Paške benediktinke u svojoj će slastičarni nuditi najstariju tortu na hrvatskoj obali

– U gradu se nije znalo za tortu, postoje doduše neke informacije da su neki, no vrlo rijetki, radili nešto slično, no izvorni recept nije izlazio van zidova samostana. Stoga ga mislimo zaštititi kao intelektualno vlasništvo, najavljuje sestra Benedikta
U arhivu Benediktinskog samostana redovnica Sv. Margarite u Pagu pronađen je najstariji recept za autohtonu tortu na području čitave hrvatske obale. Među vrijednim spisima, što ih već vjekovima dobro čuvaju samostanski zidovi, redovnice su tijekom sređivanja arhiva, pronašle recept na talijanskom jeziku za Badešinu ili Pašku tortu.
Zapisan je 1913. godine, iako datira čak stoljeće ranije. Riječ je o posebnoj, autohtonoj paškoj torti koja se radila isključivo za badešu (poglavaricu samostana) i to svega nekoliko puta godišnje, za važne obljetnice. Zapisala ga je redovnica Matilda Bukša, slijedeći instrukcije opatice Jozefe Jadrulić koja je donijela tortu u samostan. Jadrulićka je bila potomak jedne od najstarijih paških aristokratskih obitelji čije rodoslovno stablo seže u daleku 1289. godinu, za što postoje i sačuvani dokumenti. Jadrulići su bili bogati i cijenjeni, u rodu čak i s duždevskim obiteljima, stoga se do kulture življenja, a dakako i objedovanja, jako držalo.
Otvaraju slastičarnicu
Časna majka Jozefa Jadrulić rođena je 1788. godine u Pagu u obitelji Josipa pl. Jadrulića i Lukrecije pl. Galzigna i po svom rođenju bila upisana u knjigu plemstva svjetovnim imenom Lukrecija Klara. Otac joj je bio javni bilježnik i sudski suplent, a stric dr. iur. utr. Ivan Nikola paški kanonik, primicerij i mitronosni arhiprezbiter s naslovom monsignora. Jadrulići su darovali paškoj crkvi komplet srebrnih svjećnjaka s kanonskim misnim tablama izrađenim od srebra u Mlecima na kojima je njihov obiteljski grb na kojemu se ističu krilo i zvijezda. Lukrecija Klara je u samostan ušla 1805. godine uzevši redovničko ime Jozefa. Bila je za redovništva učiteljica u samostanskoj ženskoj školi, dugo godina njena ravnateljica i poglavarica samostana – opatica (abadessa). Umrla je 1861. godine u časti priore. Donijela je sa sobom, spomenuto, vrijedan recept za tada itekako skupu slasticu, naučivši sestre kako ju pripremati.
 Torta se radila godinama, zapravo stoljećima, no samo za odabrane. No, uskoro bi u toj slastici mogli uživati i svi ljubitelji/ice torti s obzirom da u samostanu planiraju otvoriti slastičarnicu/pekarnicu i Badešinu tortu ponuditi javnosti.
– Pokrenule smo obnovu jednog samostanskog krila, koje bi trebalo biti gotovo do kraja godine i u koje namjeravamo prebaciti pekarski pogon. A nakon toga u planu nam je i otvaranje slastičarnice/pekarnice u kojoj bi, uz već poznate proizvode poput koludraške štrike, kolacića i baškotina nudili i Badešinu tortu, informira nas sestra Benedikta Halilović.
Recept ostaje tajna
 Samostan inače čuva i druge brojne stare paške recepte, zapisane na talijanskom jeziku, danas zaboravljene i gotovo nepoznate. Među 23 torte, od kojih su posebno zanimljive tek dvije zbog egzotičnih naziva: plemićka torta i savjetnikova torta (torta nobile, torta del consiglire) u arhivu su i recepti za nekoliko pudinga (budino), među kojima i jedan izvorno paški: budino alla gentildonna.
– Nekad su u samostan ulazile samo plemićke kćeri dok je za ulazak građanke posebnu dozvolu izdavalo paško plemićko vijeće, dodaje sestra Benedikta.
Usput nam reže i dijeli Badešinu tortu, naizgled vrlo jednostavnu i “običnu” slasticu, no, samo naizgled. Ne otkriva nam recept koji će i dalje ostati tajna samostanskih zidova, već samo općenito nabraja namirnice.
– Ide brašno, jaja, svinjska mast, mendule, šećer, limunčelo… to su osnovne namirnice, prepričava sestra Benedikta, poslužujući slasticu. Miris limuna i mendula obećava, “zazubice” rastu, kako se to popularno kaže, degustacija je spremna. Torta je fantastična, izvana prhka, a iznutra puna bogate file od mendula, natopljenih limunčelom. Osjeća se izvoran, prirodan okus, lišen bilo kakvih industrijskih dodataka, upravo ono što vrhunska slastica treba i biti. I ne samo slastica već i prvorazredan turistički proizvod, kolač s “pričom”.
– Trebalo nam je par puta da tortu napravimo upravo onako kako su ju radile naše prethodnice, nastavlja priču sestra Benedikta i dodaje kako su se angažirale studiozno oko svih detalja.
Skupa slastica
– Prvo smo morale stare austrijske mjere (funte, unce i lote) pretvoriti u današnje mjere, uključujući na kraju i dekoraciju koja je izvorno imala krilca od šećera rađena po uzoru na krilo iz grba badešinog oca, koji se može vidjeti na njegovom otisku pečata, i dan danas sačuvanom u arhivu ovog samostana. Badešina torta nije jeftina slastica, a možete misliti kako li je tek bila skupa u ondašnje vrijeme pa nije nimalo čudno što su je sestre radile svega par puta godišnje. U gradu se nije znalo za tortu, postoje doduše neke informacije da su neki, no vrlo rijetki, radili nešto slično, no izvorni recept nije izlazio van zidova samostana. Stoga ga mislimo zaštititi kao intelektualno vlasništvo, najavljuje sestra Benedikta.
Logičan potez s obzirom da na području čitave hrvatske obale ne postoji ni jedan stariji recept za autohtonu tortu. Od sjevera do juga obale sačuvani su recepti samo za skradinsku, imotsku, dobrovsku, rapsku i makarsku tortu, no ni jedan nije tako star i precizan.
Pokretanjem slastičarnice/pekarnice samostan Sv. Margarite, uz već poznate bisere kulturne ostavštine, poput paške čipke, za koju jedino u samostanu posjeduju izvorne nacrte, zatim svjetskog rariteta – trna s Isusove krune, ili slike Bogorodice s djetetom, mladenački rad planetarno poznatog Andree Mantegne, obogatit će svoj značaj i ponudom najstarije torte na hrvatskoj obali, pružajući priliku domaćim posjetiteljima i turistima da makar na kratko, konzumirajući tortu, osjete barem dio paške povijesti.