U današnje vrijeme stvar je u tome da su u tim staklanama svi išli većinom na strojeve zbog toga jer je i dizajn prilagođen tim strojevima. Normalno ne rade se više takve bočice kakve su se radile prije dvije tisuće godina jer takvu bočicu stroj ne može napraviti, to može samo čovjek. Ipak dizajn u današnje vrijeme ide u tom smjeru u kojem ga mogu pratiti strojevi. Staklari definitivno mogu napraviti neke stvari koje strojevi nikad neće moći
Druga Noć muzeja u Muzeju antičkog stakla oborila je sve rekorde posjećenosti i tako pokazala kako je ovaj Muzej zaista postao dio Zadra i Zadrana. Uz ostali bogati program u Muzeju su za veliku noć organizirali i dvije radionice. Radi se o izradi staklenog nakita na plameniku pod vodstvom Antonije Gospić te demo radionici puhanja stakla koju je vodio Bojan Podhraški. Upravo ova posljednja radionica privukla je velik interes posjetitelja koji su strpljivo čekali u redu izmjenjujući se ispred male radionice Muzeja. Bojan Podhraški vlasnik je radionice za ručnu izradu staklenih predmeta što predstavlja jedinstvenu radionicu takve vrste u Hrvatskoj. Njegov obrt “Proizvodnja i trgovina kristalnih unikata” djeluje od 1999. godine u Humu na Sutli, inače poznatom hrvatskom odredištu proizvodnje staklenih predmeta.
Nestaje staklarski zanat
Vodite jedinstven obrt u Hrvatskoj i čuvate jedan zanat koji polako odumire. Možete li se ukratko predstaviti kao osoba koja se bavi tako jedinstvenim zanatom?
– Mogu reći da sam jedini puhač stakla koji u Hrvatskoj puše staklo u svojoj radionici i izrađuje predmete od stakla različitih oblika. Specijalnost mi je izrada replika raznovrsnih komada antičkog stakla za muzeje. Uglavnom radim za dosta hrvatskih muzeja i svi koji trebaju repliku nekog proizvoda koji se radio prije možda tisuću, ili dvije tisuće godina dolaze k meni jer znaju da ga ja mogu napraviti. Naravno nitko ne može napraviti savršenu repliku i zato je original uvijek original.
Je li puhanje stakla kod vas naslijeđeni zanat ili ste ga negdje usput zavoljeli?
– Pa nije baš točno naslijeđen, ali je moj otac radio u tvornici stakla, gdje se puhalo staklo, i tako sam i ja kao dječak tamo došao u dodir s tim zanatom. Vidio sam taj proces, svidjelo mi se i tako sam otišao u staklarsku školu u Rogaškoj Slatini, tamo sam se zaposlio i na taj način sam ušao u svijet stakla. Onda je došlo do tih granica, jedna država, druga država, i mi smo postali samostalni. Jednostavno se ja osobno više nisam vidio u toj tvornici te sam odlučio, pošto u Hrvatskoj nema nikoga, doma napraviti jednu takvu malu staklanu gdje ću puhati staklo i proizvoditi razne staklene predmete za hrvatsko tržište.
Jedini ste koji u Hrvatskoj imate staklarsku radionicu kao samostalan obrt. Što mislite zašto su ljudi odustali od tog zanata?
– Što reći o tome? Pa i ta staklarska škola koja je bila u Sloveniji i koja je tada bila zaista potrebna je na kraju zatvorena i propala. Ni u Sloveniji , ni u Hrvatskoj nema više tog zanata. U Hrvatskoj nema ni potrebe jer nema ručne proizvodnje, ne postoji nitko drugi osim mene, a u Sloveniji staklana još radi, ali isto nemaju staklarske škole tako da zanat nestaje i tamo. Mislim da je najmlađi staklar koji djeluje u Rogaškoj Slatini sad star oko 35 godina što je jako žalosno. Dok sam ja recimo imao petnaest godina kad sam počeo staklom baratati.
Imate li vi možda svoje naučnike? Jeste li imali priliku prenijeti svoje znanje na nekoga?
– Imao sam u nekoliko navrata. Bio je jedan naučnik kod mene kojega sam naučio zanat pa je poslije otišao u drugu firmu, tako da mogu reći barem da sam jednoga definitivno naučio i da radi u tom zanatu. Ipak nije mi žao, uvijek kažem ako je nekome negdje dalje bolje neka samo ide. Na žalost nema ni neke velike potrebe za naučnicima. Kamoli sreće da mogu imati tri, četiri naučnika i da mi postotak ide, da radimo non stop. Bez obzira na turizam jako je teško prodati i plasirati svoje proizvode.
Dizajn i strojevi
Danas se izrada staklenih predmeta preselila u tvornice, a posao ljudi preuzeli su strojevi. Postoji li uopće potreba za staklopuhačima, može li tvornica proizvesti sve što može staklopuhač ručno?
– U današnje vrijeme stvar je u tome da su u tim staklanama svi išli većinom na strojeve zbog toga jer je i dizajn prilagođen tim strojevima. Normalno ne rade se više takve bočice kakve su se radile prije dvije tisuće godina jer takvu bočicu stroj ne može napraviti, to može samo čovjek. Ipak dizajn u današnje vrijeme ide u tom smjeru u kojem ga mogu pratiti strojevi. Staklari definitivno mogu napraviti neke stvari koje strojevi nikad neće moći.
Na što ste se vi koncentrirali u svojoj proizvodnji?
– U tvornici gdje sam radio većinom smo izrađivali čaše, za to smo bili specijalizirani, eventualno smo izrađivali neke vaze. Za vrijeme koje sam tamo proveo napuhao sam sigurno oko milijun čaša. Sad kad radim samostalno malo sam proširio taj asortiman, izašao sam iz asirtimana čaša i više se koncentrirao na asortiman koji se ne može izraditi strojno nego samo ručno. To su razne zdjele, bočice različitih oblika i dimenzija, lampice, vaze neobičnih oblika. Ima mnogo različitih oblika, samo ovisi od toga koliko će tržište sve to prepoznati.
Koliko treba vremena za izradu određenog predmeta, osobito ako njegova izrada zahtijeva i recimo nekakvu gravuru? Kakav je uopće proces izrade nekog predmeta od stakla?
– Gravura je priča za sebe. U peći imamo staklo, radna temperatura je oko 1150 do 1200 stupnjeva celzijevih. Taljeno staklo ne bude tekuće nego je više guste konzistencije, recimo kao med. Ono se vadi željeznim štapom ugrijanim u peći te se to željezo valja tako da se oblikuje i ispuše se jedna mala kuglica. Kad se staklo ohladi i ta kuglica otvrdne, to je nekih pola minute ili minutu, na nju se iz peći može nakupiti veća količina stakla. Odjedanput ne možete izvaditi toliko stakla van koliko treba za jednu bocu, vazu ili nešto slično. Drugi put se isto oblikuje u drvenom kalupu i zatim se puše unutra dok se ne ispuše željeni oblik. Kad to završi dolazi dio rezanja kapa, to je dakle onaj dio gdje je lula bila na staklu, taj kraj se mora odbiti i pilom odrezati te izbrusiti. Zatim dolazi na red graviranje, ako treba kakvo graviranje biti. Svako staklo koje se ispuše je sjajno, gore se stave razni motivi: gravira se, pjeskari, brusi i slično. Sve ovo što dođe na staklo to je naknadno rađeno, ne na vruće nego na hladno. Gravura se stavlja samo na hladno staklo. Taj predmet se radi iz ruke u ruku tako da se ne može točno procjeniti koliko jedan predmet košta. U timu su uvijek tri čovjeka i svaki radi svoj posao, tako da je sve to lijepo povezano u krug. Jedan komad se ne radi od početka do kraja, nego fazu po fazu, a svaka ta faza zahtijeva određenu količinu vremena.
Napomenuli ste da su vaša specijalnost stari antički predmeti. Jeste li u izradi tih predmeta kad naišli na problem da ne znate kako je nešto izvedeno ili napravljeno?
– Puno puta, baš s ravnateljem Muzeja, gospodinom Fadićem, rapravljam i razmišljam na koji način je neki određeni komad prije napravljen jer tako reći ne znamo otkud bismo počeli. Znamo otprilike kako je napravljeno, ali ne znamo na koji točno način. Definitivno ima puno takvih komada, a pogotovo nam je fascinantno kako su radili s tim tankim staklom. Jer to je staklo tako tanko da je u današnje vrijeme to nemoguće napraviti. No treba uzeti u obzir da se radi i o drugoj strukturi stakla, drugačija je smjesa.
Izrada glavne nagrade za zadarski filmski festival
Postoje li u Hrvatskoj neke skupine staklara koje se sastaju, s kojima možete razgovarati o nekim problemima vaše struke?
– Pa ima, ima tih staklara u Hrvatskoj koji još uvijek rade u Sloveniji u tim tvornicama tako da kad se nađemo definitivno pričamo o staklarstvu jer to je kao i u svakoj struci uvijek zanimljivo i uvijek imamo jedan drugom što za reći, uvijek se nešto novo događa.
Rekli ste da najviše posla radite za muzeje. Naručuju li ljudi i privatno ručno rađene staklene predmete?
– Na žalost, moram reći, ne previše koliko bih ja želio. Tu se može svašta napraviti, baš danas sam u Osijek isporučio neke posebne lampe koje čovjek uzima, tu sam napravio repliku lustera u Zadru tako da se tu i tamo nađe netko tko želi nešto po mjeri. Radim i neke bočice za maslinare, mogu napraviti bilo kakvu bočicu za maslinovo ulje u zelenoj boji, radio sam bočice i za rakijaše. Jedino nastaje problem jer čovjek misli da može doći k meni i naručiti jedan ili pet komada boca, a za neke određene stvari treba napraviti kalup koji košta deset tisuća kuna.
Jedno vrijeme jako popularni kućni ukrasi bile su staklene figureice. Radite li i njih?
– Radili smo ptičice, labude pa čak i ribice. Jako me začudilo jer u Dalmaciji nisam mogao prodati staklenu ribu. Tako da to baš više ne radimo, ali ih znamo napraviti. Da se malo i pohvalim lani sam za filmski festival u Zadru napravio glavne nagrade, zadarske maraške od stakla. Bilo je to nešto originalno, jako sam zadovoljan, a ujedno je svaka unikat po sebi.
Radite li i bojanje stakla?
– Bojamo, ali i tu postoji razlika Recimo kod nas u puhanju to je bojanje malo drugačije nego u fuziji. Kod nas u puhanju antička stakla su pretežno zelenkaste boje ili plave, ali mogu dodati recimo malo jače zelene ili ljubičaste. Ipak definitivno ide teže nego što se to radi u fuziji gdje se boja posipa po staklu.
Koliko je turistima zanimljiva vaša radionica? Postavljaju li vam pitanja, pokazuju li interes?
– Koliko vidim, moram reći da su ljudi koji nas dolaze gledati jako zadovoljni, a s time smo i mi zadovoljni. Nema ljepšega nego kad odgledaju radionicu, pa ti poslije zaplješću nakon prezentacije. Ljudi vide da se to zaista radi onako kako se i prije radilo, a u konačnici mogu i u muzejskoj suvenirnici kupiti replike tih antičkih stakala tako da to ima jedan poseban draž i posebnu vrijednost.
Treba li još što spomenuti o puhanju stakla, staklarskom zanatu?
– Pa nadam se da će moj zanat netko naslijediti. Rano je još govoriti jer djeca su još mala, ali stariji sin ima 13 godina i već je probao raditi u staklu. Ako bude imao volje mislim da će biti dobar, no sve ćemo vidjeti kad za to dođe vrijeme.
Moj nakit je unikatan
Druga radionica održana prigodom Noći muzeja u Muzeju antičkog stakla bila je izrada nakita od stakla na plameniku koji je izrađivala Antonija Gospić, honorarna suradnica Muzeja.Nakit koji nastaje ovom tehnikom unikatan je, a kao i predmeti nastali puhanjem stakla može se kupiti u muzejskoj suvenirnici.
– Perle se na plameniku izrađuju tako da se korisiti kombinacija propan-butana i kisika s kojim se stvara plamen koji topi staklo. Na taj način topim staklene štapiće koje vrtim na metalnim šipkama te izrađujem perle koje bojim raznobojnim staklenim štapićima, objasnila je postupak Antonija naglašavajući kako ovaj posao zvuči jednostavno, ali zahtijeva dosta vremena i truda.
– Za savladati ovaj posao treba dosta vježbe jer ništa ne uspije iz prve. A s druge strane to je i vremenski zahtjevan posao, treba dosta vremena za izradu jedne perle, a kamoli cijele ogrlice, istaknula je Antonija koja se za izradu nakita od stakla odlučila kako bi u svom poslu izrade nakita savladala još jedan izazov. Kupce staklenom nakitu najviše privlači to što je unikatan, a cijena im ne predstavlja problem, što su uostalom pokazali i rezultati prodaje nakita u muzejskoj suvenirnici u Noći muzeja.
Za jedan komad 22 kapi znoja s nosa
Koliko je puhanje staklenih predmeta zamoran posao?
– Dat ću vam jedan stvarni primjer iz svog iskustva. Prije nego sam otvorio privatni posao radio sam u tvornici lustera, a radili smo ogromne lustere promjera od pola metra i dalje. Za jedan komad koji sam napuhao od početka do kraja s nosa su mi pale 22 kapi znoja. To sam brojao dok sam puhao i to nikad u životu neću zaboraviti. Prema tome mogu govoriti koliko je to težak i vruć posao, da ne govorimo po ljeti kad je vani 35, a unutra da se i ne govori. Ali moram reći i da smo mi staklari naviknuti na tu vrućinu. Neki ljudi kad se oznoje su gotovi, a mi kad se oznojimo smo na radnoj temperaturi i na takvoj temperaturi možemo biti četiri sata dok ne dođe do pauze.
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi