Bage, zašto posedarski pršut dobiva sve više poklonika, pita gušticir Ante Škibola.

Nije ni čudo, kada se zna, da su sve tajne dobrog pršuta sadržane u posedarskom pršutu. Slavonski butovi dugih bijelih svinja, hranjenih na domaćem kukuruzu, sladornom pivskom i blitvenom tropu i ječmu za dovršavanje tova, najbolja su priprema i okvir budućem pršutu. Plemenita slanina od 2-2,5 cm masnog sočnog dodatka, uz skladnu masnu strukturu, duša je pršutnog okusa posedarskog pršuta.

Butovi pritiskani i soljeni starom posedarskom tehnologijom, uz dodatak mirodija domaćeg začinskog aromatičnog bilja, tek su uvertira sušenju. Sušenje je stvar prirode, koja u Posedarju daje pršute vrhunaravnih svojstava.

Koloplet juga i bure, gdje bura uvijek nadvlada i uspostavlja mir pobjednika. Sitne morske kapljice i aerosoli ispunjaju pršutnu strukturu i čuvaju krhku aromatičnu staničnu jezgru cjelovitog pršuta. Kratki boravak pršuta u dimu posedarskog smriča stvara čarobni vonj, da se uznemire i zatrepere najfinije strune mirisnih stanica.

A tek plemenita plijesan, koja se stvara u posedarskom podneblju, uživatelje posedarskog pršuta uvodi u pravo okusno blaženstvo.

Spase ugostitelj, koji u gradskoj zadarskoj jezgri priprema otvaranje nečeg nedoživljenog, čuvši to izjavi "u mom jestveniku uz novigradsku dagnju, paški sir i skutu imat će mjesta i posedarski pršut". Sada mi je jasno zašto moja ovisnost o pršutu jača, nakon mog zadnjeg posjeta posedarskoj pršutani, promrsi radoznali Škibola.

Vaš Bage

01.02.2009.

Dodaj u omiljene članke Pošalji prijateljuPrint