Potresna priča o vukovarskoj žrtvi

Kakav smo mi to narod kad smo dopustili da naše majke, žene i sestre budu silovane, a njihovi silovatelji hodaju slobodni. Odgovornost je na svima nama i vrijeme je da se u nama probudi empatija. Drago mi je da je baš moja supruga pokrenula tu priču, kazao je Bušić

Danas smo ovdje svjedoci i suputnici nepoznate žene u kojoj se može prepoznati svehrvatska patnja i bol, rekla je u uvodnoj riječi, na predstavljanju najnovije knjige autorice Julienne Eden Bušić “Živa glava”, Ivana Haberle iz Udruge “Žene u Domovinskom ratu – Zadar”.
“Kao da ih nema”
Predstavljanje knjige organizirano je u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, a knjigu su predstavljali autorica predgovora, asistentica zadarskog Sveučilišta Sanja Knežević, ulomke iz knjige čitala je dramska producentica HNK Zadar Jadranka Svaguša, uime organizatora, Gradske knjižnice Zadar, govorila je Nada Radman, program je moderirala Ivana Haberle, a tijekom promocije nastupio je i KUD Kuntrada iz Zatona.
Najnovija knjiga Julienne Eden Bušić romansirana je biografija jedne Vukovarke obilježene samo incijalom S. Njezina sudbina bila je teška, a ona na sebi nosi dvostruki pečat. Prvo, za vrijeme Domovinskog rata bila je seksualna robinja okupatoru, a kad se vratila u svoj oslobođeni grad u kojem je odrasla postala je obilježena kao “njihova”. S. čitatelji upoznaju u vrijeme kada ona pokreće parnicu protiv svojih silovatelja koji slobodno šeću njezinim gradom, a jedan od njih nosi uniformu hrvatske policije.
– U srcu uljuđene Europe, na obali Dunava, u Vukovaru su tijekom jugo-četničke okupacije postojale seksualne robinje, “žene za podizanje morala” neprijateljskim vojnicima, naglo preobraženim susjedima, kolegama iz istih tvornica i poduzeća. Danas te iste žene žive pokraj nas pod geslom – “kao da ih nema”. Dvadeset godina o svojim su mučenjima šutjele, a institucije, udruge urešene naslovima o borbi za ljudska prava, njihovu su šutnju doista držale poslovično zlatnom,” napisala je Sanja Knežević u predgovoru iz kojeg je čitala dijelove.
Uskoro film?
Nenadano, publici se obratio i suprug autorice, ujedno i glavni urednik knjige Zvonko Bušić koji je svojim riječima duboko dirnuo okupljene.
– Puno toga smo mi u slobodnoj Hrvatskoj zaboravili, puno toga zapustili. Veliku nepravdu napravile su međunarodna zajednica i hrvatska vlast hrvatskom narodu, a ono što se dogodilo silovanim ženama najveća je sramota. Kakav smo mi to narod kad smo dopustili da naše majke, žene i sestre budu silovane, a njihovi silovatelji hodaju slobodni. Odgovornost je na svima nama i vrijeme je da se u nama probudi empatija. Drago mi je da je baš moja supruga pokrenula tu priču, kazao je Bušić otkrivši kako se već radi na tome da se po ovoj knjizi snimi i film.
Ideju za pisanje knjige, kako je otkrila, autorica je dobila prošle godine kada je nekoliko vukovarskih žena prvi puta u javnosti progovorilo o tome što su proživjele.
– Duboko su me dirnule sudbine žena kojima ne nedostaju udovi, ali njihove su rane puno dublje, kazala je Bušić.
Povezanost autorice s Vukovarom seže još od kraja 90-ih kada je sudjelovala na iskapanjima žrtava.
Unatoč mučnoj temi Julienne se našalila pa je zaključila kako bi se u nekim prošlim vremenima njezina knjiga smatrala antidržavnom propagandom, ali kako je knjiga napisana danas ovoga puta neće morati u zatvor.