Zoran Sorić odgovarat će za “obično” ubojstvo

Tužiteljstvo Zorana Sorića optužnicom tereti za ubojstvo supruge Ljubice Filipović Sorić, za što mu je zapriječena kazna zatvora u trajanju do 15 godina. Optužuje ga se da ju je usmrtio na točno neutvrđen način jer njezino tijelo još nije pronađeno

Šest mjeseci nakon priznanja ubojstva supruge Ljubice Filipović Sorić (37), zadarsko Županijsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv Zorana Sorića (59). Sumnjiči ga se da je na točno neutvrđen način u prosincu prije dvije godine u podstanarskom stanu u Ulici Benka Benkovića usmrtio svoju 20 godina mlađu suprugu, nakon čega se riješio njezina tijela koje ni do danas nije pronađeno. Upravo ta činjenica zadarsko tužiteljstvo koje za Sorića traži maksimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina, stavlja u nezavidan položaj. Naime, Sorić je “pritisnut” dokazima na obavijesnom razgovoru u policiji 4. prosinca prošle godine odlučio “olakšati dušu” priznavši da ga ipak supruga nije napustila kako je tvrdio punih godinu dana, već da ju je u žaru prepirke 18. travnja 2009. nehotice usmrtio.
Gurnuo ju zbog psa?
Povod svađi prema njegovom priznanju bio je pas Life jer ga je navodno pokojna Ljubica udarila nakon čega ju je od odgurnuo pa je ona u nespretnom padu potiljkom udarila o rub kreveta u spavaćoj sobi. Odmah je ostala bez svijesti, a Sorić je, umjesto da pozove liječnike u pomoć ili o događaju obavijesti policiju, odlučio sve zataškati. Iako je te noći sniježilo u Zadru, on je navodno izišao sa psom u šetnju iz koje se vratio tek nakon dva sata s čvrstom odlukom da se riješi suprugina tijela. Na pod je položio deku, a potom na nju razmontiranu kutiju od televizora i beživotno tijelo supruge te je sve zajedno srolao, oblijepio širokom ljepljivom trakom i odnio u kontejner za kućno smeće ispred stambene zgrade. Prethodno se uvjerivši kako nema očevidaca, Sorić se osigurao i otvorivši i zablokiravši vrata stana, ulaza u zgradu te poklopca od kontejnera, nakon čega je na ramenu s četvrtog kata zgrade bez lifta iznio njezino tijelo, vratio u stan te pažljivo i detaljno uklonio sve dokaze. Riješio se i svih njezinih osobnih stvari, a svima koji su za Ljubicu pitali, 12 mjeseci kasnije ponavljao je kako ga je napustila.
Nakon što se pred policijom “slomio” Sorić je pritvoren, a istražni sudac Ante Anić pokrenuo je istražni postupak tijekom kojeg je ispitao desetke svjedoka te je policiji dao nalog za pretragu deponija u Diklu gdje se pretpostavlja da je tijelo nesretne žene završilo. Sistemom bušenja rupa i navođenjem specijalno izdresiranih pasa HGSS-a na mikrolokaciji koja je određena temeljem iskaza vozača kamiona za odvoz kućnog smeća, dva su tjedna tragali zadarski policajci uz pomoć gorskih spasilaca iz Gospića. U dva se navrata činilo kako su psi na pravom tragu, no bila je riječ tek o životinjskim ostacima. Potraga je obustavljena nakon što je fond od oko 800 tisuća kuna, koliko je resorno ministarstvo za tu svrhu odobrilo, “osušen”, a iako tijelo nije pronađeno, nije nastavljena i to upravo zbog nedostatka novca.
I dok državne institucije “važu” koliko se novca može izdvojiti za potragu, obitelj, prijatelji, a ponajviše Ljubičina maloljetna kći Dolores, njezin život drže neprocjenjivim i žive za dan da ju barem dostojanstveno sahrane. Upravo 17-godišnja Dolores, koja posljednje tri godine živi s ocem u mjestu Dragalić, Osječko-baranjskoj policiji je prijavila majčin nestanak nakon što joj se nije javljala. Djevojka nije povjerovala u Sorićevu priču pa čak ni nakon večere na koju ju je odveo ponudivši joj korektan odnos kakav su i do tada imali, unatoč tome što ga je “njezina majka napustila”.
Kći ubijene “pokrenula” i policiju i sud
Suočena s administracijom i zakonskim procedurama zbog kojih ni četiri mjeseca nakon Sorićeva priznanja potraga za tijelom njezine majke nije započela, hrabra djevojka, zapalivši svijeću pred deponijem čime je ganula javnost, izborila se i za početak potrage koja je pokrenuta svega dva dana potom. Iako je Sorić istu priču ispričao policiji, istražnom sucu te potom sve ponovio i tijekom rekonstrukcije na mjestu događaja 1. travnja, tek predstoji za vidjeti hoće li ostati dosljedan i tijekom sudskog postupka koji mu slijedi. On je, naime, već jednom prevario poligraf, a navodno boluje od PTSP-a koji mu je posebice došao do izražaja nakon što je radeći kao pirotehničar u splitskom poduzeću “Avangarda”, 2001. godine teško ranjen prilikom razminiranja drniškog Petrova polja, nedaleko od sela Ružića. Eksplozivna naprava tada mu je otkinula ruku do nadlaktice, a zadobio je i niz manjih rana po čitavu tijelu. Ljubicu Filipović upoznao je 2000. godine u mjestu Dragalić nedaleko od Slavonskog Broda, nakon čega su se, zajedno s njezinom kćeri Dolores, preselili u Zadar. Osam godina kasnije, odnosno 30. listopada 2009. godine vezu su ozakonili, a nepuna dva mjeseca kasnije ubio ju je u iznajmljenom stanu na zadarskoj Meladi. I dok on tvrdi kako je riječ o nesretnom slučaju, njezina obitelj vjeruje i policiju od prvog dana uvjerava, da ju je vjenčao, a potom i usmrtio iz posesivne ljubomore i straha da ga ne bi napustila i otišla živjeti u Australiju, kako je i najavljivala od ljeta 2009. godine.