Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Jakov i Marija, Vidrić i Sali, važno je da se briše granica između umjetnosti i stvarnosti

Autor: Valentina Mlađen

31.12.2012. 23:00
Jakov i Marija, Vidrić i Sali, važno je da se briše granica između umjetnosti i stvarnosti

Foto: Ivan JAMIČIĆ



Umjetnost i kazalište u ovom su tekstu do kraja osviješteni, gledatelj koji prati radnju u potpunosti biva uvučen u predstavu. Ona više ne pripada samo glumcima već i svim gledateljima koji prate proces njenog nastanka, koji upoznaju dvoje glumaca koji stoje iza uloga, ali i dvoje ljudi koji usamljeni egzistiraju u svom svijetu i čini se kako se zapravo čitavu noć igraju mačke i miša, besmislenu igru jer su ionako već oboje uhvaćeni u klopku stvarnosti


Pred svega pedesetak posjetitelja u subotu je u Kazalištu lutaka Zadar izvedena cjelovečernja dramska predstava “Ponoćna igra” prema tekstu Dubravka Jelačića Bužimskog, u izvedbi Jure Arasa, ujedno i redatelja, i Vjere Vidov. Predstava nastala u koprodukciji Teatra Verrdi i Kazališta lutaka Zadar prvi je čisto dramski tekst izveden na daskama novog lutkarskog kazališta.
Teatar u teatru
Bužimski je glumcima ponudio tekst ispunjen snažnim rečenicama u kojima i leži moć predstave u trajanju od gotovo sat i pol vremena te se pokazalo kako su Aras i Vidov imali sasvim dovoljno međusobne energije kako bi ga oživjeli na pozornici i većinu tog vremena uspjeli zadržati pažnju gledatelja. Kao “Mišolovka” u Shakespeareovu “Hamletu” i “Ponoćna igra” zapravo je predstava u predstavi, teatar u teatru, u kojoj se isprepliću umjetnost i stvarnost. Koncepcija predstave počiva na oprekama u kojima suprotstavljen stoji secesijski salon s modernim detaljima poput laptopa ili lampe te modernističkih slika, estetski svijet literature suprotstavljen je stvarnom životu, tradicionalno kazalište modernim postupcima, a tekst postavlja neka od osnovnih pitanja poput onog koji je zapravo smisao umjetnosti u surovom svijetu laži, korupcije, afera, preživljavanja, ali i što je sve umjetnost, je li to možda skidanje na pozornici jer to publiku šokira.
Dva teksta, onaj stvarni u kojem razgovaraju dvoje glumaca, Jakov i Marija, koji noć prije premijere posljednji put isprobavaju tekst i onaj umjetnički u kojem se prikazuje razgovor Vidrića i djevojke Sali pretakaju se u dodirnim točkama jedan s drugim dok se na koncu i jedan i drugi ne stope u jedno te postaje teško razlučiti pripadaju li rečenice Jakova i Marije njima samima ili Vidriću i Sali i obratno.
Umjetnost koja osvještava stvarnost
Umjetnost i kazalište u ovom su tekstu do kraja osviješteni, gledatelj koji prati radnju u potpunosti biva uvučen u predstavu. Ona više ne pripada samo glumcima već i svim gledateljima koji prate proces njenog nastanka, koji upoznaju dvoje glumaca koji stoje iza uloga, ali i dvoje ljudi koji usamljeni egzistiraju u svom svijetu i čini se kako se zapravo čitavu noć igraju mačke i miša, besmislenu igru jer su ionako već oboje uhvaćeni u klopku stvarnosti.
U konačnom pretapanju tekstova na koncu se kristalizra odgovor na početno pitanje: koji je zapravo smisao umjetnosti u stvarnosti. Početak predstave i kraj predstave i u stvarnom razgovoru Jakova i Marije, ali i razgovoru Vidrića i Sali počinje i završava potpuno istim rečenicama čime se briše iluzija i granica između umjetnosti i stvarnosti, te umjetnost na koncu osvještava stvarnost.
U nekim dijelovima predstave pozornost gledatelja povremeno opada, ali u cjelini posjetitelji su u subotu u Kazalištu lutaka imali priliku pogledati jedan snažan tekst i nadasve uživljenu izvedbu dvoje vrlo kompatibilnih glumaca te uživati u predstavi nastaloj u zadarskoj produkciji koja bez problema može parirati i na pozornicama izvan Zadra.
Nakon premijere prva izvedba “Ponoćne igre” je 3. siječnja 2013. također u 20 sati u Kazalištu lutaka.