Vidimo se sljedeće godine u Berlinu

Koliko na formiranje čovjeka utječe njegova okolina, impulsi koje svakodnevno primamo iz svijeta koji nas okružuje, a da toga nismo ni svjesni? Na ovakva i slična pitanja pokušala je odgovoriti skupina mladih umjetnika koji su zamislili i uspješno odradili prvu fazu umjetničko-izvedbenog projekta Transit.
– Zanimalo nas je kako ljudi funkcioniraju kao tijela i na koji način su naša tijela, pa i mi sami, u interakciji sa svojom okolinom. Što se događa kada otputujemo u nepoznatu sredinu i primamo drugačije informacije i impulse, kako to utječe na naše strukture, pojasnila je Lucija Mikas, jedna od sudionica projekta.
Tim je sastavljen od ljudi različitog porijekla, koji preispituju vrijednosti domovine i kulture u kontekstu sve mobilnijeg svijeta te istražuju osjećaj života bez domovinske pripadnosti. Prva, istraživačka, faza održana je u Berlinu istraživanjem društvenih, kulturnih, zvukovnih i individualnih dobara i iskustava, a zatim je isto to početkom rujna ponovljeno i u Zadru kroz umjetničko-izvedbeni projekt Trafo.
– Zanimljivo je što, dok smo bili u Berlinu, zamijetili smo da u tom velikom, užurbanom prostoru svi teže za nekim lijepim, čistim, svijetlim, pozitivnim mjestom. Nama, koji dolazimo iz tako finih, bijelih, čistih mjesta zapravo nedostaje komunikacija, feedback, raznolikost, predočila je berlinsko iskustvo plesačica Iva Burčul. Uz dvije Zadranke u projektu sudjeluju Danilo Sepulveda (Njemačka, Čile) i Dominique Wendler (Berlin, Njemačka), dvojac koji je početkom rujna boravio u Zadru. Dok su se u Berlinu izvođači koncentrirali na grupna istraživanja Zadar je iskorišten za solo, individualni, rad po temi nazvanoj Transimija. Ova tema bit će dalje razvijana kroz tri međunarodna susreta, u Berlinu i Zadru, tijekom 2014. godine.
Autorice projekta odrastale su kao djeca emigranata koja su se vratila u domovinu. Na sjecištu susreta nalazi se Berlin, meka bezdomovinskih duša koje su uvijek u skoku ili negdje između. Kroz privatne i umjetničke biografije većine sudionika projekta protežu se zajednički obrasci koji proizlaze iz konteksta bezkorijenskog i bezdomovinskog života.  
– Ispitujemo taj tranzicijski proces, kad stojiš između dva svijeta, kada si na putu k nečem novom. To je ujedno nešto što se sad događa i u našoj državi koja je ušla u Europsku uniju i sad opet mora otvarati neka nova vrata, puno se priča o toleranciji, multikulturalnosti, različitosti… Ispitujemo taj osjećaj nestabilnosti i nesigurnosti, a to je zapravo jako zanimljiv trenutak, također ispitujemo današnju transformaciju kulture i što to znači kad ljudi sve rjeđe odrastaju u monokulturi, tj. tradicionalističkoj kulturi, kaže Lucija.