Preko noći u Prenoćištu sv. Vinka Paulskog, preko dana u Pučkoj kuhinji

Desetak zadarskih beskućnika noći provode u Prenoćištu sv. Vinka Paulskog, a od osam sati ujutro pa do noći obično su se nekako snalazili i sklonište od zime tražili u raznim improviziranim prostorima. Srećom, Caritas Zadarske nadbiskupije prije nekoliko dana dopustio im je da poslijepodnevne sate provedu u Pučkoj kuhinji

Teško nam je, ali je prije nekoliko dana u poslijepodnevnim satima otvoren prostor Pučke kuhinje i tu se možemo ugrijati, govori nam Miro, jedan od zadarskih beskućnika koji je zaklon od hladnoće pronašao u Pučkoj kuhinji. Naime, diljem Europe zbog velike hladnoće ljudi se smrzavaju, a najgore stanje je u Ukrajini, Rumunjskoj i Bugarskoj, gdje se temperature spuštaju i ispod 30 stupnjeva Celzijevih, a samo u posljednjih nekoliko dana živote je izgubilo više od 60 osoba, mahom beskućnika. Snijeg, bura i temperature ispod ništice i u Zadru su stvorili brojne probleme, a najgore posljedice vremenskih nepogoda na svojoj koži najviše osjećaju oni bez krova nad glavom.
Otvorili im vrata
Desetak zadarskih beskućnika noći provode u Prenoćištu sv. Vinka Paulskog, a od 8 sati ujutro pa do noći obično su se nekako snalazili i sklonište od zime tražili u raznim improviziranim prostorima. Srećom, Caritas Zadarske nadbiskupije prije nekoliko dana dopustio im je da poslijepodnevne sate provedu u Pučkoj kuhinji, a s njima je netko od volontera.
– Kako podnosimo ovo vrijeme? Zaj… je, vučemo se po ulici. Prenoćište se zatvara u 8 sati ujutro i u njega nemamo pristup do navečer. Prije nekoliko dana nam je omogućeno da u poslijepodnevnim satima možemo boraviti u Pučkoj kuhinji, ali inače od 8 sati ujutro do 8 navečer nemamo gdje biti. Nas je tu desetak i stvarno ne znamo kako podnijeti ovo, da imamo novca ujutro bismo mogli sjesti u neki kafić i provesti nekoliko sati, ali znam da ti ljudi nemaju para, govori nam Miro.
Ne fali nam ništa, samo rad
– Ovo što nam je omogućeno da se malo sklonimo od nevere je velika stvar i svaka čast onome tko je to napravio. Kažem, hvala dragom Bogu i svim svecima da smo svi relativno zdravi. Pod kojim uvjetima živimo, to bi trebalo završiti. Gibamo se i to je to, kaže Miro kucajući u stol da slučajno ne bi prizvao zlu sreću.
U prihvatilištu noć provodi desetak do dvanaest ljudi, sve su to muškarci raznih dobnih skupina, većinom starije životne dobi. Kažu da bi voljeli kada bi im Grad Zadar, Zadarska županija ili bilo koja druga institucija osigurala neki posao, ne treba to biti ništa posebno, barem nešto što bi ih animiralo.
– Znam da nitko od nas ovdje nije od ljepote. Kada bi barem institucije povele računa o nama, pa da nam daju nešto za raditi. Možemo slagati nešto, praviti šibice ili bilo što. Gledaju nas kako se gibamo i ponekad dođu do nas, tražili smo da nam osiguraju bilo što. Zdravi smo i sposobni smo napraviti nešto, ne fali nam ništa, kaže Miro odlazeći odigrati karte jer će tako skratiti vrijeme do otvaranja prenoćišta.
Volonter Ivo Puljek
Ivo Puljek već nekoliko godina radi kao volonter Caritasa Zadarske nadbiskupije, a gotovo svakodnevno radi s beskućnicima i upućen je u većinu njihovih problema. Posljednjih dana u poslijepodnevnim satima obično odlazi do Pučke kuhinje, pušta ih unutra te zajedno provode vrijeme do dolaska kuharice ili otvaranja prenoćišta.
– Najveći problem nam je nedostatak volontera. Uz pomoć Ante uspjeli smo produžiti vrijeme u kojem je poludnevni boravak otvoren. Fali nam ljudi koji su voljni volontirati, jer ja sam ne stignem. Imali smo još jednu volonterku koja, nažalost, nije više mogla raditi zbog poslovnih obveza. Nekako izdržavamo, ovo se otvori i toplo im je, govori Ivo dodajući kako u kuhinju obično dođu promrzli, ali sretni jer će se ugrijati.

Nismo ovdje od ljepote…

Miro nam govori kako su završili kao beskućnici zbog igre sudbine, a niti međusobno ne žele pričati o tome. Prvo što nam je napomenuo, kao jedan od uvjeta za razgovor, bilo je to da ih se ne podcjenjuje zbog toga što nemaju novca i krova nad glavom.
– Svatko je tu zbog nečega svog, ali ne ulazimo u osobne stvari, jer to apsolutno nije bitno. Nismo ovdje od ljepote, govori Miro.
Voljeli bi kada bi im se omogućio i neki dnevni smještaj u kojemu bi mogli nešto raditi i popiti šalicu čaja.