Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Život kao proslava Boga

01.02.2011. 23:00
Život kao  proslava Boga


Naš život treba biti proslava Boga. Pozvani smo da umiremo sebi, svome egoizmu i svojoj egocentričnosti. To je ono najteže u redovničkom životu – fra Diego Deklić


Svečanom Večernjom koju je u crkvi Sv. Šime  u Zadru predvodio fra Diego Deklić, predsjednik Nadbiskupijskog povjerenstva za posvećeni život, proslavljen je  Dan posvećenog života u Zadarskoj nadbiskupiji. Večernja  je započela svečanim ophodom svećenika iz sakristije  prema oltaru uz upaljene svijeće, za vrijeme kojeg se  pjevala antifona: “Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu  puka svoga izraelskoga.” Redovnici i redovnice te Bogu  posvećene osobe, djelatne u nadbiskupiji su nakon  propovijedi obnovili svoje zavjete kako bi i nadalje  svjedočili savršenu ljubav po pravilima svoje redovničke  zajednice. Dan posvećenog života je poticaj na molitvu za  duhovna zvanja, kao i na zahvalnost za dar posvećenog  života u Crkvi i narodu.
– Već 15. godinu na poticaj sluge Božjega pape Ivana  Pavla II., Crkva slavi Dan Bogu posvećenih osoba. Prilika  je to u kojoj se želimo na osobiti način mi Bogu posvećene  osobe osvrnuti na svoj život, poslanje te na poseban način  zahvaliti Gospodinu za tako veliki dar. Vjerojatno ćemo  mjeru i veličinu toga dara da se Gospodinu na jedan  poseban način posvetimo, shvatiti tek onoga dana kad  budemo prekoračili prag vječnosti. No veoma je važno da  Gospodinu već sada budemo zahvalni.
– Redovnici bilo kojih ustanova, dakle aktivnih i  kontemplativnih su pozvani na prvom mjestu da budu  neprekidno sjedinjeni s Bogom. To je ono prvo i osnovno,  ono najbitnije. Na poseban način smo određeni za Božju  službu, u njegovu čast. Naš život treba biti proslava Boga.  Slika toga je i naša molitva. Hvalospjev iz poslanice  Filipljanima upućuje na jedan drugi vid Bogu posvećenog  života, a to je nasljedovanje Krista u njegovu poniženju.  Gledano iznutra, naši zavjeti, naš zajednički život i rad, sve  to je poziv na življenje vazmenog otajstva u nama. Što je to  vazmeno otajstvo koje se ponavlja u Bogu posvećenoj  osobi, upitao je fra Diego.
– To je smrt radi uskrsnuća i zapravo pozvani smo na  intenzivniji način slijediti Isusa, pa i u njegovu poniženju,  u izvlaštenju od sebe samoga. Drugim riječima, pozvani  smo da umiremo sebi, svome egoizmu i svojoj egocentričnosti. To je ono najteže u redovničkom životu. Nije  teško ni ono što radimo, ni gdje jesmo, najteže je umrijeti  sebi. I upravo na to smo pozvani, poručio je fra Diego  Deklić dodajući da je Bog onaj koji nosi, drži i pomaže  čovjeku.