Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Živi u Zagrebu, a masline u Islamu Latinskom

01.12.2016. 23:00
Živi u Zagrebu, a masline u Islamu Latinskom


Zajedno sa  ocem Milananom krenuo sam  u sadnju  maslinika u Islamu Latinskome prije kojih 8 godina.  Nažalost, ubrzo nakon što smo  ga zasadili i trebali zajedno  uživati u njemu, otac je preminuo uslijed teške bolesti. Pošto  je sama maslina stablo  koje  simbolizira među ostalima mir  i vječnost, simbolika se nametnula sama.
 Spomenik na oca. Prošlost,  sadašnjost i budućnost naše  obitelji .
Studij i posao u Zagrebu
Život me odveo u Zagreb  gdje sam otišao studirati ekonomiju.  Tijekom studija upoznao sam  sadašnju suprugu Helenu. Iako nije dalmatinka brzo  se zaljubila u to predivno stablo i postala prava maslinarka.  Ona je također diplomirana  ekonomistica, zaposlili smo se  u Zagrebu i u tom trenutku  izgledalo gotovo nemoguće iz  Zagreba  brinuti se o masliniku  u Islamu, priča Ivan Brtan.
 Otvaralo se puno pitanja,  koja svatko sebi postavlja.  Hoću li to sve stići i kako zatvoriti financijsku konstrukciju, ali  kad se hoće sve se može.  Odlučili smo se nastaviti baviti  maslinarstvom. Poraz nije nikad bio moja opcija. Kao  dječak od 7,5 godina ranjen  sam od neprijateljske granate  u Domovinskom ratu, tri mjeseca sam ležao u čakaoni zadarske bolnice gdje su mi liječnici jedva spasili nogu. Ipak,  ostao sam invalid 70 posto, ali  me to nije zaustavilo u mojim  planovima.
Završio sam fakultet i zaposlio se kao voditelj u jednoj  međunrodnoj komapaniji.
Pomoć “strile” i obitelji
 Kroz sve to vrijeme nisam  samo razmišljao o maslinama,  nego i djelovao. Naravno, uz  ogromnu pomoć obitelji koja  živi u Zadru i Islamu Latinskom, prije svega majke Mirjane, sestre Lucije i strica  Dušana, od milja zvanog “strile”.
Uz njihovu pomoć sve se  počelo ostvarivati onako kako  smo i zamislili. Kao šlag na tortu došli su i EU fondovi. Mjere  ruralnog razvoja.  Aplicirao sam    na podmjeru 6.3. »Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava« i dobio 15.000  eura. Fondovi su mi otvorili  širom vrata, jer budimo realni,  taj novac da bih uložio trebalo  bi mi godina i godina , a ovako   uspio sam pokriti početnu investiciju. Avansno dobio 7,5  tisća eura i uložio ih  u nabavku  strojeva i to najprije u dvije beračice, bačve koje održavaju  temperaturu ulja , traktorsku  kosilicu… Prema spomenutoj  mjeri sada trebam uložiti vlastiti novac  u dodatnu edukaciju  , branding proizvoda, kao i dodatnu neophodnu mehanizaciju, a kad to uradim, uloženi  novac  će biti refundiran.
Kao što sam naveo, živim u  Zagrebu i uvijek mi je malo falio kontakt sa drugim maslinarima , malo da povedemo  priču, da se savjetujemo, razgovaramo o iskustvima..Kako  bi se to reklo „ maslinarenje i  maslinarsko prigovaranje”
Planovi za povratak
Na moju sreću saznao sam  za udrugu  „Zagrebački Maslinarski institut” i upoznao predivne ljude koji su isto kao i ja  daleko od svog doma, svojih  maslinika. Ove godine s ponosom mogu najaviti da ću sudjelovati na „Festivalu maslina u  Zagrebu 2017″ koji se u organizaciji naše udruge održava po  drugi put. Cilj nam je prezentirati Zagrebčanima i svim prijateljima ulja kako prepoznati  kvalitetu , naravno bit će tu dosta raznih radionica i prilike da  se probaju razni specijaliteti  kojima je glavna baza upravo  maslina, kaže Brtan. Ima se  pravo nadati dobrom rezultatu. Prije tri na Noćnjaku u Biogradu za svoje višesortnu ulje  dobio je zlatnu medalju.
– Lipo je u Zagrebu, to je moj  drugi dom, ali nema do zavičaja. Nadam se uspješnom  nastavku posla s maslinama.  Ako Bog da i širenju  pa da se sa  suprugom vratim u Zadar i  odatle u svoje maslinike u Islamu Latinskome, kaže Brtan na kraju.


 SLJUBITI TEHNOLOGIJU S EKOLOGIJOM


– U rodnom mjestu mog oca Islamu Latinskom, imamo maslinik od  oko 300 stabala sa 7 različitih sorti maslina (Istarska bjelica , Leccino , Oblica , Drobnica, Lastovka, Pendolino , Levantinka).
Ove godine ubrali smo 1.100 kg maslina, preradili ih u uljari na Novom Bokanjcu i dobili 167 litara ulja, kaže Brtan. Zadovoljn je radmanom od 13,5, ajoš više kakvoćom ulja.  
Vizija našeg OPG-a „Brtan” je imati kvalitetu, a ne kvantitetu, dakle pokušavamo sljubiti suvremenu tehnologiju sa ekologijom da bi imali proizvod po mjeri za naše krajnje potrošače. Zasad je to još uvijek  samo ekstra djevičansko ulje, ali u dogledno vrijeme planiramo proširiti paletu proizvoda od maslina i maslinovog ulja, kaže Ivan Brtan, jedan od uspješnih zadarskih maslinara s mjestom boravka u Zagrebu.




  Umjesto “ja” govorimo “mi”


Često razmišljajući o mom rodnom kraju postavljam si pitanja na koja ne  mogu ni sam dati odgovor. Nije mi jasno zašto su ljudi pobjegli od zemlje i radije biraju životarenje (da ne kažem krpanje kraja s krajem) u gradu dok  naši  lipi Ravni Kotari zjape prazni. Tla neobrađena, sve zaraslo u šikaru.
 Pa kvragu, pomislim, ako ja mogu iz Zagreba potegnuti skoro 300 km nije  mi jasno kako ljudi koji su tu na 15 minuta od svojih polja,svoje djedovine, ne  poduzimaju ništa!?
 A sve imamo bogomdano za vinogradstvo i maslinarstvo, predivnu klimu,  plodnu zemlju, a iz najudaljenije točke Ravnih kotara do mora imate maksimalno 30 minuta. Pa di toga ima?! Po potencijalu nisu nam ravne ni Toskana  ni Provansa. Gledam naše Istrijane. Predivan narod. Shvatili su da su zajedno  jači, da treba spajati, a ne razdvajati da treba dijeliti i pomagati se međusobno. Ljudi su od ničega napravili sve. Bogastvo! Pa nije valjda da nas je taj nesretni rat što nas je snašao i sve nam uzeo  uspio toliko razjediniti,  toliko nas usporiti i maknuti od zemlje.
 Novac dolazi i prolazi, sad ga imaš sad ga nemaš. Ali, od zemlje smo nastali i  u zemlju ćemo se i vratiti. Izgleda da su svi zaboravili da je upravo najveće bogatstvo u njoj. Razumijem da su ljudi u strahu i od ovih EU fondova što nam se  nude za ruralni razvoj, ali taj strah proizlazi od neznanja. Možda da savjetodavci,županijske službe i agencije malo više približe to našim ljudima, kroz edukacije i seminare po općinama, možda bi se ljudi lakše odlučili na te poteze. Evo,  gledam naš OPG , kad smo se aplicirali za EU sredstva,  ljudi su nas gledali sa  podsmjehom, kao “što će ti to, to je sve privara”. Danas je druga slika , kad su  vidjeli kroz naš primjer da se može, dolaze po savjet ili nekakve upute koje od  srca rado podijelimo sa svima. Jer, upravo i je  poanta osvještavati  i biti primjer,  pomoći drugom da zajedno rastemo, umjesto  „ja” počet govoriti „mi” .