Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Gradske kronike pisane objektivom

30.11.2011. 23:00
Gradske kronike pisane objektivom


Svaka slika ima svoju oznaku, datum i legendu. Svaka je priča za sebe i stoga nisam htio dati neki posebni naslov. Svaka ima svoj naslov, kazao nam je Pero Goić


U Gradskoj knjižnici Zadar – ogranak Arbanasi u tijeku je izložba fotogafija Petra Goića, “Bez naslova”, koja je otvorena na blagdan sv. Krševana i moći će se pogledati do sv. Nikole. Ovo je 18. izložba fotografija ovog zadarskog autora na kojoj je on prikupio nekoliko svojih omiljenih motiva: ljudi, krajobraza i događaja, ponekad zajedno, ponekad odvojeno, a fotografije su tako predstavljene da postoji i razlog zašto se izložba održava bez naslova.
-Kao što vidite, svaka slika ima svoju oznaku, datum i legendu. Svaka je priča za sebe i stoga nisam htio dati neki posebni naslov. Svaka ima svoj naslov, kazao nam je Pero Goić.
Izložene fotografije prikazuju različita lica grada i njegovih stanovnika od 1949. godine pa do posljednjih nekoliko godina.
-Svaka legenda ima svoju poruku. Ono što je možda najzanimljivije je – razvoj grada. Kako je bilo nekad, primjerice šetnica na rivi, zatim bazen, kojemu je zid također bio za propasti i fotografirao sam ga dok su popravljali i sad je sve tu. Dakle, poruka je praćenje razvoja grada Zadra, kaže Goić i dodaje:
-Ne mogu naravno sve pratiti, ipak sam čovjek u godinama, kažu mi neki i star. Nije tu pitanje starosti, nego volje, ističe Goić.
Na fotografijama se nižu zaustavljeni trenutci ne jednog nego više različitih vremena iz života grada i njegove okolice, kao što je otvaranje Paškoga mosta, predstavljanja knjiga, okupljanje ljudi na kulturnim događanjima, portreti ljudi poput Stephana Lupina ili pokojne Ane Štefok ili nekad svima znanih stanovnika Arbanasa kojih više nema među živima.
Mnogo se toga dade iščitati iz Goićevih fotografija koje nešto govore pripadniku svake generacije. U tim kronikama objektivom redaju se prizori, od kojih se neki doista više ne mogu ponoviti, a neki su nestali da se i ne zna kako i zašto.
– Teško je reći ali je živa istina da su nekad ljudi više okupljali. I na različitim događanjima koja su ovdje zabilježena ali i u privatnom životu. susjedi su išli jedan kod drugoga, a danas toga nema. U gradu isto ne ćete toga naći kao kad smo nekad išli u kavanu Central, naći se i popričati. Tu smo se sastajali, glumci, novinari, čak se znao i njihov stol: drugi red, broj četiri. Kad sam ja bio mlad, kroz Kalelargu navečer nije se moglo proći od gužve. I odjednom je to nestalo. I nije nekad bio toliki antagonizam među ljudima kao danas. Previše je zavisti među ljudima, priča nam Pero Goić.
-U Arbanasima se još može naći da ljudi i zapivaju, da se nađu, da zaigraju na buće. Nije svuda to postalo neko pravilo iako ima takovih pojava, ali tko traži dobro drušrtvo kao barba Pero, naći će ga i ovdje i u gradu gdje ga svi znamo kao pravog veseljaka, čovjkea koji želi ostaviti dobar dojam, što svi osjećamo. Vjerujem da će biti još njegovih izložbi. Sa sretnim slikama, dodaje Enio Grdović, predsjednik Društva zadarskih Arbanaqsa koje je organiziralo ovu izložbu.
Tko želi pogledati izložbu “Bez naslova”, boolje reći, s jako puno naslova, može to još uzčiniti do utorka.