Masline ih iz New Yorka vratile na Vir

Siromaštvo ih je odvelo u Ameriku, a masline vratile na Vir, najkraća je priča o životnom putu Ljubice (65) i Josipa Radovića (69).

Teški početak
-Maslina je stvarno sveto drvo, kaže Josip zvani Đo. On je sa svojih 20 godina krenuo “trbuhom za kruhom”, najprije u Trst gdje je šest mjeseci u kampu za izbjeglice čekao useljeničku “zelenu kartu” koju mu je poslao rođak iz New Yorka.
Sa još jednim Viraninom prvi put u životu sjeo u zrakoplov i stigao u obećanu zemlju.
– Nije bilo lako u početku. Ne znaš jezik, a nisam imao ni zanata. Samo volju za raditi, prisjeća se Josip početaka.
Njegova je priča tipično hrvatska, gastarbajterska. – Vridan čovik u Americi ne može propasti, kaže Josip. U početku mu je puno pomagala katolička crkva, hrvatska katolička misija. – Pomagali su tražiti posao i smještaj, dodaje naš sugovornik.

Pripreme za povratak
Slično govori i Ljubica koja je, iz istih razloga, iz rodnih Gruda u Hercegovini stigla u New York. Tamo se upoznali, zaljubili i oženili. Radili, zaradili, kupili kuću pa stan. S vremenom Josip je dobio jako dobro plaćen posao.
– Radio sam instalacije centralnog grijanja, vodovoda i kanalizacije, kaže Josip. Dobro plaćen, ali naporan posao doveo je do zdravstvenih problema s kralježnicom. To i nostalgija za Domovinom odredila je nastavak njihovog zajedničkog života. – U Vir smo se počeli vraćati postepeno. Pola godine ovdje pola u Americi, otkiva Đo. U Viru su prije 20-ak godina kupili teren u središtu mjesta, na rivi tamo blizu općinske zgrade, počeli graditi kuću sa okućnicom za koju Virani govore da je danas među najljepšima na otoku. Nema čega nema. Sve vrste meditenarskog bilja i 30-ak stabala maslina.
Pri svemu puno su im pomagali i pomažu Mirjana Brnadić, nadašanja saborska zastupnica i njezin suprug Ante, koji isto žive u Viru. Ante je rođak Josipove supruge Lubica.

Maslinik na lokaciji Žitna
– Rodbina i prijatelji su za nas svetinja, kažu Josip i Ljubica. Osim pri izgradnji kuće, rodbina, prijatelji, ali i struka su sudjelovali i pri podizanju velikog maslinika supružnika Radović na lokaciji Žitna, na sjevernoj strani otoka, tri kilometra od Virskog mosta.
– Tu imamo 62 stabla sorte oblica, lastovka, levantinka, leccino, pendolino.. S onima oko kuće znači ukupno dvi više od 90, govori Josip. Sa ovogodišnjim urodom on i njegova Ljubica su zadovoljni. Ubrali 1700 kilograma ploda, preradili u Uljari Jukić u Poličniku i dobili nešto više od 170 litara ekstradjevičanskog maslinovog ulja. – Brali smo rano kad je 1/3 maslina bilo zelena, 1/3 prošarana i 1/3 zrilih. Zato je radman malo slabiji, ali je ulje bog bogova, kaže Josip.

Ulje za prijatelje
Ulje je već pritočija u boce, imaju i svoju etiketu, ali ulje ne prodaju. – Ma kakvi. Imamo za sebe i prijatelje. Tko dođe dobije bocu ulja, kaže Đo.
Na pitanje da li je zadovoljan, odgovorio je kratko. – Sa maslinama i prijateljima jesam, ali sa političarima i ovima oko njih ne, veli Josip, kojemu na Viru nedostaje sređena država, red i vladavina prava. Ono što je imao u SAD. Ali što se može, nikad i nigdje ne možeš imati sve, nigdje nije idealno.
Svima nam, kao u onoj pismi, "uvik ništo fali".
Svjesni su toga i supružnici Ljubica i Josip Radović, vrijedni ljudi koji su u životu iskusili teških, ali i lijepih trenutaka među koje ubrajaju i ove koje u svom domu, okućnici i u masliniku na Viru provode sa rodbinom i prijateljima.

JEDINA MASNOĆA
Jedina masnoća koju smo koristili i u Americi bila je maslinovo ulje. Tamo se prodaje uvezeno pretežno iz Italije i Grčke, a kupuju ga ljudi doseljeni iz zemalja Mediterana, kaže Josip Radović, zvani Đo.