DEBELI DJEČAK TRČI PO AVIONU I ŽDERE KEKSE
Taman pomisliš da po pitanju reklama ne može biti gore i da zbilja ne treba o njima pisati, kada te iznenade nečim što spada na samo dno propagandnih spotova. Naravno, opet je riječ o dječaku i keksima, samo ovaj put u avionu. Uvijek sam bio protiv ljepuškaste djece u reklamama i pitao se gdje su nestala ona uhata i nosata, ali ovaj su put otišli u krajnost. Ovdje imamo maloga Marka s kojim cijeli avion razgovara kao da ga misle obrlatiti i oteti pa poslije za njega tražiti otkupninu. Stjuardesa, koja kada vidi da šeta po avionu, umjesto da ga za uhvati za uho i vrati na njegovo mjesto i isprasiča mater koja mu dopušta da mrvi kekse po kabini, kreće s njim u razgovor o tome tko voli koju vrstu keksa. Pa idu do pilotske kabine gdje se onako malo u vožnji divandeka o tome koje kekse voli pilot (odmah se sjetim onog pilota perverznjaka iz filma “Ima li pilota u avionu”) i sve u tom stilu. Ustvari, mali izgleda nekako deformirano, a to najviše dolazi do izražaja kada trči po novu kutiju keksa (zamislite blesavu mater koja dijete tovi kutijama kekasa) i točno se čuje kako mu je jedno debelo bedro tare o drugo s obzirom da ima toliko sala da ne može ni trčati kako treba.
I svi s tim debeljkom idu u nekakve ljubazne razgovore, a ja bih s njim u toj situaciji pričao ovako:
Ja (ljutito): “Mali! Što se tu motaš po kabini? Ajde, vraćaj se na svoje sjedište da te ja ne bih za uho vraćao!”
D.D. (debeli dječak): “Ali, striko! Ja samo nedužno šećem po kabini i pričam sa stjuardesama i putnicima o svojim keksima.”
Ja: “Slušaj, bucko. Nisam ti ja ni striko, ni čiko, ni barba. Gdje ti je blesava mater koja ti daje žderati kekse, a ručak će biti poslužen za deset minuta!?”
D.D.: “Ali ja uvijek pojedem i kekse i cijeli ručak.”
Ja: “A je li? Pa onda nije ni čudo da si tako debeo. Bacaj tu kutiju i lezi na pod! Za početak deset sklekova, dvadeset leđnjaka i trideset trbušnjaka, a pozovi na tjelovježbu i svoje nesposobne roditelje koji su dopustili da se pretvoriš u to što jesi!”
DJECA KOJU ŽELIMO ZABORAVITI
U “RTL-u danas” saznajemo neobično važnu vijest da je u nedjelju bio “Međunarodni svjetski dan plesa”. Prvo, logično je da je međunarodni ako je svjetski, a drugo, tko bi to uopće i znao da nemamo petnaest informativnih emisija na šest televizija pa više ne znaju o čemu bi govorili. Saznali smo da “na ovaj dan svijet pleše”. Mo’š mislit’ što “svijet pleše”. Svijet ratuje, svijet gladuje, svijet gleda kako bližnjeg svoga iskoristiti i poniziti… A ovdje čujemo i oduševljene pristalice ovog praznika koji su se ipak skupili u određenom broju na nekim gradskim trgovima i zaplesali. A oni nam kažu: “Lijepo nam je zaboravimo na kredit, na djecu, na sve…” Mogu samo zamisliti kakva su im ta njihova djeca, ako ih uspoređuju s kreditom i ako im je cilj da ih što bolje zaborave. Ljudi ponekad uistinu svašta prospu na tv-u.
DANAS SUNČANJE, A SUTRA – “DOKTORE, POMOZITE!”
U istim vijestima dokoni novinari idu po plaži. Više nije dosta reći “danas je bilo vruće i ljudi su se kupali”, nego treba s tim istim ljudima i razgovarati i slušati njihove dojmove i mudrolije. Leži tako jedna lipotica na lignštulu (ili, kako se to već zove) i sva ponosna besjedi kako se ona, eto, sunča (što mi ne bismo primijetili da nam nije rekla), kako je već pocrvenjela na jednoj strani (kako li je ta samo ležala i koliko dugo kada je uspjela pocrvenjeti samo na jednoj strani – koja je to klada?), i kako će sada “ići dalje”. E, tu sam se već ozbiljno zamislio. Što to znači da će ići dalje ako je već pocrvenjela? Hoće li se možda zatvoriti u vruću pećnicu, hoće li se samospaliti ili što? Želi, znači, pocrvenjeti do kraja. Pa će poslije biti – “gdje mi je bila pamet?”, “zašto nisam pazila?”, “doktorice, a kako se to liječi?”, “ne može se znači operirati?”… Mislim da vam je jasno što hoću reći. Svake godine nas liječnici upozoravaju na opasnosti od sunca, a na RTL-u prikazuju ženu koja se hvali kako je lijepo pocrvenjela već u travnju. Pametno… Jako pametno.
JESAM LUD, ALI NE TOLIKO
Moram priznati da sam se iznenadio koliko je ljudi komentiralo tekst o “Survivoru” objavljen prije mjesec dana u našem Magazinu. Iako sam jasno dao do znanja da ću pratiti samo prvih pet dana, tek toliko da mogu uistinu argumentirano komentirati, mnogi su mi skretali pažnju na nove i nove gluposti koje su se tamo događale. Zato ovom prilikom izjavljujem pod punom odgovornošću pa makar me i netko uvrijeđen i tužio. Pratio sam samo prvi tjedan i to mi je bilo više nego dovoljno da zaključim da je to ordinarna glupost, da to ne može gledati nitko tko drži do svoga dostojanstva i zdravog razuma, da me ne zanima što se s tim dosadnim i ispraznim ljudima tamo događalo i da su, što se mene tiče, slobodno mogli ostati tamo u Kostarici i ne vraćati se više ovamo i konačno, da ne želim nikada više potrošiti ni jednu jedinu sekundu svog ionako prekratkog života na tako nešto. Lud jesam, ali ne toliko.
[email protected]
najnovije
najčitanije
Hrvatska
Zatvoreni dio
Vlada razriješila gospićkog gradonačelnika Karla Starčevića, vodi ga Vladin povjerenik
Kultura
Pjesnička večer
Editi Vlahov dodijeljena nagrada »Joja Ricov«
Scena
Zsa Zsa
Domaća pjevačica kroz suze: Cijeli život nisam dobro, jako sam tužna osoba
Županija
Ponešto za svakoga
USKRS U PAGU: Povodom blagdana TZ i Grad pripremili bogat program
KK Zadar
ABA liga, 25. kolo
Košarkaši Zadra ostali bez važnih bodova u srazu s FMP-om
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
PANEL RASPRAVA