Ove godine ovce se janjile i u lipnju

Ove godine se u stadima ovaca može zamijetiti janjad i u lipnju što po mnogima nije uobičajeno. Za razliku od janjadi koja je došla na svijet zimi, janjad koja se ojanjila u kasno proljeće ne mora podnositi hladnoću i vlagu, a i trave ima u izobilju

Sezona janjenja na  Pagu počinje u siječnju, ponekad i u prosincu i traje do  travnja ili svibnja, a mužnja  traje do lipnja. Mrkanje ovaca se odvija u kolovozu i  rujnu, no ponekad se događa  i kasnije. Plodnost paških  ovaca je oko 120% što znači  da jedna ovca ojanji jedno, a  vrlo rijetko dva janjeta. Tri  janjeta već bi bilo čudo. Porodna težina janjadi je oko tri  kilograma, no već nakon dva  mjeseca janjad dobije težinu  od 12 do 15 kilograma. Janjad  siše do trideset dana. Nakon  razdoblja sisanja, ovce se muzu oko pet mjeseci, tako da  prosječna dužina laktacije iznosi oko 180 dana i za to  vrijeme paška ovca proizvede  od 80 do 150 litara mlijeka.  Prema službenim podacima  na Pagu ima oko 30.000 ovaca  te određen broj ovnova. Od  siječnja do svibnja ojanji se  između 25.000 i 30.000 janjadi.
Lipanjska janjad
 No, ove godine se u stadima ovaca može zamijetiti  janjad i u lipnju, što po  mnogima nije uobičajeno. Za  razliku od janjadi koja je  došla na svijet zimi, janjad  koja se ojanjila u kasno proljeće ne mora podnositi hladnoću i vlagu, a i trave ima u  izobilju. Valjda zbog toga ta  kasnoproljetna janjad izgleda  živahnije od one zimske. Ivica  Peranić iz Javne poljoprivredne savjetodavne službe  Hrvatske poljoprivredne komore smatra kako janjad u  svibnju i lipnju ipak nije  neuobičajena pojava već se  radi o ciklusu oplodnje  šilježica.
– Šilježica je janje ženskog  spola staro godinu dana koje  se ostavlja za rasplod, a paška  ovca dostiže spolnu zrelost u  dobi od sedam do dvanaest  mjeseci što ponekad ovisi o  uhranjenosti i drugim okolnostima. Dakle, šilježica je  spolno zrela u kolovozu i  rujnu tako da ojanji u prosincu i siječnju kada i počinje  sezona mužnje, navodi Ivica  Peranić.
No, kako janjenje traje nekoliko mjeseci i među  šilježicama ima i mlađih i  starijih, što znači da nisu sve  u isto vrijeme spolno zrele.
– Šilježice koje su dostigle  spolnu zrelost nešto kasnije  ojanje se kasnije, a mogu se  ojanjiti u travnju ili svibnju, a  ponekad i u lipnju, kaže  Peranić.
Neke šilježice u vrijeme  kada su dostigle spolnu zrelost nisu imale mogućnost  mrkanja ukoliko iz bilo kojeg  razloga nisu bile u doticaju s  ovnom. Zbog toga se može  dogoditi da se neka šilježica,  unatoč tome što je spolnu  zrelost dostigla znatno prije,  ojanji znatno kasnije, kada se  za to ostvare mogućnosti,  odnosno kaka dođe u kontakt  s ovnom.
Od 80 do 150 litara  mlijeka po ovci
Ovčari kažu kako broj janjadi u svibnju i lipnju nije  veći nego obično. No, bio taj  broj veći ili ne, za ljubitelje  paške janjetine dobra je vijest  da se mlada janjetina može  dobiti i izvan uobičajene sezone mužnje. Paška ovca je  prilagođena životu na  otočnom kamenjaru i ovčari  kažu kako dobro podnosi janjenje u proljetnim mjesecima, pa čak i pred ljeto. U  vrijeme janjenja na pašnjacima ima malo trave i zbog  toga tridesetak dana pred  početak laktacije, kao i za  vrijeme laktacije mnogi  ovčari ovce dohranjuju s kukuruzom. Dnevno se po ovci  daje od 450 do 600 grama  kukuruza. Nakon razdoblja  sisanja, ovce se muzu oko 5  mjeseci, a prosječna dužina  laktacije je oko 180 dana i za  to vrijeme paška ovca proizvede od 80 do 150 litara  mlijeka. Mnogi ovčari su posljednjih godina znatno smanjili proizvodnju sira i mlijeko prodaju otočnim siranama.
 

O paškoj ovci

Malena, ali izdržljiva paška ovca je nastala križanjem nekoliko pasmina. Na Pagu se nekad uzgajala pramenka, a koncem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća kada je vuna mogla dobro prodati, pramenka se križala s merino ovnovima. No, sedamdesetih godina prošlog stoljeća zanimanje tržišta za vunu se smanjilo i na koncu je posve nestalo, ali se povećao interes za mlijekom i sirom. Tada se paška ovca križala sa sardinijskom i awassi pasminom zbog povećanje mliječnosti. Paška ovca spada u red malih ovaca i njena je prosječna težina od 30 do 40 kilograma. Ovnovi prijeđu težinu od 50 kilograma. Ovce su bijele boje, a vrlo rijetko, u oko 2% slučajeva su crne boje, no takve se uglavnom ne ostavljaju za rasplod. Na Pagu se ovce drže na pašnjacima koji su ograđeni žicom ili suhozidom, a na pašnjacima ovčari urede štalu ili nadstrešnice zbog držanja ovaca za jakih bura, dugotrajnih i obilnih kiša ili snijega. U štalama i nadstrešnicama se drži sijeno, a koriste se i za okupljanje stada radi mužnje. U povoljnim vremenskim uvjetima na pašnjacima ima dovoljno trave koja je primarna hrana ovaca, ali za vrijeme jakih suša trave nema dovoljno i tada se ovce dohranjuju sijenom koje se uglavnom nabavlja u Lici, a rjeđe u Istri.