Blatnjak: Ostat ću u Rusiji do kraja karijere

Kao što sam rekao u Rusiji mi se sviđa i ne mislim odlaziti. Ne isključujem mogućnost da jednoga dana tamo završim i karijeru. Ili možda u NK Zadru iz kojeg sam krenuo. U svakom slučaju, mislim da ću još dugo igrati u Rusiji – kazao je Blatnjak

Vrijeme je  božićnih i novogodišnjih blagdana, kada između ostalih i  sportaši koji nastupaju u ligama izvan Lijepe naše  pohrle svojim kućama i  obiteljima. Tako se prije  desetak dana iz daleke  Rusije u svoj grad vratila obitelj Blatnjak. Dragan Blatnjak, nogometni je internacionalac koji je na profesionalni nogometni put krenuo  iz NK Zadra, nakon čega je  preko Hajduka otišao u daleku Rusiju. Najprije je dvije  sezone igrao za Himki, kratko  za Moskvu, nakon čega se  skrasio u Rostovu. Naravno,  sve se redom radi o ruskim  prvoligašima, a kako stvari  stoje Blatnjak će još dugo  žariti i paliti najvećom  državom na svijetu koja se  prostire na dva kontinenta.
– Četiri godine sam već u  Rusiji, od 2006. godine. Mogu  reći da sam jako zadovoljan,  naučio sam jezik i priviknuo  se na ljude, tako da nema  ništa protiv, pa i do kraja  karijere igrati u Rusiji – kazao  je odmah na početku razgovora Blatnjak.
– Kao što je poznato iz  Hajduka sam otišao u ruski  Himki koji je bio stabilan  prvoligaš. Odradio sam dvije  godine ugovora i potpisao za  dodatne tri sezone, ali Himki  je ispao u Drugu ligu i sporazumno smo se rastali.  Otišao sam u još veći klub  Moskvu potpisavši ugovor na  dvije sezone. Međutim, onda  se dogodilo nešto nenadano,  klub se jednostavno rasformirao. Ni dan danas mi nije  jasno zbog čega, jer gazda  kluba je imao novca na bacanje, ali jednostavno je donio takvu odluku. Nakon toga  put me doveo u Rostov, također ruskog prvoligaša koji  je iz Rostova na Donu, gradu  na samom jugu Rusije.  Potpisao sam na četiri  sezone i mogu reći da  sam jako zadovoljan.
Promjenjiva sezona
U Rusiji je prvoligaška sezona zaključena, prvak je Zenit dok je Blatnjakov Rostov  prvenstvo zaključio na devetom mjestu.
– Bilo je dosta promjenjivo  prvenstvo za nas. Deset kola  prije kraja prvenstva bili smo  na visokom četvrtom mjestu i  ambicije kluba su porasle.  Međutim, nakon toga smo  doživjeli osam poraza i pali na  deveto mjesto. Bez obzira na  to bila je to uspješna sezona  za nas jer su ambicije kluba s  početka sezone bile plasman  u sredinu ljestvice.
Osobno, Blatnjak nije pretjerano zadovoljan prošlom  sezonom.
– Nisam baš zadovoljan,  moram to naglasiti. Kao prvo  klubu sam pristupio u posljednji trenutak, praktički  prije početka prvenstva. Nisam odradio pripreme, a onda  se dogodila ozljeda trbušnog  zida kojeg sam operirao. Ni  moj povratak na travnjak nije  bio baš uspješan, već u prvoj  utakmici zaradio sam crveni  karton nakon što smo ja i  suparnički igrač uklizali istovremeno. On je također isključen te kažnjen s četiri  utakmice neigranja, a ja s tri.  U svakom slučaju rekao bih  da nisam dovoljno koncentrirano ušao u prošlu sezonu.  Odigrao sam dosta utakmica,  rekao bih 90 posto, ali nije to  bilo to. Jednom sam bio strijelac, ali s obzirom na sezonu  prije kada sam bio prvi asistent lige, ova prošla je za  zaborav.
U Zadru je Blatnjak igrao  napadača, u Hajduku bočnog  igrača i polušpicu, a u Rusiji?
– Nema što nisam igrao,  uglavnom na lijevom i desnom boku. Čistog napadača  igrao sam jedino u Zadru,  nikada više nakon toga nisam  bio u ulozi čiste špice. U  Zadru sam bio i najefikasniji,  ako se ne varam te sam sezone dao 12, 13 golova. U  Hajduku su me stavljali na  desni bok i navikao sam igrati  na tom mjestu. Ne mogu reći  da mi ne odgovara igrati na  boku.
Mnogi hrvatski sportaši  koji igraju u Rusiji kao glavnu otegotnu okolnost ističu  dugačka putovanja.
– Istina je da su udaljenosti  između gradova velike što je  normalno s obzirom na veličinu Rusije. Međutim, nisu  to toliko dugačka putovanja  što se tiče vremena jer se  uvijek leti zrakoplovom i to  najčešće čarter letovima. Najdulja su putovanja do Sibira, a  i ona traju nekih šest sati što  nije previše. Kada se sjetim  putovanja u Slavoniju i to  autobusom, dulje bi putovali  nego sada u Rusiju zrakoplovom.
Događanja u Prvoj HNL  prati putem satelitskih prijamnika.
– Pratim što se događa u  Prvoj HNL, pogledam često i  utakmice kada se radi o Hajduku ili Zadru. Neizostavno  je, naravno, kada mogu pogledati sportski pregled kola.  Čini se da je Dinamo i dalje  dva koplja ispred Hajduka.  Ponajprije mislim da je to  zbog uređenosti kluba, a kada  tome pridodamo i činjenicu  da su angažirali iskusnog i  vrlo kvalitetnog trenera onda  Hajduku dajem malu šansu za  naslov. Šteta, jer bilo bi prelijepo kada bi splitski “bili” na  100. rođendan postali prvaci.  Međutim, dok se ne zna u  klubu tko pije, a tko plaća, to  će se teško dogoditi.
Naravno, Zadar je na prvom mjestu što se tiče  praćenja.
– Zadar će biti i ostati uvijek  moja prva nogometna ljubav,  klub u kojem sam stasao i iz  kojeg sam mogao krenuti  dalje u svijet. Vidim da se na  Stanovima dobro radi, mnogi  je mladih igrača ove sezone  stasalo, a trener Dalibor Zebić ima konstantu vođenja i  mislim da je to puno bolja  varijanta nego stalno mijenjati trenere. Nalaze se u sredini  ljestvice, a želim im da u  nastavku prvenstva budu još  bolji.
Blatnjak se nada da će se  još barem 5, 6 godina aktivno  baviti nogometom.
– Kao što sam rekao u Rusiji  mi se sviđa i ne mislim odlaziti. Ne isključujem mogućnost da jednoga dana tamo završim i karijeru. Ili možda u  NK Zadru iz kojeg sam krenuo. U svakom slučaju mislim  da ću još dugo igrati u Rusiji.  Naravno, uz to da me posluži  zdravlje – kazao je na kraju  razgovora Blatnjak.

Sve se vrti oko Viktora i Mariette

Dragan Blatnjak i njegova supruga Ana prije devet mjeseci dobili su  prinove u obitelji, blizance Viktora i Mariettu.
– Sve se okrene u životu kada dobiješ djecu. Nogomet je odmah pao u  drugi plan, sada su uvjerljivo na prvom mjestu Marietta i Viktor. Oni su moja  najveća radost i naravno najveći motiv koji možeš imati. Iako su blizanci, za  sada su prilično različiti po karakteru. Marietta je živa, dok je Viktor prava  mirnica. Naravno, tko zna koliko puta će se to promijeniti dok budu odrastali  – kazao je Dragan kojem se lice odmah ozari na spomen mlađahnog dvojca  u kolicima.

Reprezentacija BiH

Blatnjak je imao nekoliko nastupa za mladu kao i za A reprezentaciju BiH.
– Mislim da je ta epizoda iza mene. Naravno, ponosan sam što sam mogao nositi dres BiH reprezentacije. Tamo su me dok su bili izbornici pozivali Slišković i Muzurović, dok je Ćiro Blažević kasnije zaboravio na mene. Tko zna, možda mu je bilo daleka Rusija, pa nije znao kako igram. U svakom slučaju s 29 godina smatram da će mi teško ponovno stići reprezentativni poziv, iako, kada bi stigao, ne bih ga odbio. U svakom slučaju, ne opterećujem se previše time, pratim reprezentacije Hrvatske i BiH na televiziji i uživam.