Za jedan gol Zadru potrebno 111 minuta

Zadru treba igrač kojem neće potrošiti 10 ili 15 kola za jedan pogodak. A baš su u toj kategoriji Terkeš i Šaranović
Nakon 16. kola i 0:2 poraza u Vinkovcima nogometaši Zadra i službeno su najneefikasnija momčad lige. S 13 golova čvrsto drže titulu momčadi kojoj je najteža stvar na utakmici – zabiti gol. Kad se zna da u nogometu jedini cilj postići gol, iako će netko reći i da je važno ne primiti gol, onda je konstatacija iz druge rečenice još više zabrinjavajuća. A kad ne postižete golove ne možete se ničemu ni nadati. Zadar je s 13 golova još i dobro prošao kad se taj podatak usporedi s bodovnim učinkom, 18 bodova s tako malo golova više je nego solidan doseg.
O napadačkoj skromnosti prvoligaša sa Stanova već je mnogo toga napisano i izgovoreno proteklih tjedana i mjeseci, pa će ovaj tekst vjerojatno izgledati poput kakvog ponavljanja već usvojenog gradiva. Dalibor Zebić u godinu i pol dana nije našao rješenje kako otpustiti kočnice svoje momčadi, koja igra u tolikom grču da je pravo čudo što već sada nije potonula još poneko mjesto niže.
Bezopasni napadači
Da je Želimir Terkeš u krizi jasno je odavno, prva kopačka lige u sezoni 2007./08., više nije ni blizu opasna po protivnika kao nekad. To i nije morao biti toliki problem koliko je poteškoća što i takav Terkeš (dva gola ove sezone) mora igrati jer Zadar drugih napadača – nema. Edin Šaranović zabio je dva gola, a i on je, poput Terkeša, javno priznao da ovu polusezonu, kad je riječ o osobnom učinku, treba što prije gurnuti negdje duboko u arhivu. Ivanu Santiniji trebat će još vremena za hvatanje konstantnosti, dva gola koja je zabio Varteksu veliko su ohrabrenje i njemu i momčadi, ali Zadru treba igrač koji neće potrošiti 10 ili 15 kola za jedan pogodak. A baš su u toj kategoriji Terkeš i Šaranović. Bezopasan po gol protivnika je i Ante Mitrović, pa ga je Zebić posljednjih nekoliko utakmica koristio u veznoj liniji.
S druge strane, nitko od preostalih napadačkih orijentiranih veznjaka (Ćurjurić, Mršić, Alimanović…) nije se uspio nametnuti i kao igrač koji bi zabio kad je najpotrebnije, premda je Ćurjurić s tri gola riješio čak tri utakmice. Možda razloge apstinencije Terkeša i Šaranovića treba tražiti i u nedostatku središnjeg veznog igrača koji bi tim istim napadačima dao pravu loptu. Zadar nema igrača kojeg bismo mogli nazvati fantazistom, odnosno čovjekom koji točno zna kada i kakvu loptu poslati prema naprijed. Bio je to svojevremeno Dragan Župan, znao je na toj poziciji dobro reagirati i Marin Tomasov, ali od aktualnih veznjaka Zadar nije dobio čovjeka koji može kvalitetno povezati zadnju liniju i napad.
Obrana samo natrag
Ako ćemo ići još malo natrag, do obrane, tamo nema igrača koji može, otvori li se prostor, iznijeti loptu i potrčati s njom nekoliko metara naprijed. Zadarska obrana je klasično bekovska, koncentrirana uglavnom na što jednostavnije otklanjanje potencijalne opasnosti pred vlastitim golom. Dobro, nije posao obrambenih igrača voditi igru, ali stoperima nije zabranjeno ponekad prijeći na protivničku polovicu. Ako ćemo još malo o obrani onda ćemo doći i do zanimljivog podataka da Zadar godinama nema igrača koji bi iz prekida glavom mogao pogoditi tamo gdje ne mogu zadarski napadači. Znate ono, stoper otrči u napad kad je korner ili slobodan udarac. Ne ide, međutim, ni to.
I tako, napad ne zabija jer nema pravih lopti, vezna linija ne povezuje obranu i napad, obrana nerijetko kiksa i ne sudjeluje u napadačkim akcijama. Čini se da se samo vrtimo u krug. Stoga je što bolje ponuditi zaključak koji je već napisan u prvoj rečenici. Po utakmici 0.81 gol. I sada se vi nečemu nadajte s takvim brojkama.