Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Walter Wolf, Hypo i Jupiter Adria eutanazirali Nauta Lamjanu

01.12.2011. 23:00
Walter Wolf, Hypo i Jupiter Adria eutanazirali Nauta Lamjanu


Ne možeš dovesti bankare da ti kreditiraju gradnju apartmana za prodaju, a ispred nosa ti je brodogradilište. Znači treba napraviti njegovu eutanaziju i sve poslije izmjena prostornog plana Općine Kali išlo je u tom cilju. Brodogradilištu je Jupiter Adria davao kredit s velikim kamatama, a ono je za njih kupovalo i financiralo druge tvrtke – Marinu Preko, Prečanku, Hotele Preko. Jupiteru je za konzultantske usluge u jednoj godini plaćeno 1,5 milijuna kuna. Nekoliko milijuna je otišlo na račune nekih tvrtki u Londonu s kojima nemamo nikakvog odnosa, kaže sindikalist Mario Košta


– Imamo dokaze da je remontno brodogradilište Nauta Lamjana propalo zbog pljačke, a ne zbog toga što nema posla ili što se loše radilo. Tu su oprani i ukradeni deseci milijuna kuna, tvrdi predsjednik sindikata radnika Nauta Lamjane, Mario Košta, četiri dana prije negoli će na Trgovačkom sudu u Zadru biti održano ispitno i izvještajno ročište u stečajnom postupku nad Nauta Lamjanom.
Stečaj nad Nauta Lamjanom pokrenula je sestrinska tvrtka Odmarališta IO i to zbog duga od 172.630 kuna. Za to vrijeme Marina Preko d.o.o. i Prečanka d.o.o. brodogradilištu duguju više od 18 milijuna kuna. Sve spomenute tvrtke nalaze se u stopostotnom ili većinskom vlasništvu nekadašnjeg Jupiter Adrije, sada iO Adrije. Zbog svega toga stvorila se atmosfera da je iO Adria “njegovao” maćehinski odnos prema škveru, a majčinski prema svojim tvrtkama iz turističkog sektora. U svim turbulencijama najgore je završilo 70 radnika koji su se našli na burzi rada, praktično bez ikakve nade za zaposlenje u budućnosti, barem u struci u kojoj su proveli cijeli radni vijek.
Cilj – uništenje primarne proizvodnje
– Naše slutnje prijavili smo nadležnim službama gdje smo dobili uvjeravanja da se na cijelom slučaju radi. Treba rasvijetliti što se sve događalo s brodogradilištem i odgoditi stečajno ročište. Tvrtka može biti likvidirana po kratkom postupku i onda više nema povrata. Mi, međutim, vjerujemo da se nešto može spasiti, govori Košta i dodaje:
– Da se normalno radilo, škver bi danas bio profitabilno poduzeće u kojem bi radilo nekoliko stotina ljudi. Radili smo poslove remonta platforme koji su vrijedni 30 milijuna dolara. To je 99 posto izvoza usluge rada. To nije bilo samo dobro za nas nego i za cijeli otok. Dobila bi se nova turistička sezona. Na zadnjoj platformi je zajedno s našim radilo 1.000 radnika iz cijele Hrvatske.
Ipak, sa škverom se nije normalno radilo i zbog toga se danas nalazi tamo gdje je. Košta iznosi kronologiju cijelog slučaja – od trenutka kada Nauta Lamjana iz ruka države, točnije Hrvatskog fonda za privatizaciju, prelazi u privatne ruke.
Prema onom što govori Košta vidljivo je kako je svim vlasnicima bio cilj uništiti primarnu proizvodnju i na mjesto brodogradilišta izgraditi turističke kapacitete i zaraditi na njihovoj preprodaji. Takav plan podržavale su i lokalne i regionalne vlasti ne protiveći se izmjenama prostornih planova prema kojima više nije bilo mjesta za brodograđevnu djelatnost. Možda bi ugljanski škver odavno bio razrezan na dijelove i dan u staro željezo da nije bilo nekadašnjeg ministra gospodarstva Damira Polančeca.
Walter Wolf – Hypo – Jupiter
– Hrvatski fond za privatizaciju držao je sedamdeset posto dionica. Firma je došla u teškoće, bilo je 18 milijuna kuna duga. Tada se pojavio Walter Wolf, tvrdeći da je zainteresiran za kupnju. Nakon trećeg natječaja Nauta Lamjana prelazi u njegove ruke za jednu kunu uz obavezu da podmiri dugove. Također je bilo dogovoreno da u suradnji s Palfingerom otvori tvornicu dizalica. Uz Palfinger partner mu je bio i general Vladimir Zagorec. Tada je proizvodnja živnula, nova tvornica dizalica je već u trećoj godini imala 11,5 milijuna eura izvoza s trideset radnika. Nama su redovno plaćali najam. Bilo je dobro, kaže Košta i kreće s pričom o propadanju Nauta Lamjane.
– Walter Wolf u škver nije ubrizgao svoj novac nego je koristio kredit Hypo banke koji nije vraćen i naposljetku Hypo od njega kupuje dionice za jednu kunu. Mi ne znamo što je s tim kreditima, ali smo mišljenja da je dio njih prebačen na brodogradilište. Što će banka s prostorom namijenjenim za brodograđevnu djelatnost? Treba ga prenamijeniti, ali prije toga treba se riješiti uspješne tvornice dizalica. To bi se lako riješilo da u cijeloj priči nema u to vrijeme još moćnog generala Zagorca. Iz papira je vidljivo da je njemu i drugima brodogradilište isplatilo šest milijuna kuna odštete. Tvornica je otišla u Sloveniju. Nakon toga trebalo se riješiti doka koji je nama glavni proizvodni resurs. Radnici su se pobunili. Uprava je vidjela da s nama neće lako pa su se dogovorili da će se s novcem nabaviti travel lift za dizanje brodova i sklopljen je sporazum da nema otpuštanja idućih 10 godina.
Nakon što se novi vlasnik riješio doka i profitabilne tvornice dizalica moglo se početi govoriti o prodaji. Kupci su obilazili brodogradilište, ali se nije ništa moglo realizirati jer je riječ o luci posebne namjene, brodogradilišnoj luci, koja se ne može prenamijeniti. Za takvo nešto trebaju drugačiji zakoni.
Polančec spriječio prenamjenu zemljišta
– U prosincu 2006., na zadnjem zasjedanju Sabora RH, usvojene su izmjene i dopune Zakona o pomorskom dobru i omogućena je promjena koncesije ako se promijeni lokalni prostorni plan. To je bilo, mislim 20. prosinca, a u Narodnim novinama objavljeno je 27. prosinca. Između ta dva datuma Nauta Lamjanu od Hypo banke kupuje Jupiter Adria, govori Košta.
Nitko od radnika tada nije očekivao da će za pet godina završiti na burzi rada. Danas se nadaju da će državna tijela rasvijetliti sudbinu brodogradilišta. Bivši radnici kažu kako je ono skriveno iza brda, daleko od pogleda i očiju zadarske javnosti bilo idealno za obavljanje mutnih poslova.
– Tada je krenula procedura izmjena i dopuna prostornog plana Općine Kali kojom je navedeno zemljište prenamijenjeno u turističko. U Kalima i Zadarskoj županiji sve je glatko prošlo i dokumentacija je poslana u Ministarstvo prostornog uređenja. Mi smo bili žilavi i lobirali smo kod Ministarstva gospodarstva na čijem čelu se tada nalazio Polančec. Ukazali smo im na to da mi vršimo remont platformi, da smo mi najjače remontno brodogradilište za malih ribarskih brodova u cijeloj Hrvatskoj. Pokazali smo im fotografije sa četrdeset brodova izvađenih vani, platformom i Ministarstvo gospodarstva je odbilo dati suglasnost na izmjene prostornog plana Općine Kali. Kao kompenzacija samo je zaleđe brodogradilišta dato u turističku zonu, kaže Košta i završava:
– Međutim, ne možeš dovesti bankare da ti kreditiraju gradnju apartmana za prodaju, a ispred nosa ti je brodogradilište. Znači treba napraviti njegovu eutanaziju i sve poslije izmjena prostornog plana Općine Kali išlo je u tom cilju. Brodogradilištu je Jupiter Adria davao kredit s velikim kamatama, a ono je za njih kupovalo i financiralo druge tvrtke – Marinu Preko, Prečanku, Hotele Preko. Samo u 2007. smo dali 24 milijuna kuna za kupovinu tih društava. Jupiteru smo za konzultantske usluge u jednoj godini platili 1,5 milijuna kuna. Nekoliko milijuna je otišlo na račune nekih tvrtki u Londonu s kojima nemamo nikakvog odnosa. Sve to nas je opteretilo i dovelo tu gdje jesmo.