Odlazak Natka Merhara jedini minus

Dojam je da je Zadar, koji je nakon pet godina u obećavajućem rezultatskom usponu, mogao pronaći rješenje s kojim bi Merhar ostao, a ne otišao u Bjelovar
Rukometaši su uzeli slobodan vikend. Tako i priliči u danima kada se sjećamo svih naših dragih koji su zemaljsku domovinu zamijenili nebeskom. Kratki odmor od rukometnih događanja u Dukat prvoj ligi dobra je prilika za osvrt na ono što je iza momčadi Zadar Slada, sa 12 bodova drugoplasirane momčadi lige. Dakle, što je to obilježilo igru i rezultate zadarske momčadi u prvih sedam utakmica.
Rezultat
Zadrani su izgubili u prvom kolu na gostovanju u Velikoj Gorici, a potom su ostvarili šest pobjeda, po tri u Mocirama i na gostujućim terenima. Nedvojbeno, učinak je to koji zaslužuje veliki plus. Da je sada biti pametan pa se zapitati što bi bilo da se Zadar uspio protiv Gorice izvući neporažen… Kako bilo, Zadrani u rezultatu imaju jaki adut, tim više što su na gostovanju slavili u Đakovu i Kaštelima, a tamo se ne pobjeđuje tako lako.
Igra
Nije za odličan, može više vrlo dobar ili plus dobar. Zadar trenutačno ima snage u pola sata nadoknaditi sve što je možebitno propustio u prvih pola sata. To, naravno, nije loše, ali loše je što su Zadrani u posljednje tri utakmice odigrali u pravilu vrlo skromno prvo poluvrijeme. Teško je očekivati svih 60 minuta u visokom ritmu, no periodi loš(ij)e igre Zadrana postali su zabrinjavajući. To se posebno odnosi na 3-2-1 obranu gdje Zadrani imaju problema s nedostatkom iskusnijeg halfa pa odatle i poteškoće s ulazima drugog protivničkog igrača na crtu. U napadu ide mnogo bolje, ali s obzirom da je obrana (trebala) biti najjače zadarsko oružje, tu stvari trenutačno ne stoje najbolje. Na napad se ne treba posebno osvrtati jer Zadar je malo kad bio momčad koja realizacijom u napadu može nadoknaditi propuste u obrani.
Povratak Ninčevića
Njegov povratak u Zadar ima obilježja senzacije. Sigurno najbolji igrač lige, jedan od onih igrača koji su iznad kvalitete hrvatskog klupskog rukometa. Problema bi, međutim, moglo biti ostvare li se prognoze o Ninčevićevu odlasku na polusezoni jer bi tada Zadar izgubio ne samo lijevo krilo nego i igrača koji može preuzeti odgovornost kad zagusti. Istina, krilna pozicija za takvo što baš i nije idealna, no očit je respekt mnogih prema Ninčeviću u ligi. Pokazalo se, međutim, i to da su zadarski protivnici u nekoliko navrata itekako dobro blokirali Ninčevića, posebno se to odnosi na Danijela Dušanića iz Županje koji je pokazao da može neutralizirati hrvatskog reprezentativca. Prevelika pažnja protivnika prema Ninčeviću otvara i mnogo mogućnosti ostatku momčadi pa i u tome treba tražiti izravnu korist od Ninčevićeva povratka.
Odlazak Merhara
Najkritičnija zadarska točka u dosadašnjem dijelu sezone. Perislav Zrilić, predsjednik kluba, tvrdi da Zadar Merhara nije mogao zaustaviti u želji za odlaskom i moguće da je tako. Pitanje je, međutim, što će biti kad se pojave novi “merhari”, hoće li i njih Zadar tako olako pustiti. Zrilić, nadalje, tvrdi da se Zadar ne može ugovorima zaštititi od toga da im mladi igrač može otići kad hoće, ali u to je teško tako jednoznačno povjerovati. Možda će odlazak Merhara u Bjelovar biti od pomoći juniorskom reprezentativcu, no dojam je da je klub, koji je nakon pet godina u obećavajućem rezultatskom usponu, mogao pronaći rješenje s kojim bi Merhar ostao. U hrvatskom rukometu dugoročno opstaju samo oni klubovi koji imaju široku bazu svojih igrača u prvoj momčadi i toga se, žele li Premijer ligu, u Mocirama moraju držati. Sasvim je nevažno je li Merhar želio otići i je li ga Zadar morao pustiti, bitno je to da je Zadar u konačnici ostao bez osamnaestogodišnjaka koji je nedvojbeno potvrdio svoj talent.
Pojačanja
U Ivanu Ninčeviću, Marijanu Bašiću i Tomislavu Balentu Zadar je dobio prava pojačanja, dok su Ivan Vučković i Šime Markić trenutačno više u statusu prinove negoli i pojačanja. Markić se nakon Biograda tek privikava na ozbiljan rad, kakav zbog objektivnih okolnosti u Biogradu nije mogao imati, i od njega se može očekivati napredak. Vučkoviću je igra u obrani najveći problem i to mu je uteg koji vuče još od prije dvije sezone kada je bio u Zadru. O Ninčeviću ne treba mnogo govoriti, Balent je donio stabilnost na golu s 15-ak obrana po utakmici, a Bašić je pokazao raznovrsnost.
Publika
Poput kakve pandemije i Zadrom se sve više širi virus koji tjera gledatelje s tribina. Sve ih je manje na Stanovima pa i na Višnjiku, a o ostalim sportovima da i ne govorimo. Rukomet je u kategoriji onih sportova koji tek rijetke zanima. A ti rijetki su uglavnom rodbina igrača ili jednostavno svi oni koji su na ovaj ili onaj način povezani s rukometom, a takvih u Zadru nema mnogo. Prije 15-ak godina Zadar Gortan je na domaćim utakmicama imao pune Mocire: ako ste zakasnili na utakmicu, za vas više nije bilo mjesta u dvorani. To bi trebao biti pokazatelj da ne stoji teorija da je u Zadru rukomet “strano tijelo”.
Logistika
Perislav Zrilić više je puta i javno pohvalio Branka Bungura, direktora tvrtke Slad ice cream d.o.o., koja je i generalni sponzor kluba. Dolazak Bungura u klub, jedino je važnije pojačanje u upravljačkoj strukturi. No, Zadar bi se, naša je slobodna procjena, trebao okrenuti i nekim drugim zadarskim rukometnim snagama. Zrilić zna reći da “neće nitko”, ali Zadru bi bilo poželjno pronaći način kako u klub uključiti neke bivše igrače ili dužnosnike. Ne želimo ih imenovati jer bi se to moglo shvatiti kao otvoreno lobiranje, no nitko nas ne može uvjeriti da Zadru ne trebaju pojačanja i na nekim drugim razinama koje nisu izravno vezane za igrače koji konkuriraju za prvu momčad. Uostalom, Ivan Ninčević javno je potvrdio da Zadru treba Željko Žura, nekadašnji tajnik kluba, koji je zapravo bio mnogo više od te dužnosti.

Najveći ispit Roka Paleke

Roka Paleku izdvojili smo u posebnu kategoriju. Iako vrlo mlad (29), Paleka je u rukometu već sakupio podosta iskustva. U klub je došao 2003., radio je kao kondicijski, odnosno pomoćni trener, a momčad samostalno vodi od ožujka 2007. kada je zamijenio Romana Perinovića. Kao igrač Paleka u rukometu nije ostavio važniji trag, a u klub ga je kao trenera prvi doveo Miroslav Čačić. U više od šest godina Paleka je štošta naučio (bio pomoćnik Čačiću, Zoranu Mikuliću, Zlatku Saračeviću, Romanu Perinoviću), usvojio je različita iskustva, no ova sezona za njega je specifična. Prvi je put pred Palekom jasan zadatak, od njegove se momčadi traži povratak u Premijer ligu. Do sada se Paleka nije morao previše zamarati očekivanjima klupske uprave budući da od tamo nitko, do ovog ljeta, nije poslao poruku prema igračima i stručnom stožeru da od njih traži ulazak u elitno društvo. Pa ni prije dvije sezone kada je Zadar bio prvak Druge lige. Sada to više nije slučaj, dovedeni su igrači s kojima se ozbiljno računa na jedno od prva dva mjesta. Stoga je ovo i nova situacija za Paleku i pravi test njegovih trenerskih vrijednosti jer prostora ni za kakav alibi više nema. Zapravo, Paleka je malokad tražio alibije, jedan je od onih (rijetkih) trenera koji u slučaju lošeg rezultata uvijek prvo zavire u svoje dvorište i zbog toga Paleka ima simpatije (dijela) javnosti. Uz sve to ova je sezona i za Paleku prekretnica, ima u rukama dobru momčad čija će igra pokazati koliko je Paleka napredovao kao trener. Uspije li, Paleka će utišati potencijalne osporavatelje njegova rada; ne uspije li, na površinu će isplivati svi oni koji mu ponajviše zamjeraju nedostatak “žice” za vođenje momčadi, što ti isti povezuju s time da se trener Zadrana kao igrač nije ozbiljno bavio rukometom. Autoritet? Paleka ga sigurno nema kao Velimir Kljajić u Atlanti 1996., ali ima ga sasvim dovoljno da kao najodgovorniji čovjek struke odvede Zadar do željenog cilja – Premijer lige.