Slaveći doček raznio se bombom

Branko Nimac sa svojim je sumještanima slavio doček Nove godine te je točno u ponoć iza obližnje ruševine htio baciti ručnu bombu u znak slavlja. No, taj njegov naum završio je tragično. Bomba mu je eksplodirala u ruci i na mjestu ga usmrtila
Branko Nimac zvani Ledo (42), dragovoljac Domovinskog rata iz Lišana Ostrovičkih, izgubio je život uslijed nestručnog rukovanja ručnom bombom u novogodišnjoj noći. Tragedija se dogodila u prvoj minuti Nove, 2010. godine, i to svega nekoliko metara od njegove obiteljske kuće u kojoj je stanovao s roditeljima i braćom.
Prema priči njegovog suborca, susjeda i rođaka Željka Šimunca zvanog Mućko, koji je o Brankovoj smrti čuo od dvojice policajaca nakon što se nešto iza ponoći vratio iz Benkovca, Branko je s grupom svojih sumještana slavio doček Nove godine te je točno u ponoć iza obližnje ruševine htio baciti ručnu bombu u znak slavlja. No, taj njegov naum završio je tragično, priča Šimunac, bomba mu je eksplodirala u ruci i na mjestu ga usmrtila. Lišanima je odjeknula snažna eksplozija, no na prvi mah nitko na to nije obraćao pozornost jer je istovremeno u mjestu bio upriličen vatromet. Stoga, iako je u njegovoj neposrednoj blizini bilo mnoštvo mještana, mahom djece, nitko zapravo sam događaj nije vidio nego su nekoliko minuta kasnije primijetili njegovo beživotno tijelo na podu uza zid ruševine.
– On je, najvjerojatnije, došao do zida, izvadio osigurač i htio baciti bombu preko zida, ali je sudeći po tragovima koji su ostali na mjestu tragedije, zapeo za kamen tako da mu je bomba eksplodirala u ruci. Ja sam zatekao njegovo mrtvo tijelo na podu uza zid. Bomba mu je ozlijedila lice i prsa, a otkinula mu je i desnu šaku koju sam pronašao 20-ak metara dalje, prisjećao se s tugom njegov rođak i suborac dodavši kako je velika tragedija da Branko na takav način okonča svoj život obzirom da je bio sudionik Domovinskog rata od samog početka pa sve do kraja. Zajedno su, kaže, prošli mnoga bojišta, proživjeli akcije “Maselnica” i “Oluja” za koju je pokojni Branko bio i odlikovan.
– Žalosno je sve ovo. Branko je punih pet godina bio na bojišnici. U 134. brigadu priključio se u srpnju 1991. godine i po bojišnicama bio sve do rujna 1995. godine. Bio je nositelj spomenice i odlikovanja za akciju “Oluja”, a mirovinski status ni do danas nije uspio riješiti – zaključio je Šimunac.
Brankovi roditelji, Boja i Ive, inače osamdesetogodišnjaci, neutješni su. Kažu kako su sina zadnji put vidjeli oko 22.30 sati kada je došao pred kuću i zovnuo majku. Pitala ga je što treba, a on joj je, kaže, odgovorio samo: “Još sam živ”.
Potom je otišao, a oni su zaspali. O nemilom događaju čuli su tek sat kasnije od tragedije.
– Imao je dosta problema sa zdravljem, a nije pio tablete koje su mu propisali liječnici. Čak je govorio i da će se ubiti, ali ovo je bio nesretan slučaj – rekao je njegov otac Ive dodajući kako nitko od ukućana nije znao da je imao bombu.
Iako je gotovo jasno da je riječ o nesretnom slučaju i nestručnom rukovanju ručnom bombom, istražni sudac u ovom je slučaju naložio obdukciju.