Ratni zločin i preljub nikad ne zastarijevaju

Tri dana sam se ja pripremala za odlazak stare i doček nove. Napisala cijeli popis što mi nije bilo OK u 2011. a nakupilo se toga. Nikad manje love, nikad manje zadovoljstva na poslu, nikad manje putovanja, šopinga, druženja s ekipom… Nikad više gluposti izgovorenih od političara, nikad depresivnija, nikad zabrinutija… Bar zadnjih 15 godina koliko me sjećanje služi. I htjela sam se pošteno izopijati i riješiti se takvog balasta, potjerati takvu staru i dočekati bar fiktivno ljepšu novu.
Mislila sam da ću bar do grada s ekipom na cugu-dvije-tri-četiri… Totalno neopterećeno kako sam se obukla, što sam na sebe stavila i imam li išta crveno. A onda me, kad sam se vratila s posla skrpala takva zimuša, pa nakon nje i temperatura, tako da sam morala, htjela-ne htjela, ostati doma. Popila aspirina, andola, ukrcala u sebe bar dvije litre čaja, ali neće temperatura dolje pa neće. Tako da me ova stara, šugava i pokvarena, dokrajčila lošom karmom do kraja.
Nazdravila sam samoj sebi čajem, sjela za komp i krenula barem virtualno proslaviti novu.
Pa kad pogledam što je bilo u najprosperitetnijem nam gradu na ovoj strani Jadrana, vidim da apsolutno ništa nisam ni propustila. Preko ljeta trošimo na trećerazredne svjetske zvijezde na zalazu milijune, a ne možemo se od Bepa i Jelenkovića pomaknuti već godinama za doček Nove. Ne bi da naš ispaćeni domaći narod nije zaslužio nešto novo nakon toliko godina. Barenko Intrade da nam na Trgu budu do jutra. A ne da za poslušat Intrade idemo u Arenu, Lisinski ili na Stradun. Ili barem Mladen Grdović da nas zabavlja. Zadar definitivno ima najlošiji javni doček Nove već tradicionalno i nema onoga tko me može uvjeriti u to… Pa ako se po ispraćaju stare i dočeku nove može mjeriti kakva će nam cijela godina biti, jao si ga nama…
Kad eto ni na takvu bezveznu nisam mogla otići, a nisam se u međuvremenu stigla ni udati ni roditi, odlučila sam biti bolesna i za obiteljski novogodišnji ručak jer tko bi slušao uvijek iste želje: da se u ovoj napokon udam, izrodim djecu i sl… Ako je to životni vrhunac svake žene – ja sam onda definitivno luzerica godine. Veća i od Jace. I to ne samo ove, nego svake tko zna koliko godina unazad, a unaprijed da ni ne govorim.
Umjesto obiteljskog stresa, odabrala sam mahnito slanje sms-ova ponaosob svakom frendu i onome koga tako doživljavam, a kad su me palčevi već zaboljeli, uhvatila sam se čitanja preko neta. I naiđem na sasvim bizarnu vijest da su se neki starčići koji imaju preko 90 godina odlučili razvesti nakon više od 60 godina braka. Frajer je, naime, otkrio da ga je žena prije pedesetak godina varala i sad kad je saznao to nije mogao podnijeti. Većina bi rekla da koga briga za ono što je bilo prije pedeset godina, ali eto ratni zločin i preljub nikad ne zastarijevaju. Oni drugi zločini, kad opljačkaš narod i sirotinju, dovedeš državu na to da okolo prosi milostinju ionako se brzo zaborave. Odsjediš godinu, puste te, primaš visoku mirovinu, lagodno živiš… jedino što ne smiješ preko granice, a ne’š mi ti problema, kad si ionako pola svijeta na državnim jaslama projahao. Čak i takvi zločini zastarijevaju, ali preljub očito nikada.
E pa sretna vam, zdrava, vesela, zadovoljna, bogata, zaposlena i radosna 2012. bila.
Mare ([email protected])