Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Big Brother ili razum nije prevladao

01.02.2018. 11:05
Big Brother ili razum nije prevladao


SUPRUŽNICI BABIĆ – PRIJEDLOG ZA DODJELU NAGRADE GRADA ZADRA
Prije dva tjedna, gledajući Zadarsko-šibensku panoramu, vidio sam zanimljiv prilog. Radi se o bračnom paru Babić, Radi i Zori. Ovi dobri ljudi parkiraju svoje staro kombi vozilo kraj Branimira i onda dijele sadnice masline u zamjenu za donacije koje idu zadarskoj Općoj bolnici za nabavu potrebitih aparata. Treba napomenuti da čovjek ima 90 godina, da stoji svaki dan na hladnoći i kiši, a sve da bi napravio dobro djelo. Osim što na ovaj način radi nešto društveno korisno, isto tako pruža primjer mlađim generacijama, kako biti bolja osoba, a onako usput pomaže i našim gradskim strukturama da ne moraju misliti kome će dati nagradu grada Zadra za ovu godinu, jer ovdje je sve jasno, kristalno čisto i jednostavno. Svaka čast ovim dobrim ljudima kakvih je još malo ostalo na ovome svijetu. Možda sam po mišljenu prosječnog zadarskog mediokriteta malo patetičan, ali to je istina.


BIG BROTHER – ZABAVA ZA INTELEKTUALNO INSUFICIJENTNE OSOBE
Iako su tjednima najavljivali, mislio sam ipak da će zdrav razum prevladavati i da neće doći do toga da se pokrene još jedna sezona Big Brothera, ali moje su nade bile naivne i uzaludne. Prvo je počelo s onom najavom u kojoj inače simpatična Antonija Blaće „kao“ telefonski s nekim razgovara i tako pokazuje da je jako zanima što se događa. Čudim se da ta djevojka sudjeluje u tome, jer mi ne izgleda kao netko tko bi se s time bavio, a onda se sjetim da se od nečeg mora živjeti i da se posao mora odraditi i da je vjerojatno prisiljena na to, kao što sam ja u jednom teškom periodu svoga života, morao zabavljati goste po restoranima i svadbama, a sve radi novaca.
U svakom slučaju, to vam izgleda ovako. Gledate npr. kulinarski show „3,2,1 – kuhaj!“ i onda, kada se epizoda završi, odjednom je pred vama kadar u kojem je jedna prostorija s par kauča na kojima leže neki nepoznati ljudi koji se gledaju i šute. Onda, nakon par minuta, netko od njih nešto progovori, drugi mu nešto odgovori i to je to. Sad, mi koji ne pratimo što se do tada odvijalo u toj drami, ne možemo znati o kome i čemu oni govore, ali po onome o čemu govore možemo shvatiti da je to razina razgovora za neko, onako polupismeno stvorenje. Jer, pogledajmo istini u oči. Ja nikada u svome životu nisam upoznao neko, imalo inteligentno ljudsko biće koje prati ovakve rialitije, isto kao što nikada u životu nisam upoznao pismeno i kulturno biće koje sluša cajke. Ne mora se nitko sada naći uvrijeđen i slati mi opet čudna pisma i mailove, ali što jest jest. Problem je samo u tome što će se to jako dugo emitirati, a vi ne stignete odmah prebaciti program. Blago jednostavnima duhom. Za njih se rade ovakve emisije.


SKANDAL U SPLITU
Svi su mediji prepuni komentara na sramotni događaj iz Splita gdje su se dvije srednjoškolke počupale, a njihovi vršnjaci u tome uživali i snimali, te kasnije postavili i na internet. Meni je u tome najsmješnije čuđenje javnosti, kao da je to nešto neobično i novo, kao da nije poznato da zlostavljači ne trpe skoro nikakve sankcije, a ako ih se procesuira onda je to simbolično i nefunkcionalno. Kao da se slučaj Luke Ritza nije ni dogodio i kao da to nije bilo dovoljno jezivo upozorenje. U svakoj školi imate po nekoliko učenika koji maltretiraju svoju okolinu, a da im nitko ništa ne može, a pogotovo onda ako su im roditelji to što najčešće jesu pa to traje godina, a rješava se nekim upozorenjima i eventualno premještajima iz škole u školu. Ti premještaji meni izgledaju ovako. Bankovni službenik mjesecima potkrada banku u kojoj radi ,a koja je na Kalelargi. Konačno ga se uhvati i za kaznu ga se upozori i premjesti u drugu poslovnicu npr. na Bulevaru. Nakon godinu dana i tu se ustvrdi da potkrada pa ga se opet upozori i premjesti u banku na Boriku… I tako iz godine u godinu do mirovine. Znam da sam strašno slikovit, ali u čemu je razlika? Neki ljudi jednostavno nisu za normalan suživot s drugim ljudskim bićima i to je to. Problem je ipak kada zbog takvih pati cijela škola i kada dobra i normalna djeca moraju doživljavati traume zbog takvog ponašanja, a da im nitko od onih koji su za to plaćeni ne pomaže. U stvari, bolje da prekinem jer ću svašta reći.