Na žalost, u njegovim pjesmama presudno je utjecala tuga razorenog grada

U Zagrebu je u srijedu preminuo Ante Stamać, naš poznati akademik rodom s otoka Molata. Iako je svojim djelovanjem uglavnom vezan uz Zagreb, Stamać je čvrsto ostao uz Zadar.
– U Zadru sam proveo svoje mladenačke dane, za koje se obično kaže da su najljepši i najkreativniji u životu. Gimnazija, glazbena škola, šahovski klub, potom prijatelji s kojima do dana današnjeg nisam izgubio dodir, presudno su me usmjerili tijekom čitavog kasnijeg života. Možda je tuga razorenog grada, u kojem sam proboravio mladost, presudno utjecala i na rasapnu žalost, koja se osjeća u mojim pjesmama. Cijelog sam života na ovaj ili onaj način ostao vezan uz Zadar, kazao je Stamać u intervjuu za Zadarski list, neposredno prije nego će primiti nagradu Grada Zadra za životno djelo.
Ante Stamać pjesnik, teoretičar književnosti, esejist i prevoditelj, rođen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu, u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku, Križevcima, Daruvaru, Molatu i Zadru. Gimnaziju i srednju glazbenu školu polazio je u Zadru i Zagrebu, gdje je 1959. maturirao u I. gimnaziji, u današnjoj zgradi Muzeja Mimara. Diplomirao je 1963. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću te doktorirao 1978. disertacijom o teoriji metafore. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču.
– Svatko u svom životu bira svoj model življenja i ciljeve i nisam sklon podcjenjivati one tuđe. Svoje sam studente tijekom trećine stoljeća upućivao u ozbiljne probleme jezikoslovlja i književnog stvaralaštva, i u tome nalazio smisao svoga javnog života, kazao je u navedenom intervjuu Stamać, koji je 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta.
Od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnog sveučilišnog profesora bio je izabran 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. Od 2002. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U dva je navrata Stamać bio predsjednik Hrvatskog filološkog društva, a 1995. i 1999. i predsjednik Društva hrvatskih književnika i književni tajnik. Objavio je brojne knjige, zbirke pjesama, eseje, razne prijevode…