Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Ženski grijesi

Autor: Mare ([email protected])

01.02.2009. 23:00


Napokon je rukometno, a s njim i vjersko, nacionalno, huligansko i političko prvenstvo zatvorilo svoju stranicu u Zadru. Napokon ćemo moć u miru živjeti. Još da se naši okite zlatom, pa da u miru možemo staviti zube na policu narednih deset- dvadeset godina i počnemo isplaćivati dvorane koje tko zna kad ćemo opet napuniti do kraja…
Napokon ja i mnogi neljubitelji sportskih gužvi i svega popratnog što ide uz to možemo odahnuti. Normalno prošetati gradom, normalno popiti kavu, normalno krenuti na Bili Brig a da te ne zaustavi kordon policije, normalno šetati a da se ne spotičeš o tobože navijače koji sport koriste kao skužu da bi se dobro napili.
I taman kad sam mislila da ću napokon lakše disati, osvanula sam ujutro u temperaturi. Nazvala šeficu da me neće biti na poslu, zamolila staru da mi donese aspirina, andola i svega što mi treba da bih skinula temperaturu i izliječila kašalj što me počeo mučiti. Uvalila sam se u piđamu, pokrila dekicom na kauču i nakon dugo vremena uhvatila se daljinskog. I udri po njemu…. Ne pamtim kad sam se ovoliko odmorila. Pet dana karantene… Baba Mare mi je posebno za tu priliku okrenula kokoši vratom i poslala mi cijelu teću juhe. Divota, tetošili me svi kao da sam mala beba. Prijateljice zovu trebam li što, prijatelji pitaju treba li me doći grijati… Naspavala sam se, ne pamtim kad sam zadnji put toliko. Gledala sam one plačišizdaste filmove, šmrcala što od suza, što od prehlade, potrošila tonu maramica… Koliko mi je bol dozvoljavala, najela sam se čokolade u enormnim količinama, a pušenje je bilo svedeno na minimum. Zabundala bih se i otišla na balkon, ali baš me nije išla cigareta. Povukla bih dva dima, zamantalo bi me i vratila bih se unutra s mišlju kako bi bilo najbolje prestati baviti se tim sportom…
A onda me u petak navečer već počela hvatati nervoza. Propustit ću špicu, propustit ću subotnji šoping, a i u spizu bi trebalo ići. Iako su mi oči još tiltale kao kuglice na fliperu, digla sam se i otišla s prijateljicom na kavu. U Trgovinski. Pardon, Siti galeriju… Nagovarala me da ne idemo po dućanima, ali nisam mogla odoliti… Dani izolacije učinili su svoje, a i sniženja su tolika da bi bila glupa da nešto nisam kupila. Nakon treće ogromne vrećice, morala sam ih ići ostaviti u auto da mogu nastaviti.
 – Manijak, ti si stvarno manijak, rekla mi je Kata koja se zadovoljila samo jednom majčicom.
 – A što Kate, pa ionako bih ovo kupila, samo tri puta skuplje… To se zove dobar šoping!
 – To se zove ne imati pameti… Do kada ćeš ovo otplaćivati?
 – Ha, vjerojatno do sljedećeg sniženja… Samo, trebala bih kupiti veći stan, više nemam gdje s robom…
Kad sam već tu, svratila sam do dućana po spizu. Naravno, na njoj sam maksimalno štedjela. I kad sam došla doma, skužila sam da sam zaboravila kruh. I mlijeko za kavu. I puno toga još, ali nema veze, glavno da sam ja poharala dućane s robom pa ne moram ići u naj novi autlet u Zagreb. Ustvari, i mogla ih sljedeći vikend. Nisam našla torbu i čizme koje mi se sviđaju. A baš bi mi trebale jedne crne. A i još jedna jakna bi mi trebala…
Kad sam došla doma gripa me nastavila krpati. Mislim da neću ni sutra ići raditi. Ne da mi se. A i moram sve ovo isprobati, pa smisliti gdje ću posložiti… a večeras ću i navijati, pa kud puklo. Zaboravila sam reći da sam kupila navijačku majicu. Samo zato jer ima dobar dekolte i kad neka sportska zvizdarija bude preko ljeta, dobro će mi ići na jedne uske traperice.
Što ću, pokleknula sam. I šoping i navijačkom ludilu. Mea kulpa. Ali sutra je novi dan…