Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Od duje baštoni do virtuoza

Autor:

01.10.2008. 22:00
Od duje baštoni do virtuoza


Bio je za sve sportove, košarku, nogomet, rukomet. Zvali smo ga Garinča, po čuvenom brazilskom nogometašu. Uvijek je bio blizu protivničkog gola, u dva poteza bi prošao cijelu obranu i dao gol. Kao dijete najviše je mogao žonglirati loptom. Djeca bi se takmičili u koktu tko će dulje izdržati, a on bi zadnji uzeo loptu. I uvijek je pobjeđivao
U rodnom mjestu Krešinih roditelja, Dobropoljani na otoku Pašmanu, kao dječaka su ga zvali «duja baštoni». Bio je mršav, visok, krakat. Po mjestu se i danas prepričava kako je njegov otac sam ili je molio druge ljude da mu za sinom nose sendvič kojeg ovaj na kraju nikad ne bi pojeo. Duja baštoni izrasla je u atletu, košarkaškog virtuozu koji je pokorio Stari i Novi svijet, čovjeka koje ga se gledalo i kojemu se obraćalo s poštovanjem. Postao je prvi Hrvat i treći neamerikanac koji je uvršten u Kuću slavnih košarkaša. Radi se o Krešimiru Ćosiću kojega se dan danas trinaest godine nakon njegove smrti živo sjećaju njegovi rođaci i sumještani u Dobropoljani.
Bio je za sve sportove
– Bio je za sve sportove, košarku, nogomet, rukomet. Zvali smo ga Garinča, po čuvenom brazilskom nogometašu. Uvijek je bio blizu protivničkog gola, u dva poteza bi prošao cijelu obranu i dao gol. Kao dijete najviše je mogao žonglirati loptom. Djeca bi se takmičili u koktu tko će dulje izdržati, a on bi zadnji uzeo loptu. I uvijek je pobjeđivao. Pa imao je noge od dva metra, bilo je nemoguće da mu pobjegne lopta, prepričava njegov rođak Ante Ćosić.
Danas u Dobropoljani stoji stara trošna kuća Krešimirovog oca koju sve više nagriza zub vremena. Bilo je ideja da se u njoj otvori košarkaški muzej. Slovenski investitori bili su voljni uložiti novac u to kao hvala čovjeku koji je vodio njihovu Olimpiju. Ali došlo je, a do čega drugoga nego do imovinsko- pravnih problema koji tako često kod nas stopiraju dobre ideje. U mjestu odakle je potekao, gdje je dolazio svaki trenutak svog slobodnog vremena, ljetovao sa svojom djecom, briljirao pod koševima igrajući za Bokolje, nema ni jednog znaka i spomena na njega. Istina, Dobropoljana još uvijek nema ni ulice, a za nadati se kako će Ćosić dobiti barem jednu.
Vratimo se na njega kao osobu, na dječaka koji još nije upoznat sa košarkaškim svijetom. Priča o Krešimirovim počecima je priča o zabrinutom ocu koji s jedne strane s užitkom promatra živog, vragolastog potomka koji nikada nema mira, a s druge strane zabrinuto gleda na njegov brzi rast.
Otišao, probao i zagrizao
– Što je onda Krešo imao. Bit će šest, sedam godina. Otac mu je tada bio direktor hotela Beograd u Zadru, a doktor Enco mu je bio prijatelj. Pričali su o Krešinom brzom rastu, može li to kakve posljedice imati za dijete. Doktor je rekao kako je najbolje da maloga da u sport, a kako je Krešo bio visok najbolje je bilo odlučiti se na košarku. Otišao je, probao i zagrizao, kaže Krešin ujak Tomislav Baraka.
I tako u Zadru počinje sigurno najblistavija hrvatska košarkaška priča. Nakon Zadra odlazi u Olimpiju, a kadaada je pokorio Europu otišao je u obećanu zemlju. U SAD na Sveučilište Birigham Young je stjecao slavu i dijelio lekcije od 1969. do 1973. godine. Reda uspjeh za uspjehom. Osvaja državna prvenstva, kupove, medalje s europskih, svjetskih prvenstava, olimpijadama.
– Koji duvan i alkohol. On je pio samo sokove. Jednom za vrijeme rata bilo je zamračenje i mi društvo smo sjedili, pili i razgovarali. Došao je Krešo i ja sam mu rekao, aj sada plati turu. Rekao je «ja ću platiti i vi pijte, ali ja neću», kaže Ante Ćosić.
Da, stvarno je Ćosić živio za sport i u potpunosti mu se predavao. Veći od Krešimira sportaša bio je samo Krešimir čovjek. Uvijek je bio spreman pomoći čovjeku u nevolju ne gledajući nikakvu korist za sebe.
– Bio je srdačan i prijazan, užitak je bio boraviti s njim. Kada bih vas vidio sa sto metara vikao bi da vam se javi, trčao da vam stisne ruke i popriča malo. Sjedio je uvijek sa starijim ljudima i s njima razgovarao. Vodio je računa o malim ljudima iz mista, priča ugostitelj Nikolino Bašić.
Nije dao ni piti ni pušiti
U pansionu Bašićevih roditelja su boravili košarkaši ljubljanske Olimpije koje je doveo Krešo na pripreme dok je bio njihov trener.
– Ja sam tada imao sedam godina. Sjećam se Kreše koji je bio oštar prema igračima. Nije im dopuštao ni pušiti ni piti. Među njima je bio i trener KK Split Slobodan Subotić «Piksi». Igrač bi mene molili da im u kolu ulijem malo crnog vina da Krešo ne vidi. Neki su znali čak preko noći skakati kroz prozor kako bi osjetili malo noćnog života. Skakali bi na zelenje koje smo dovodili za ovce koje bi im ublažilo skok. Dandanas kad Subotić dođe na Pašman i svrati u Dobropoljanu kaže kako su mu ti dani provedeni na pripremama dok ih je Krešo trenirao bili najbolji u životu.
Danas se u Zadru službeno odlučuje kako će se zvati nova dvorana na Višnjiku. Ne postoji ni jedan drugi izbor nego da se zove Krešimir Ćosić, prema najvećem košarkašu kojeg je Zadar dao.


Kontroverze s prihvaćanjem mormonstva
Krešo je bio  mormon i kao vjerni sljedbenik osnovao je mormonsku zajednicu u Hrvatskoj. Njegovi prijatelji, sumještani gledaju dvojako na njegov izbor – neki pozitivno, a neki negativno. Negativno mišljenje u ovom slučaju nije znak vjerske ili neke druge netolerancije. Svi su poštivali njegovu odluku, to što se kao čovjek koji u početku nije imao vjeru našao u mormonima. Oni koji kritiziraju njegov izbor kažu kako je to loše djelovalo na njegovo imovinsko stanje. Krešimir dosljedan samom sebi nikad nije zgrtao novac već ga je koristio kao sredstvo da pomogne drugima. Uz to, ljudi uskih pogleda i mižernih mozgova koristili su njegov izbor protiv njega.  Priča se kako je Krešo u Dobropoljani planirao napraviti hotel i košarkašku dvoranu u njenom sklopu. Odmah su se našli oni koji su krenuli u rušenje njegove ideje i u svom neznanju primitivno tvrdili kako on radi okupljalište mormona, kuje sektaške planove.