Stakla za sultanov harem nikad nisu stigla do Carigrada

Slika korisnika admin

Brodolom trgovačkog broda kod otočića Gnalića svojim je tajnama privlačio stručnjake, ali i širu javnost, no nakon prvih istraživanja krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća, dugi je niz godina bio potreban da se smogne snage za dovršenje gnalićke priče. Tek 2011. godine, nakon okruglog stola na temu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ovog iznimno značajnog brodoloma, održanog u Biogradu na Moru, a potom i terenske radionice na kojoj su primijenjene nove informacijsko-komunikacijske tehnologije za dokumentiranje postojećeg stanja nalazišta, Ministarstvo kulture RH financijski je podržalo projekt i osiguralo inicijalna sredstva za nastavak podmorskog istraživanja. Znatnu financijsku potporu projektu osigurao je i Grad Biograd na Moru, kao i sve domaće i inozemne institucije izravno uključene u projekt. U lipnju 2012. započelo je sustavno dokumentiranje nalaza s Gnalića u Zavičajnom muzeju Biograda, a od 25. lipnja do 5. srpnja iste godine provedeno je i probno istraživanje. Godinu dana kasnije, u ljeto ove godine, na Gnaliću je ostvarena najveća podmorska istraživačka kampanja u hrvatskom podmorju, koja je potrajala puna dva mjeseca i angažirala sedamdeset i pet sudionika.

Ekipa međunarodnih istraživača

Voditeljica istraživanja doc. dr. sc. Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru pojašnjava kako je takvo istraživanje bilo moguće organizirati zahvaljujući probnom modelu suradnje s njemačkom Udrugom za promidžbu podvodne arheologije (FUWA), za koji nitko nije znao kako će funkcionirati, ali se, na sreću, pokazao vrlo uspješnim. Riječ je o suradnji sa skupinom njemačkih ronilaca zainteresiranih za arheološka istraživanja, koji zahvaljujući angažmanu profesora sa Sveučilišta u Marburgu polažu tečajeve o osnovama podvodne arheologije. Osim što dolaze raditi na volonterskoj osnovi, oni dijelom financiraju istraživanje pokrivanjem dnevnih troškova broda, prehrane i smještaja stručne ekipe i tome slično. Suvoditelj istraživanja je prof. dr. sc. Filipe Castro sa Sveučilišta Texas A&M, kojega je privukla upravo jedinstvenost našeg nalazišta. Prema njegovim riječima, u pitanju je rijetko zanimljiv brodolom čije će istraživanje znatno doprinijeti poznavanju mediteranske brodogradnje tijekom 16. stoljeća.

- Suradnja s inozemnim institucijama omogućila nam je da istraživanje, predviđeno za mjesec dana, produžimo na dva puna mjeseca. Značajnu financijsku podršku ove je godine osigurao Grad Biograd na Moru, čiji je gradonačelnik Ivan Knez prepoznao vrijednost projekta i spremno nam izašao u susret u trenutku kad je Ministrastvo kulture odlučilo drastično smanjiti ovogodišnja ulaganja u kulturnu baštinu, kaže doc. Radić Rossi te nastavlja:

- Popularizaciji projekta znatno je doprinijela i inicijativa Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, u kojem je, u jeku ovogodišnjih istraživanja, priređena sjajna izložba pod nazivom Gnalić - Blago potonulog broda iz 16. stoljeća.

Lokalna ekološka katastrofa

- U Hrvatskoj nikada nije bilo dovoljno novca da bi se mogla održati tako duga istraživačka kampanja. U slučaju brodoloma kod Gnalića, to je ustvari velika ušteda, jer se razmjerno daleko manje sredstava utrošilo na otkrivanje i privremenu zaštitu nalaza na morskom dnu u očekivanju nastavka istraživanja, a daleko više na njihovo proučavanje.

Uznapredovala korozija metalnih predmeta, propadanje mokrog drveta, ali i velika količina teških metala iz brodskog tereta, koji i danas, nakon četiri stoljeća, negativno utječu na okoliš, bili su dovoljan alarm za hitnu intervenciju.

- Ono što bi za ovo nalazište bilo najbolje jest da se ono sustavno istraži i da se sve izvadi iz mora, kaže nam dr. sc. Neven Cukrov iz Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković, koji istražuje učinak teških metala potonulih kod Gnalića prije 400 godina. Početne su analize potvrdile da je visoka koncentracija žive i olova još uvijek prisutna na nalazištu, a kako se najbolje nositi s tim problemom odredit će skupina stručnjaka spomenutog Zavoda nakon obrade rezultata ovogodišnjih istraživanja.

Od 1967. do danas

Arheolozi vjerojatno nikada neće sa sigurnošću znati koji je pravi razlog potonuća trgovačkog broda imenom Gagliana Grossa, u vlasništvu obitelji da Gagliano, koji se zauvijek usidrio na morskom dnu kod otočića Gnalića, a čija tajna je prvi put dosegla javnost 1967. godine.

"Nedavno otkrivena galija između otoka Vrgada i Pašmana, kao što se i pretpostavljalo, jedan je od najznačajnijih nalaza u posljednjih nekoliko godina. Po svemu sudeći riječ je o galiji potopljenoj u XVI. ili XVII. stoljeću," piše Vjesnik te godine. Šibenski novinar Mirko Urošević koji je potpisao članak nije bio daleko od istine - brodolom kod otočića Gnalića pokazao se kao jedno od najznačajnijih post-srednjovjekovnih nalazišta na Mediteranu. Unatoč tome, prošlo je više od 40 godina od kad su započela prva istraživanja, prije nego li se smoglo snage za njihov dostojan nastavak.

Zbog čestih krađa na jednom od najvećih nalazišta na našem području, zadarski i šibenski stručnjaci predvođeni Ksenijom Radulić te Ivom Petriciolijem, uz izniman angažman Sofije Petricioli i Božidara Vilhara, te sudjelovanje arheologa Zdenka Brusića, Zlatka Gunjače, iskusnih ronilaca Jerka Domančića i Dubravka Balenovića, ronilaca Kluba sportskih ronilaca Kornati, te pripadnika ratne mornarice, još se 1967. godine obavilo vađenje vrijednih predmeta koji su pripadali brodskoj opremi i teretu.

Priča Gagliane Grosse

Talijanski povjesničar Astone Gasparetto pokušao je u mletačkim arhivima identificirati brodolom. Uočio je brodolom broda Gagiana tj. Gagliana koji se zbio između Biograda i Murtera krajem listopada ili početkom studenog 1583. godine, ali se nije detaljnije pozabavio proučavanjem pronađenih dokumenata. Tek nastavak arhivskih istraživanja tijekom protekle dvije godine iznio je na svjetlost dana više stotina dokumenata kojima je potvrđena Gasparettova pretpostavka i znatno obogaćena priča o potonulom brodu. Ime Gagliana označavalo je da brod pripada obitelji da Gagliano, a pridjev grossa značio je da je riječ o brodu nosivosti od 600 do 1000 bačava, tj. dužine oko 30-40 m.

Priča trgovačkog broda potopljenog kod Gnalića započinje nekoliko mjeseci prije brodoloma, još u svibnju 1583. godine, kad je u požaru stradao harem sultana Murata III., poznatog po svojoj odanosti tjelesnim užitcima, a ne državničkim poslovima. Veleposlanik Mletačke Republike u Carigradu Giovanni Francesco Moresini izvijestio je mletački Senat o toj nezgodi, a po nalogu velikog vezira Sijavuš-paše, podrijetlom Hrvata, isporučio i narudžbu 5000 okruglih prozorskih stakala za obnovu harema. Stakla, kao i druga raznovrsna roba za carigradsko tržište, te tri bale najfinije svile za poklon sultanovoj majci od strane mletačkog gospodstva, ukrcani su na brod Gagliana Grossa. Iz nepoznatih razloga plovidba je nekoliko puta odgađana. U dalmatinske vode brod je stigao neposredno pred zimsku zabranu plovidbe koja je počinjala 5. studenog i završavala 20. siječnja, ali zbog nesretnog događaja brod sa staklima za harem nikada nije stigao do Carigrada.

Zanimljivo je da je ubrzo po potonuću organizirana akcija spašavanja tereta koju je preuzeo na sebe izvjesni Manoli zvan Fregata, rodom s Krete. On je iz mora već tijekom prosinca 1583. i početkom siječnja sljedeće godine izvukao najdragocjeniji teret Gagliane Grosse, škrinjicu s draguljima i zapečaćeni zavežljaj sličnog sadržaja, koji nije bio službeno zaveden u popisu brodskog tereta.

Gnalić - ogledalo renesansne Europe

Podrijetlo brodskog tereta, trgovaca koji su ga ukrcali i članova brodske posade vodi nas u najmanje dvadeset europskih država i važnih gradova toga doba. Upravo stoga rodila se ideja o pokretanju projekta pod nazivom Brodolom kod Gnalića - ogledalo renesansne Europe, usmjerenog na kreiranje edukacijsko-prezentacijsko-istraživačkog centra u kojem bi se putem gnalićkih nalaza proučila i prezentirala prošlost kasno-renesansne Europe, a time i nevjerojatno bogat kulturno-povijesni i prirodni kontekst nalazišta. Bila bi to idealna prilika da se zaštiti i prezentira i hrvatska tradicijska pomorska baština, koja na najbolji mogući način ilustrira život na Mediteranu u vrijeme kad se dogodio brodolom. Putem mreže manjih prezentacijskih centara priča bi povezala Zadarsku i Šibensko-kninsku županiju, a posebnu ulogu dobila bi općina Tkon, na čijem se području ustvari nalazi otočić Gnalć. Priča je do danas zainteresirala mnoge, a ono što je posebno važno, podršku su joj pružili Grad Biograd na Moru, Općina Tkon i Županijski ured za prostorno planiranje u Zadru.

- Riječ je o priči o ujedinjenoj Europi četiristo godina prije današnje Europe, koja bi uz malo vještine i mudrosti mogla u Hrvatsku privući čitav svijet, zaključuje Irena Radić Rossi najavljujuću privlačne planove za budućnost.

 BLAGO

Nalazište brodoloma kod Gnalića pljačkano je mnogo puta. Već kod prvih zarona 1967. godine ronioci su naišli na posve novu lopatu, što svjedoči o neovlaštenim aktivnostima koje su se na tome mjestu odvijale. Sredinom šezdesetih godina neki Nijemac koji je boravio u Pakoštanima također je organizirao neovlašteno vađenje predmeta, a trag njegovih aktivnosti ostao je u kući u kojoj je boravio u liku starog kotla za taljenje smole, prevelikog za tajno iznošenje preko granice. Već 1965. u krađi nalaza zatečeni su i belgijski ronioci, a krađu su ponovili i dvije godine poslije. 1970. godine belgijski ronioci još jednom su uhvaćeni u krađi i kažnjeni, ali šteta je već počinjena. Ukradeni predmeti bili su izloženi u jednom ronilačkom centru u Belgiji, no čini se da se tada po pitanju njihovog povratka u Hrvatsku nije dalo ništa učiniti.

Među predmetima izvađenim u prvim arheološkim ekspedicijama uz topove, sidra, staklo, svijećnjake i slično, izvađena je i okovana škrinja koja je sličila na brodsku blagajnu. Iako su gotovo svi očekivali blago, u škrinji je ležalo nekoliko predmeta koje je Ksenija Radulić pažljivo izvukla iz crnog mulja. Na svjetlost dana izašle su tri lanene košulje, osam vunenih kapa, drvena kutijica s utezima i preciznom vagom i 54 metra luksuzne damastne tkanine. Za pronalazače je to bilo uistinu pravo blago, ali ne onakvo kakvo su mnogi očekivali.

 TREĆI BRODOLOM ISTOG KAPETANA

Brodom je upravljao kapetan Alvise Finardi, iskusni pomorac u dobi od 65 godina, koji je prije Gnalića doživio već dva brodoloma. Prvi brodolom kapetan Finardi preživio je u španjolskim vodama u blizini Gibraltara, a drugi kod otoka Brusnika zapadno od Visa. Iako nije poznato koliko je ljudi vozila Gagliana i koliko ih se uspjelo spasiti - a ljudske kosti pronađene u ekspediciji 1973. dokazuju da nisu svi bili te sreće - kapetan Finardi preživio je i svoj treći brodolom. Kasniji zapisi potvrđuju kako je Finardi s petoricom poduzetnika ušao je u zajednički posao 29. veljače 1584. godine, osnovao trgovačko pomorsko društvo te ponovno postao kapetan jednog trgovačkog broda, ali tada više ne u službi obitelji da Gagliano.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno