Sjaje kao slavne zvijezde na nebeskom svodu

U tom mnoštvu nisu samo sveti, službeno od Crkve priznati i proglašeni za štovanje, nego su krštenici svakog vremena i naroda koji su, s ljubavlju i vjernošću tražili volju Božju, istaknuo je nadbiskup Prenđa
Misno slavlje u katedrali Sv. Stošije u Zadru na svetkovinu Svih svetih predvodio je zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa te podijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom.
– Crkva putujuća slavi svoju braću, članove svoje velike zajednice na nebu, slavnu Crkvu spominjemo i s čežnjom, kaže sveti Bernard, gledamo našu braću i molimo da na putu prema toj stvarnosti Božjoj, budućoj, konačnoj, i mi dođemo u njihovo zajedništvo, rekao je mons. Prenđa na početku svete mise potaknuvši na molitvu za ovu milost kako bismo bili dionici vječne Božje slave.
– Uključimo u svojim mislima tolike osobe povezane s nama i molimo za njih. Započeli smo svetu misu riječima: “Radujmo se svi u Gospodinu, svetkujmo blagdan u čast svih svetih. Njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega.” To je zapravo poziv da dijelimo nebesku radost svetih, da “okusimo” radost. Sveti nisu mala kasta izabranih, već bezbrojno mnoštvo prema kojemu nas liturgija potiče da dižemo pogled. U tom mnoštvu nisu samo sveti, službeno od Crkve priznati i proglašeni za štovanje, nego su krštenici svakog vremena i naroda koji su, s ljubavlju i vjernošću tražili volju Božju.
Svecima naše časti nisu potrebne
Najveći dio njih ne poznajemo i nećemo znati na zemlji, ni njihova imena. Vidjet ćemo ih, nadamo se, jednoga dana u vječnosti, ali očima vjere vidimo kako sjaje kao slavne zvijezde na nebeskom svodu. Crkva na svetkovinu Svih svetih slavi svoje dostojanstvo “Majke svetih, slike uzvišena grada”. Crkva očituje svoju ljepotu Kristove zaručnice, Krista koji je izvor i model svake svetosti. Ona u svojim svetima prepoznaje svoje karakteristične crte te u njima osjeća svoje veselje i ponos, kazao je nadbiskup zadarski, koji je uz govor o naviještenoj Božjoj Riječi, posebno istaknuo važnost slavljenja svetkovine Svih svetih. Ona se očituje u našem putu prema svetosti na koju je pozvan svaki kršćanin.
– U prvom čitanju mise, pisac knjige Otkrivenja opisuje svete u nebu “kao mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti iz svakog naroda i plemena, puka i jezika”. U taj narod se ubrajaju sveti Staroga zavjeta, počevši od Abela pravednoga i od vjernog patrijarha Abrahama, ubrajaju se i sveti Novoga zavjeta: brojni mučenici s početka kršćanstva, blaženici i sveci sljedećih stoljeća sve do Kristovih svjedoka našeg vremena. Sve ih povezuje želja da utjelove u svoj život Evanđelje po nadahnuću Duha Svetoga.
Ali čemu služi naša pohvala svetima i čemu naše proslave,zbog čega i ovaj naš blagdan? Čemu zemaljske počasti onima koje prema istinitom obećanju Sina časti nebeski Otac? Tim pitanjem započinje svoju glasovitu homiliju na blagdan Svih svetih sveti Bernard, kaže predvoditelj euharistije navodeći zatim riječi ovog sveca. – Svecima naše časti nisu potrebne niti im nešto pridonosi naša pobožnost. To što častimo uspomenu na njih, nama je od koristi, a ne njima. Evo, dakle, značenja ove svečanosti: gledajući na svijetli primjer svetih, budi se u nama velika želja da budemo kao i sveti, da živimo u Božjoj blizini i budemo u Božjoj obitelji. U tom je poziv svih nas kako je naglasio i Drugi vatikanski koncil i danas predlaže svima nama da ga ostvarujemo u našem životu, izdvaja se u propovijedi.
– Pitat ćete, kako možemo postati sveti, kako možemo postati prijatelji Božji? Kako su svetima postali sveta Stošija, sveti Šimun, upitao je nadbiskup istaknuvši da je za postići svetost potrebno prije svega slušati Isusa i dok ga slijedimo ne smijemo se obeshrabriti kad dođu poteškoće.
Trpljenja, progoni i mučeništva
– Da bismo postali sveti ne trebamo učiniti neka velika djela ili izvanredne stvari, niti posjedovati izvanredne karizme. Isus kaže: “Ako mi tko hoće služiti, opominje nas On, neka me slijedi. I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako mi tko služi, počastit će ga moj Otac.” Tko se pouzda u njega i tko ga ljubi iskreno, taj poput zrna bačena u zemlju, umire samome sebi. Taj zna da tko gubi samoga sebe i koji se daje, zapravo nalazi svoj život. Iskustvo Crkve pokazuje da svaki oblik svetosti, uvijek prolazi putem križa i odricanja od samoga sebe, istaknuo je mons. Prenđa.
– Biografije svetih opisuju muževe i žene, koji su poučljivi Božjim planovima, doživljavali neopisiva trpljenja, progone i mučeništva. Oni su ustrajali u svojim zadaćama, prošli su kroz velike nevolje, čitamo u Otkrivenju, i oprali haljine svoje i ubijelili ih u krvi Janjetovoj.” Njihova su imena upisana u Knjigu života. Njihovo vječno obitavalište je raj. Primjer svetih za nas je ohrabrenje da slijedimo njihov put i osjetimo radost koja se oslanja na Boga, jer je jedini pravi razlog žalosti i nesreće za čovjeka kad živi daleko od njega, kazao je u propovijedi zadarski nadbiskup izdvojivši svetost koja zahtijeva trajni napor, ali je moguća svima, jer više no što je čovjekovo djelo, je dar Božji.
– Apostol Ivan u drugom čitanju primjećuje: “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo.” Bog nas je, dakle, prvi ljubio u Isusu i učinio nas svojom posinjenom djecom. U našem životu, sve je dar njegove ljubavi. Kako možemo ostati ravnodušni pred tajnom tolike ljubavi? Kako ne odgovoriti na dar nebeskog Oca životom zahvalnih sinova? U Kristu nam je Bog darovao samoga sebe i poziva nas na duboku osobnu povezanost s njim. Što više nasljedujemo Isusa i ostajemo s njim povezani, to više ulazimo u tajnu božanske svetosti. Kad shvatimo da smo od njega neizmjerno ljubljeni, to nas potiče da mi onda ljubimo ljude oko sebe, da ih prihvaćamo i praštamo kao braći, kazao je nadbiskup Prenđa naglasivši kako ljubav zapravo uvijek uključuje odricanje od samoga sebe, “gubljenje samoga sebe”, a to je ono što nas čini zadovoljnima i sretnima.
Sveta misa poticaj i hrana na našem putu svetosti
Homilija je zaključena govorom o navještaju Blaženstava, koja, kako se čulo u riječima propovjednika, govore o Isusovoj duhovnoj fizionomiji te tako izražavaju otajstvo Njegove osobe, Otajstvo smrti i uskrsnuća, muke i uskrsne radosti. Ono je otajstvo pravih blaženstava i poziva nas da slijedimo Isusa na putu prema blaženstvu. – Isus reče: Blago siromašnima u duhu, blago ožalošćenima, blago krotkima, blago onima koji su žedni i gladni pravednosti. Blago milosrdnima, blago onima koji su čista srca, blago mirotvorcima. U mjeri u kojoj prihvaćamo duh blaženstava i slijedimo ih, svatko u svojim životnim okolnostima, možemo sudjelovati u Njegovoj blaženosti na nebu. S Isusom nemoguće postaje mogućim dotle da deva može proći kroz iglene ušice, prema Evanđelju, kako reče naš Sveti Otac Benedikt XVI. Samo Njegovom pomoći dano nam je da postanemo savršeni kao što je savršen Otac nebeski, stoji u zaključku propovijedi.
Mons. Prenđa je također poručio da je sveta misa poticaj i hrana na našem putu svetosti, jer uprisutnjuje Krista, koji je pravi “trs”, a vjernici “loze” ujedinjene s njime, i na zemlji i na nebu. Stoga se u euharistiji povezuje Crkva hodočasnička, ova na zemlji s onom nebeskom u slavi. Nadbiskup je dodao kako su sveti naši prijatelji i modeli života. Stoga ih je potrebno zazivati u pomoć i preporučivati se njihovom zagovoru kako bi ih nasljedovali i velikodušno odgovorili na božanski poziv, kao što su i oni učinili. Na tom putu prati nas Djevica Marija, koja je ogledalo svake svetosti te nas, kako je istaknuto, vodi Isusu Kristu.
Jučer je na Gradskom groblju u Zadru održana i Služba Riječi s odrješenjem za pokojne. Vjernici su pohodili grobove svojih najbližih, rodbine i prijatelja te im molitvom iskazali poštovanje i ljubav. Grobovi se ovih dana na poseban način ukrašavaju cvijećem i svijećama te na taj način zemaljska Crkva pokazuje zajedništvo s onom nebeskom s vjerom u vječni život i trajno prijateljstvo s Bogom.