Autobiografski elementi
– Onda, koliko si tu unio autobiografskih elemenata, pitala je kroz  smijeh Mlađen.
– Najbolji pisci su oni koji znaju dobro „ukrasti“ od tuđih ili svog  života, diplomatski je odgovorio mladi autor i dodao da – zašto ne pisati o seksu?
– Seks je sastavni dio života i zašto ne pisati o njemu, odgovorio je i  dodao kako je razmišljao treba li ublažiti scene seksa no odlučio se da  ih ne „cenzurira“ jer to onda ne bi bilo to.
U prilog toj tvrdnji pročitao je jedan ulomak iz knjige, naglasivši kako  je cijela priča krenula s jednim snom i onda su se stvari jednostavno  otele kontroli.
– Bolji sam od „50 nijansi sive“, nasmijao je auditorij i najavio kako je  već spreman i nastavak, koji bi trebao izaći za pola godine.
Puno se preksinoć u kazalištu moglo čuti o romanu, o naslovu koji je  kao i predhodni njegov roman – „1202“ brojčan, o pohvalama koje je  dobio od najcjenjenijih suvremenih hrvatskih pisaca, o pozitivnim  reakcijama na Interliberu, gdje je „Soba 909“ prvi puta predstavljena  javnosti, o strasti za pisanjem, o (ne)sličnosti s glavnim likom, o potrošačkom društvu današnjice i površnim odnosima među ljudima, kao  temama koje ga zaokupljaju, o svim pojedinostima vezanim ne samo  za roman već i ideju/smisao života, promatran kroz njegove oči, zapravo nalivpero s kojim je nakon promocije potpisivao knjige za koje je  vladao veliki interes.