Bolje od ovoga u hrvatskom rocku ne postoji

Bilo bi smiješno nazivati ga našim najvećim kantautorom s obzirom da je dugo, dugo vremena bio i jedini, jer se sve do pojave Gibbonija nije bilo tako jake autorske ličnosti koja je istovremeno i izvođač svojih pjesama (Arsen naravno spada u posebnu kategoriju)

Poznato je da živimo u vremenima poremećenih vrijednosti, a jedna od njih je i novo poimanje glazbe kao umjetnosti. Nekada se u smislu koncerata i novih snimaka pratilo ono što se događalo, a danas je taj prostor zauzela Maja Šuput sa svojim razmišljanjima hoće li roditi ili usvojiti dijete i njene slične kolege čija je glazba potpuno u drugom planu, a oni pričaju o tome gdje će na skijanje, koje su čizme kupili i sl. Naravno da je u takvom okruženju konačno(!) objavljivanje CD-boxa Drage Mlinarca prošlo relativno nezapaženo, jer dotični zadnjih dvadesetak godina živi na selu i ne sudjeluje u showovima Zvijezde pjevaju i Ples sa zvjezdama (što će reći – kao da ga i nema na svijetu), a radi se o izdanju koje je čekao svaki istinski poznavatelj naše glazbene baštine.
DA JE BIO PRVI – BIO JE
Ma koliko ime Drage Mlinareca mlađim naraštajima nepoznato zvučalo, činjenica je da je ono istoznačnica za početke autorskog rock´n´rolla u Hrvatskoj, ali i na prostoru cijele bivše federacije. Mali je problem u tome što se gotovo redovito zaboravlja da je Drago, nakon odlaska iz Grupe 220 u periodu 1971-83. sagradio respektibilnu solo karijeru objavivši čak osam samostalnih albuma ujednačene vrijednosti. Bilo bi smiješno nazivati ga našim najvećim kantautorom s obzirom da je dugo, dugo vremena bio i jedini, jer se sve do pojave Gibbonija nije bilo tako jake autorske ličnosti koja je istovremeno i izvođač svojih pjesama (Arsen naravno spada u posebnu kategoriju). Bilo bi pretenciozno reći da bez Mlinarca ne bi bilo domaćeg rocka, jer su se sarajevski “Indexi”, a malo zatim i beogradska “Korni grupa” već zahuktavali, ali da je bio prvi – bio je.
U SVEMU PRVI
Prvi EP Mlinarčeve Grupe 220 donio je tri za ono vrijeme izvanredne pjesme. I dok je “Osmijeh” postao veliki hit “Uvijek Kad Ostanem Sam” (kasnije obradio Parni valjak) i “Grad” (kasnije obradila Azra) ostale su nekako u sjeni, kao uostalom i mnoge druge njegove pjesme. I kao što je imao prvi veliki autorski hit, također je s fantastičnom “Prolazi Jesen” prvi donio psihodeliju u ove krajeve (doduše, blizu su bili i Indexi sa “Plimom” i “Ugasila je plamen”). Mlinarec je s Grupom 220 ’68. prvi snimio veliku ploču “Naši dani” i time domaćem rocku dao novu dimenziju, čime je dokazao da ovakva muzika nije samo puka zabava za igranke, već da se može prezentirati u puno ozbiljnijem obliku nego što se do tada mislilo. Iste godine odlazi u vojsku, nakon čega neko vrijeme radi s novom postavom Grupe 220, s kojom ´71 snima i album “A Ti Se Ne Daj”. Dogovorno, grupa zadržava pravo na ime (kasnije će prerasti u Parni Valjak), dok ploča izlazi kao prvi Mlinarčev samostalni album i time počinje serija ploča koje će zajedno izaći u cd-boxu o kojem danas govorimo.
ZGODNO OPREMLJENA KUTIJA
Cd-box “Kolekcija” sadrži svih osam samostalnih albuma koje je Mlinarec tijekom karijere snimio za zagrebački “Jugoton”. S obzirom da je to u stvari današnja “Croatia records” znao sam da je pitanje vremena kada će sve biti objavljeno u zajedničkom izdanju, ali ipak nisam mislio da će im trebati čak toliko vremena. Crna je kutijica dosta zgodno opremljena s odličnom Draginom fotografijom na naslovnici (i još dosta zanimljivih fotografija unutar korica) i s popratnom knjižicom koja sadrži podatke o pločama, popratni Vrdoljakov tekst iz 2005. (ne onaj sa omota “Sabrano”) te poduži Dragin esej o vremenu od svojih prvih sjećanja pa do početka samostalne karijere. Netko bi možda očekivao tekst o vremenu nakon toga, što bi bilo i logičnije, ali i ovako je vrlo zanimljivo. Svaki se cd nalazi u vjernoj replici omota ploče, a konkretne podatke (za one koji pate od staračke dalekovidnosti i ne vide sitna slova – a takva je većina njegovih slušatelja) možete pročitati i u knjižici.
PRVA FAZA – “LIRSKI HARD ROCK”
Prve dvije ploče u ovom kompletu još su pod uvjetno rečeno utjecajem čvršćeg poimanja rocka kakav je svirala tadašnja postava Grupe 220. “A Ti Se Ne Daj” (´71) sadrži klasične rock brojeve (“Pop Pjevač”, “Moje Lađe”, “Ja Sam Feniks”), ali i osobnije, lirske pjesme kao što su “Srebri Se Mraz”, naslovna i osobito “Posmrtna Osveta”. Ova posljednja je i najzanimljivija pjesma na ploči jer je možemo okarakterizirati kao pokušaj stvaranja “simpho rocka”. Drago ju je skladao na stihove “R.K.Jeretova” pjesnika koji je živio i stvarao u Zadru, u onoj prvoj zgradi kraj mosta (eto, sada se možete pohvaliti da ste čuli bar jednu njegovu pjesmu) i s njom nastupio na Zagrebačkom festivalu.
“Pjesme S Planine” (´72) sadrži neke od najpoznatijih Draginih pjesama (“Trebao Sam Ali Nisam”, “Noćna Ptica”), ali i ambijentalne, duge pjesme poput naslovne i odlične “Dijete Zvijezda”. Na ovoj se ploči nalazi i čuveno “Skladište Tišine” s kojom je iste godine nastupio i na “Boom Festivalu” u Ljubljani.
DRUGA FAZA – KAZALIŠTE
Nakon pauze u kojoj se posvetio kazalištu (“Magbet”, “Hvarkinja”, “Kristofor Kolumbo”, “Pozdravi”), televiziji i ambijentalnoj glazbi, Mlinarec u jesen ´74 snima “Rođenje”, ploču na kojoj se najviše odrazio njegov scenski angažman (čak je 4 od 7 pjesama iz predstava i tv-serija). Ova je ploča značajna jer je na njoj počela višegodišnja suradnja s klaviristom Nevenom Frangešom, i basistom Davorom Roccom koji su obilježili projekte tog vremena, ali je i značajna što se na njoj nalazi i “Helena Lijepa i Ja u Kiši” (nekima poznatija u izvedbi Josipe Lisac) pjesma koja spada u sam vrhunac domaće rock- glazbe. Moram spomenuti i potpuno zanemarenu “Temu Iz Pozdrava” snimljenu s članovima Grupe 220, meni osobno jedan od najdražih instrumentala ikada snimljenih.
“Negdje Postoji Netko” izlazi ´77. i donosi Dragin najveći hit u samostalnoj karijeri, pjesmu “Caracas” napisanu na kazališnoj turneji s družinom “Pozdravi” po Južnoj Americi. Ova ploča koja je Dragu vratila čvršćim formama donijela je i koncertni adut “Zelen Ko Zelena Trava”, ali i ambijentalna “Polja” pjesmu koja je po mom skromnom mišljenu najidealniji spoj glazbe, stihova i aranžmana (Frangešov klavir je uistinu maestralan) koji se može zamisliti.
TREĆA FAZA – UTJECAJ NOVOG VALA
Da je u stanju osjetiti duh promjena Mlinarec je pokazao već ´78. na albumu “Sve Je U Redu”, meni osobno najdražoj njegovoj ploči. Tu su brze i hitoidne “Ja Mora Da Sam Bio Mlad” i “Svi Sve Znaju (Zašto Da Se Uzbuđujem)”, opuštenije “Sve Je U Redu” i “Glas S Broja 514-913”, ali i izvrsna balada “Cesta” koja zatvara ovu ploču na kojoj nema praznog hoda ni improvizacija. Naravno, grijeh bi bio preskočiti “Penzionere” jednu od najpoznatijih Draginih pjesama, snimljenu uživo u klubu Lapidarij s izuzetno raspoloženim Boškom Petrovićem na vibrafonu i Csabom Deseom na violini.
“Tako Lako” nastavlja niz jednogodišnjeg izdavanja albuma i važan je zbog početka suradnje s izvrsnim Tihomirom Tinniem Vargom u čijem je Švedskom studiju Drago snimio svoje posljednje tri ploče. Ploča donosi drukčiji zvuk, dominiraju električne gitare, klavir je sveden na minimun što je i logično s obzirom na geografsku udaljenost dotadašnjih suradnika, tako da su se Drago i Tinnie okrenuli suradnji s švedskim glazbenicima (iznimka je bio Đimi Matešić). Radilo se o jako potentnoj ploči koja je dosta dobro koncertno prezentirana u suradnji s grupom “Izazov”. Žestoke “Tako Lako” i “Prijatelj” dušu su dale za živu svirku, ali se na radio valovima češće mogao čuti hitoidni “Stranac”. Pjesma “San” posebna je priča i ono što su Drago, Tinnie i Đimi u njoj izveli već traži širu i ozbiljniju analizu.
“Sabrano” je ploča na kojoj je Drago po svom guštu obradio deset svojih starih pjesama, obukao ih u novo ruho koristeći iste suradnike kao i na “Tako Lako”. Pola stvari je bilo iz razdoblja Grupe 220, a eskluziva je bila pjesma “Trkalište” koju je u bitno drukčijem aranžmanu izveo koju godinu ranije na Rock-večeri Opatijskog festivala.
CIJENJENI SURADNICI I NAGRADE
Da je Mlinarec uistinu osoba od ugleda u domaćem rocku dokazuje i dugi niz relevantnih suradnika koji su mu tijekom godina pomagali u radu. Dosta je navesti imena kao što su Hus iz Parnog Valjka, producent i bubnjar Piko Stančić, već spomenuti Neven Frangeš i Davor Rocco, Mario Mavrin, Boško Petrović, ali i naši Zadrani Vedran Božić i Đimi Matešić. Poslušajte samo ritam sekciju Divjak-Mavrin u pjesmi “Gdje Je Istina”, Frangešov klavir i Roccov bas u pjesmi “Polja”, ili aranžman i produkciju Tinnija Varge u novoj verziji “Prolazi Jesen” i sve će vam biti jasno. Tu je i suradnja i prijateljstvo sa Arsenom Dedićem s kojim je realizirao antologijsku “Razgovaram S Morem” (koja svojevremeno čak nije ni ušla u finale “Splita ´68”) i pjesmu “Domovina”, koje jako nedostaju na ovoj kompilaciji.
Mlinarec je i dobitnik mnogih nagrada među kojima svakako treba izdvojiti nagradu “Josip Slavenski” (´87), počasnog “Starog mačka” (´98) te Porina za životno djelo (´05), ali svakako mu je najveća nagrada ugled koji je stekao među brojnim kolegama i slušateljima.
INVESTICIJA ZA SVAKOG TKO DRŽI DO DOBROG UKUSA
Ova kolekcija dakle sadrži sve Mlinarčeve albume izdane tijekom samostalne karijere. Nedostaju Arsenova “Domovina”, pjesma “U Njegovom Srcu” (B strana singla “Noćna Ptica”), ali i originalna verzija pjesme “Trkalište” sa Opatijskog festivala koju je danas nemoguće nabaviti. Kutijica (da ne kažem “boxić”) sadrži čak 56 pjesama (neke traju po 10 – 15 minuta) na 8 diskova i za smiješnu cijenu od 160 – 200 kn (ovisno o trgovini) predstavlja nešto najjeftinije što u domeni visoke kulture čovjek može sebi priuštiti. Prema tome, pričekajte da dođe nova tura (prvu smo već razgrabili) i kupite nešto sebi, ili prijateljima do čijeg ukusa držite. Bolje od ovoga nećete naći.

Skidanje noge s gasa

U Švedskoj Drago upoznaje buduću suprugu, postaje otac (2 puta), seli se na selo u dolinu Sutle i usporava svoje diskografske aktivnosti u tolikoj mjeri da je sljedeći (i posljednji) album “Pomaknuto” izašao nakon tri godine pauze. To je ploča s najmanjim brojem suradnika i odaje sve veći Dragin interes za studijski rad i eksperimente što će doći do izražaja dosta kasnije na malo poznatom kasetnom izdanju “Analog” (´94.). Ipak, iako je od svih Draginih ploča izazvao najmanju pozornost, ali i po prvi put suzdržane kritike, na njemu se nalaze neke uistinu lijepe pjesme od kojih bi izdvojio izvrsnu “Plastiku Ljubim” tipičnu Draginu zezalicu.
Dugu diskografsku pauzu Croatia records prekida 1996. kompilacijom “Krhotine” (kasnije reizdano + Ultimative Collection), ali se pokazalo da se prebogat opus kao što je Mlinarčev nemoguće selektirati i da je jedina opcija kompletno reizdanje.