Svima nam je preko rijeke u vječnu domovinu

Uz svetkovinu Svih svetih, Crkva se spominje i svih vjernih mrtvih, onih što svojim odlaskom navješćuju prostore budućega života i ne poznaju više ove naše svagdanje muke, muke noći, mraka. To je Dušni dan, dan spomena svih vjernih mrtvih. Svima nam je preko rijeke u vječnu domovinu za koju Isus reče da uho ljudsko nije čulo, niti oko vidjelo što je Bog pripravio onima koji ga ljube, istaknuo je mons. Puljić
Misno slavlje na svetkovinu Svih svetih u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Na kraju svete mise, nadbiskup je podijelio Papinski blagoslov s potpunim oprostom. Svetkovina Svih svetih i Dušni dan prigoda su da molitvama, dobrim djelima i mislima budemo u duhovnom zajedništvu sa svojim pokojnima te da im na taj način iskažemo poštovanje i zahvalnost.
– Liturgija nas poziva na radost, radujmo se u Gospodinu. U radosti se priključimo tom silnom mnoštvu koje se klanja pred Gospodinom i pjeva, pjevajmo i molimo i zahvaljujmo Bogu za to silno mnoštvo svetih, blaženih i otkupljenih, rekao je na početku svete mise mons. Puljić.
Svetkovina koja odiše radošću
– Svetkovina Svih svetih, iako se pomalo pretvorila u pohod grobljima, ipak liturgijski gledano odiše radošću. Ne vodi nas na groblje, nego u stvarnost onkraj groba, preko modre rijeke kamo nam je svima poći i vodi nas u društvo onih o kojima smo slušali u prvom čitanju, spašenih, onih koji su iz nevolje došli i oprali svoje haljine u krvi Jaganjčevoj, onih koji stoje pred prijestoljem te pjevaju i raduju se. Ulazna pjesma poziva na radost u Gospodinu, jer svetkujemo blagdan Svih svetih, a tomu se raduju i anđeli i zajedno slave Sina Božjega, kazao je zadarski nadbiskup protumačivši zatim Govor na gori iz naviještenog Evanđelja.
– Upravo tih dana neposredno prije samog ovog poznatog Govora na gori, Isus je odabrao dvanaestoricu kojima će dati odredbu da idu, da propovijedaju, navješćuju i svjedoče što su čuli i vidjeli, neka krste i naučavaju, naveo je mons. Želimir Puljić. Nadbiskup je zatim dodao da Blaženstva predstavljaju ustav i odredbe na kojima će apostoli temeljiti sve svoje zakone i propise te po njima živjeti.
Utješne riječi s Gore blaženstava
– Ako pažljivo pročitamo Isusov Govor na gori otkrit ćemo kako su njegove riječi blagoslova upravljene onima koji su upoznali časove dane. To su oni koji iz nevolja velikih dođoše, oni koji se bore s nezgodama i brigama života, čije je lice izborano linijama križnih putova i patnji Velikoga petka. U tom utješnom Isusovom govoru prepoznajemo brojne mornare, seljake i ratare koji patnjom zarađuju kruh svoj svagdanji i svojim ga znojem natapaju. Ovo je utjeha i brojnim majkama koje su nadživjele svoje sinove i spominju ih se u tuzi i u boli. Ovo je govor i onim majkama koje sinove imaju, ali uklonjene iz doma očinskog, željne su ljubavi i pažnje svoje vlastite djece. Isus i na njih misli, misli i na one koji trpe nepravdu, a nemaju sredstava i moći boriti se za pravdu. Posebice misli na obične i jednostavne obitelji koje se muče i trude uz ne male žrtve služiti Bogu rađajući i odgajajući djecu u vjeri i poštenju. U ovom Isusovom govoru prepoznajemo mladiće i djevojke koji se trude sačuvati bistrinu pameti pred opasnom maglom trave i alkohola, kao i čistoću srca pred zavodljivostima modernog erotiziranog svijeta. Isus, danas svima koji su siromašni, potlačeni, žalosni, uvrijeđeni ili, pak, na bilo koji način pate i trpe upućuje upravo ove riječi utjehe s gore Blaženstava, čulo se u propovijedi.
– To je ono što Isus želi i njegov govor shvatljiv je samo u tom kontekstu. On želi ljudske probleme rješavati dobrotom, a ne zloćom, oružjem istine i snagom Duha, a ne nasiljem, logikom Blaženstava. Tom logikom Krist želi prekinuti spiralu osvete te zlo pobjeđivati dobrotom i ljubavlju. Tom je strategijom nastupio i počeo osvajati mase, a narod mu je hrlio, jer još nitko tako nije govorio i radio.
Prolaznici i putnici
Mi propovjednici smo uistinu nemoćni pred ovakvim Isusovim govorom. Nemoćni smo, jer ne možemo nikoga osloboditi od onoga što ga pritišće, ne možemo uklanjati ljudima njihove brige, ne možemo vraćati mrtve i uskrisivati ih ili odstranjivati teške bolesti. Možemo ponavljati ove Isusove riječi Blaženstava i pronositi istinu kako su upravo te riječi kroz stoljeća i generacijama davale snagu i hrabrost, kao i milijunima kršćana kroz povijest, poručio je mons. Želimir Puljić.
– Uz svetkovinu Svih svetih, Crkva se spominje i svih vjernih mrtvih, onih što svojim odlaskom navješćuju prostore budućega života i ne poznaju više ove naše svagdanje muke, muke noći, mraka. To je Dušni dan, dan spomena svih vjernih mrtvih. Svima nam je preko rijeke u vječnu domovinu za koju Isus reče da uho ljudsko nije čulo, niti oko vidjelo što je Bog pripravio onima koji ga ljube, istaknuto je u riječima zadarskog nadbiskupa. Mons. Puljić je još uputio u simboliku i značenje uzdignutih križeva na grobovima naših pokojnika.
– Oni govore da su oni ovdje na zemlji, u ovoj dolini suza živjeli za takvu vječnost, za tu domovinu, za domovinu za koju uho ljudsko nije čulo ni oko vidjelo što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Okrenuti čelom prema nebu preko križa na grobu s apostolom Pavlom, oni i nama danas poručuju: “Nećemo da živite u neznanju glede nas koji smo usnuli ili, pak, da tugujete kao drugi koji nemaju nade.” Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno u vječnu domovinu, izdvojio je poglavara zadarske Crkve uputivši na prolaznost zemaljskog života te na trajnost vječnog neprolaznog zajedništva s Bogom u nebeskoj domovini.
– Učvršćujmo se u vjeri da smo ovdje i mi prolaznici i putnici pa s Augustinom ponavljajmo: “Za sebe si nas stvorio Gospodine i nemirno je srce naše dok u tebi ne otpočine.” I priključimo se u duhu onom silnom mnoštvu spašenih iz prvoga čitanja knjige Otkrivenja, koje pada ničice pred prijestoljem Svevišnjega pjevajući: “Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast, moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova”, zaključio je mons. Želimir Puljić.
 

Neprepoznatljivi obrisi civilizacije ljubavi

– Blaženstva su temelj kršćanske civilizacije, one civilizacije o kojoj je pisao Pavao VI., a često ga je citirao i Ivan Pavao II., civilizacije ljubavi, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće, nečeg što je potrebno i aktualno osobito u ovo naše vrijeme. Istina, obrisi takve civilizacije neprepoznatljivi su u današnjem svijetu, u današnjim medijima, jer tiskovine, radijska i televizijska izvješća, kao što osjećamo svaki dan, prepuni su slučajeva i skandala, pljačke i kriminala. Ponekad se i nehotice pitamo – koliko je ovog Isusovog Duha doista zaživjelo u našoj civilizaciji? Hoće li se i kada početi ostvarivati Kristova želja da se jednom prekine lanac nasilja, mržnje, ogovaranja i osvete, te velike tragedije ljudske povijesti, a ljudi se vrate logici razuma, savjesti i humanosti, upitao je nadbiskup zadarski.