Ukrašavanje jaja nije dalmatinski običaj

Svako mjesto ima svoje običaje i pojedinosti koje se razlikuju od ostalih, no svi oni počivaju na činjenici da svih 40 dana korizme predstavlja pokoru, pa stoga, kao što je to i sada, u tom razdoblju nikada nije bilo pjesme, zabave, pireva niti bilo kakvog oblika zabave, pojasnila je Jasenka Lulić-Štorić

Sjećanje na muku i uskrsnuće Kristovo obilježeno je raznim običajima, koji se, iako s jednakom osnovom, razlikuju od mjesta do mjesta te predstavljaju tradiciju pojedinog kraja. Svi ti različiti uskrsni običaji još uvijek se primjenjuju, a najizraženiji su u vrijeme korizme, odnosno, razdoblju od 40 dana prije Uskrsa, koje počinje Čistom srijedom ili Pepelnicom.
Kako doznajemo u razgovoru s Jasenkom Lulić-Štorić, voditeljicom Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar, Čista srijeda, oduvijek označava “primirje”, odnosno post i početak pokore, a pravi je kontrast prethodnom, razuzdanom karnevalskom utorku.
Kako je naglasila etnologinja, korizmu općenito označava određeno odricanje, post i to obično petkom, a negdje i srijedom, no uza sve to postoje i uskrsni običaji vezani isključivo za zadarski kraj.
Cvjetnica ili Maslinska nedjelja
Istaknula je stoga jedan pomalo osebujan običaj koji njeguju stanovnici Preka, a vezan je za Čistu srijedu. Naime, tada Prečani vole kazati da “idu u lancune” te se doslovce oblače u plahte pa u koloni kruže po svom mjestu zajednički uzvikujući povike “blam”.
– Svako mjesto ima svoje običaje i pojedinosti koje se razlikuju od ostalih, no svi oni počivaju na činjenici da svih 40 dana korizme predstavlja pokoru, pa stoga, kao što je to i sada, u tom razdoblju nikada nije bilo pjesme, zabave, pireva niti bilo kakvog oblika zabave, pojasnila je Lulić-Štorić, napomenuvši kako je u tom razdoblju čak i svečana odjeća bila zabranjena, a post je bio obavezan.
Također je ukazala na važnost i neizbrisive običaje nedjelje prije samog Uskrsa, poznate kao Cvjetnica ili Maslinska nedjelja.
– Na Cvjetnicu se maslinove grančice nose na blagoslov, a običaj koji je izražen samo u Dalmaciji je pletenje listića masline u oblik palme. Time se, nastoji oponašati poznati običaj mahanja palminim listovima kada bi Isus dolazio, pojasnila je Lulić-Štorić, istaknuvši kako je nekada bilo obavezno blagoslovljenu maslinovu granu držati u kući, redovito pored slike nekog sveca i to godinu dana, do sljedeće Cvjetnice, nakon čega se stara grančica baca isključivo u vatru, jer je to jedini način na koji se smiju uništavati blagoslovljeni predmeti.
Čuvari Božjeg groba
Naime, u Velikom tjednu koji slijedi nakon Cvjetnice, najvažniji su dani od Velikog četvrtka do Velike subote, čije je obilježavanje veoma karakteristično, a prožeto je raznim običajima i procesijama, tradicijom pojedinih krajeva.
– U Dalmaciji je običaj da se na Veliki četvrtak vezuju crkvena zvona, a u nekim mjestima, mladići idu kroz selo i zvone čegrtaljkama kako bi obavjestili mještane o početku svete mise. Na Veliki petak je kulminacija muke Isusove pa tako i korizmenog posta, a običaj je bio da se ništa ne radi u zemlji, ništa se ne smije zaticati u zemlju. Neke su obitelji u svojim dvorištima čak postavljali daske, kako bi po njima hodali i tako ne doticali samu zemlju. Na Veliku subotu se zvona ponovno razvezuju i taj dan zvone intenzivnije, drugačije nego inače, kazala je Lulić-Štorić, napomenuvši da običaji nalažu da je na Veliki petak dobro popiti što više crnog vina, jer vjeruje se kako upravo crno vino jača krv.
Također je napomenula da je u mnogim mjestima nerijetko običaj i takozvano čuvanje Božjeg groba, koji uglavnom čuvaju takozvani stražari, ljudi u nekakvim uniformama, a ovog se običaja još uvijek pridržavaju u pojedinim selima.
Naime, različite procesije najposebnije su upravo na Veliki petak koji ujedno predstavlja i kulminaciju posta.
– Velika subota predstavlja pripremanje hrane za blagoslov, a u Dalmaciji je to uvijek bila pogača za sve ukućane, ispečena u krušnoj peći, te za djecu nekakva pletenica ukrašena jajetom. Na taj se dan u crkvi obilježavao blagoslov vatre i vode, pa su tako ljudi koji bi došli na misu simbolično umivali lice vodom. Osobito je zanimljivo da ukrašavanje jaja nije dalmatinski običaj, on je, naime, specifičan za kopnene krajeve gdje su se jaja ukrašavala tek crvenom bročevom bojom, a kako bi dobila sjaj namazala bi se mašću, pojasnila je Lulić-Štorić, napomenuvši kako su se svi ovi jedinstveni običaji pojedinih krajeva do danas ipak povezali te gotovo da čine jedan običaj.
Jaja i zec
Kako je istaknula, Uskrs se može okarakterizirati kao vrijeme kada, nakon korizme, ponovno počinje život, kao što bi ranijih godina ljudi na Uskrs ponovno počeli igrati kola, veseliti se i pjevati. Tako je cijeli tjedan nakon Uskrsa, sve do nedjelje, odnosno “malog Uskrsa” bio rezerviran za ponovno “igranje u kolu” i cjelotjedno “kušavanje” uskrsnih pogača.
– Dokle god je raširen običaj pletenih maslinovih grančica, do tad se šire mediteranska kultura i mediteranski uskrsni običaji. No, ipak svi su uskrsni običaji, u bilo kojem kraju, uvijek vezani isključivo za crkvene obrede. Zbog toga je karakteristično i pučko pjevanje koje se, iako jednako, po napjevima razlikuje od mjesta mjesta te spada u tradicijsku kulturu tog mjesta, a izražava pučku pobožnost, pojasnila je zadarska etnologinja.
Dok je jaje oduvijek simbol Uskrsa i to iz logičnog razloga jer predstavlja novi život, naša sugovornica napominje, kako se zec, kao simbol Uskrsa javio tek 18. stoljeću u građanskoj kulturi, i to u smislu kontrole djece. Naime, djeci se govorilo da će im, ako budu dobri, zec donijeti jaja.