Mirisna biljka od koje se rade likeri i “buzdovani”

Posla oko lavande ima. Zasad se još treba rezati, poslije se možda neće više trebati. Prvu godinu se rezalo četiri puta, drugu godinu dvaput i sada treću godinu jednom. A frezanje jedno četiri do pet puta u oba smjera, no branje je još najteže. Za branje treba ljudi, sedmi je mjesec, vrućine su tada najveće. Postoji, doduše, stroj koji je isto ručni mehanički pogon, gura ga se, a on unutra ima nešto slično škarama za živicu, samo je zaobljeno. Ali taj stroj se može nabaviti jedino u Novom Zelandu, kaže Goran Pavić iz Debeljaka
 
Polja lavande sve su  češći prizor i u Zadarskoj županiji, što  je vidljivo posebice  u ovo doba godine, kada je  ova aromatična biljka zrela za  berbu. Jedan od proizvođača  lavande na našem području je  i Goran Pavić iz Debeljaka,  koji se uzgoju ove kulture  posvetio prije tri godine, a sve  je počelo, kako nam je kazao,  sasvim slučajno.
– U nekom razgovoru se  spomenula lavanda, a ja sam  tada, stjecajem okolnosti postao vlasnik nekih zemljišta  koja su bila na djedu. Bila je  riječ uglavnom o neobrađenom zemljištu. Dio je  bio šuma, a ovo gdje je sada  lavanda se nije obrađivalo kojih trideset ili četrdeset godina. I tako mi je iznenadno u  nekom razgovoru palo na pamet ta ideja, levanda, kako bi  to moglo biti interesantno i  ajmo u lavandu, kazao nam je  Pavić i nastavio:
– Nekoliko mjeseci je trajalo  ispitivanje, skupljanje informacija, razgovori da bi došli  do određenih saznanja; sadnice su, primjerice, u Splitu  odnosno u Solinu, kod Crvarića koji to proizvodi. Ja sam  prije toga posadio masline i u  tom sam trenutku bio dobio  neki poticaj za masline oko  četrnaest tisuća kuna i to sam  automatski uložio u sadnju te  lavande. I prva je godina bila  iščekivanje. Pred zimu se posadilo i to vam onda stoji do  petoga mjeseca, onako malo,  jadno, crno, pocrnilo, no u  sedmom mjesecu već je bilo  oko stotinjak kilograma cvijeta i bila je borba za to prodati, kaže Pavić koji se ove  godine priprema za treću berbu svojih nasada lavande.
Berba i sušenje
– Drugu godinu to su već bili  grmovi, pozamašni i lipo ih je  bilo za viditi. U početku sam se  malo bojao kako će ići prodaja,  međutim, sve se riješilo bez  problema, istaknuo je Goran  Pavić koji nam otkriva i koje  sve radove mora poduzeti uzgajivač lavande.
– Posla oko levande ima.  Zasad se još uvijek treba rezati, poslije se možda neće više  trebati. Prvu godinu se rezalo  četiri puta, drugu godinu dvaput i sada treću godinu jednom. A frezanje jedno četiri  do pet puta u oba smjera, no  branje je još najteže. Za branje  treba ljudi, sedmi je mjesec,  vrućine su tada najveće. Postoji, doduše stroj koji je isto  ručni mehanički pogon, gura  ga se, a on unutra ima nešto  slično škarama za živicu, samo  je zaobljeno. Ali taj stroj se  može nabaviti jedino u Novom  Zelandu. S troškovima prijevoza i svim davanjima, koštao  bi negdje oko četrdeset i pet  tisuća kuna, tako da je to neisplativo za onog koji ima manje  od četiri do pet hektara. Ovako  ja mogu deset godina plaćati  berbu s tim novcem, otkriva  Pavić, no kako u Debeljaku  ima nekoliko proizvođača lavande, nije sasvim isključeno  da se zajednički ide u investiciju u nabavku stroja za branje, što je još u fazi razgovora.
Posao oko lavande nije,  međutim, završio berbom. Da  bi se s ovom kulturom izišlo na  tržište potrebni su još neki  radovi. Kada se pobere, kako  nam je kazao Pavić, onda je  opet problem jer treba imati  veliki prostor za sušiti.
Konačni proizvod dobio je  na tržištu popularni naziv  “buzdovan od lavande”, vjerojatno zbog svojeg oblika.  Ono što je svakako najvažnije  je da za taj proizvod ima dosta  interesa kod kupaca.
– Ljudi dosta traže, osobito  na štandovima. Ja sam se i sam  bavio štandovima deset godina  i taj svijet štandova poznajem  dosta dobro. Kada se čulo da  proizvodim ovo, nije bilo problema u prodaji, a dio se proda  i putom oglasa. Ja buzdovane  na veliko prodajem za petnaest  kuna, no većinom isto prodajem samo cvijet, dakle čisti,  stopostotni suhi cvijet. Prema  saznanjima koje imam na štandovima se buzdovani prodaju  od trideset do četrdeset kuna.  Uglavnom mogu reći da mi je  postalo dosta lako prodati, tako da mi čak i fali, naglasio je  Goran Pavić.
Lavanda umjesto  maslina
U Debeljaku lavandu uzgaja  i Drago Raspović, koji se osim  uzgoja bavi i preradom kako  lavande, tako i drugog bilja od  kojeg pravi niz različitih proizvoda, a o svojim početcima,  kazao nam je sljedeće:
– Htio sam saditi masline,  kao i svi u našem dijelu,  međutim, zbog položaja zemlje, kada sam tražio savjete  od agronoma su mi rekli da ne  garantiraju uspjeh i da bih  mogao imati i problema zbog  strujanja zraka izravno s Velebita i položaja u udolini. I  doista nitko u okolini nema  masline i meni svake godine  smrzne. I tako smo žena i ja  gledali poljoprivrednu emisiju  i odatle je došla ideja i krenulo  se u sadnju, počele su berbe,  ovo je već šesta, kaže Raspović koji je primijetio i  učinak recesije na ovu proizvodnju.
-O sjeti se da ljudi nemaju  novca. Ovaj proizvod, lavanda  kao suvenir, to se uzima onda  kada imate sve i onda kupujete darove. Oni nisu skupi,  to je sve od pet-šest do deset  kuna ili ako je u poklon kutiji  onda je petnaest ili trideset,  ovisno o količini. Inače radimo dva osnovna proizvoda:  eterično ulje koje se dobiva  destilacijom, ali kad lavanda  tek procvjeta, jer tada je ulje  najkvalitetnije. A za cvijet lavande u poklon vrećici, bere  ga se kada je već suh i kada je  puno lakše sušiti. Dakle, petnaest dana nakon prve berbe  ili žetve, dolazi druga. Ako  čovjek ima vremena i mjesta  za sušiti, može pobrati sve s  jednom ekipom, no ljudi  uglavnom nemaju mjesta, jer  za to treba prostor veličine  dvije do tri stotine kvadrata da  se stavi po podu i  osuši se. Ja  zasad koristim šator na polju i  tu ću sušiti u etapama. Imam  mrežu na katove tako da mogu dosta toga složiti, otkriva  nam Drago Raspović.
Recesija utječe na  prodaju
– Zasad uspijevam zainteresirati kupce jer radimo kvalitetno i imamo kvalitetnu  opremu. Cvijet u vrećici s logom po želji kupca, pratećim  tekstom, eterično ulje ima  certifikat o kvaliteti da zadovoljava sve uvjete koje traži  kemijska industrija i farmakopeja, pogodno je i za aromaterapeute, a imamo i poklon kutije, manje i veće s  kolonjskom vodom. To je jedan mali asortiman, a ja sam  se, budući da se pomalo u to  razumijem, počeo igrati i s  likerima i rakijom. Nešto smo  napravili s okusom lavande i  ona je jedan od čimbenika  koji daju karakteristiku, kazao je Raspović koji se lavandom počeo baviti kada je  otišao u mirovinu te u ovom  poslu spojio ugodno s korisnim.
– Plasman je sada malo problematičan, no ja sam do dvije  godine fantastično poslovao.  Firme su još bile dobrostojeće  i bilo je pristojno. No, za  prošlu novu godinu, nijedna  firma mi nije ništa kupila, a  prije bi uvijek uzimali i Županija i Grad i Vodovod, Nasadi,  Tankerkomerc, Tankerska, svi  su mi uzimali kao darove, a  sada više ništa. Turističke zajednice u Pakoštanima i na  Pagu, još nešto uzimaju, ali to  su male količine, što je i razumljivo jer one dobivaju iz  centrale sve mukte pa što bi  trošili, kaže Drago Raspović  koji je zato sa svojim proizvodima redovito nazočan na  sajmovima hrvatskih autohtonih proizvoda među kojima i  lavanda iz Debeljaka i njene  prerađevine imaju svoje zasluženo mjesto.

Lavanda iz Debeljaka prodaje se i na Hvaru

– Na otok Hvar prodao sam 150 kilograma cvijeta, jednom starijem gospodinu koji se požalio kako tamošnji mladi ne žele brati, više vole preko ljeta konobariti nego u berbu lavande. Prema njegovoj priči, tamo je također dosta zaraslo i da ima dosta zmija pa se ljudi i boje, kaže Pavić.

Sušna godina lavandi ne smeta

– Ova je godina bila dosta loša što se tiče klimatskih uvjeta. U usporedbi s prošlom godinom, voćnjaci su napredovali samo pedeset posto. Tek sada počinje nešto bolje jer je nešto kiše ipak palo pa vegetacija počinje raditi što je trebalo biti još prije dva miseca. Ali levandi to ne smeta. Nju čak nije pametno ni zalivati redovito, nego je pustiti da pati. Bolje je da joj fali vode pa da onda tek dobije. Bolje nego redovito zalivati, jer u velikoj vlagi ona ne bi ni uspjela, ustvrdio je Goran Pavić.