Svijećnica je blagdan svjetla

Što je više oko nas nemorala, lažnih učitelja, profiterstva, materijalizma, zloće i nehumanosti, što je mrak jači i gušći, što su ljudi više prikovani uz zemlju, novac, užitke i strasti, to je to svjetlo jače istaknuo je don Josip Lenkić

Misno slavlje na blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnicu u crkvi Sv. Šime u Zadru predvodio je župnik don Josip Lenkić u zajedništvu don Čedomila Šuprahe, ravnatelja Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” te katedralnog župnika mons. Ivana Mustaća. Sveta misa je započela blagoslovom svijeća i ophodom oko svetišta. Misno pjevanje predvodio je Središnji gradski crkveni zbor.
 Zadrani se na blagdan Svijećnice tradicionalno okupljaju u crkvi Sv. Šime, u kojoj se nalazi njegovo neraspadnuto tijelo. Šimun je očekivao dolazak Krista i primio ga na svoje ruke. Djevica Marija i Josip su malog Isusa prikazali u hramu četrdeset dana nakon njegova rođenja, prema Mojsijevom zakonu. U hramu ga je primio pravedni i bogobojazni starac Šimun prepoznavši u njemu Otkupitelja svijeta. Šimun je nazvao Isusa: “svjetlost na prosvjetljenje naroda.” Don Josip je u uvodnim riječima kazao da je Isus prikazanjem u hramu pošao ususret svome vjernom narodu.
– Svijećnica je blagdan svjetla, dan otajstva Boga koji prosvjetljuje čovjeka. Prije dvije tisuće godina upalilo se jedno svjetlo. Pojavio se Isus iz Nazareta, rodio se u Betlehemu, objavljen pastirima, svećeniku Šimunu u jeruzalemskom hramu te starici Ani, koja je prepoznala to Dijete. Prepoznala ga je zato što je u njoj bilo svjetlo koje je palila i podržavala molitvom i postom sve do svoje 84. godine. Prepoznalo je to svjetlo i Šimunovo srce, jer je i ono “gorjelo”. To mu je svjetlo Božje objavilo da neće umrijeti prije nego vidi onoga čije će svjetlo sve upaliti. I nitko ga više neće moći ugasiti, rekao je župnik župe Sv. Šime dodavši da je Kristovo svjetlo obasjalo cijeli svijet.
– Krist je uskrsnuo i tako je ta iskra Isusa iz Nazareta postala veličanstvena uskrsna snaga slave, koju više nitko ne može ugasiti. To svjetlo nije zemaljsko, nije svjetlo obične svijeće. To je Bog sam, snaga neba, vječnosti, naveo je don Josip naglasivši kako je uvijek potrebno imati upaljeno svjetlo u srcu i nositi ga drugima.    
– Tako sami postajemo svjetlo, a najsnažnija životna vatra može sve ogrijati i osvijetliti i svima darovati život vječni. Što je više oko nas nemorala, lažnih učitelja, profiterstva, materijalizma, zloće i nehumanosti, što je mrak jači i gušći, što su ljudi više prikovani uz zemlju, novac, užitke i strasti, to je to svjetlo jače. To se više sprema da svojom eruptivnom snagom prodre u čitav svijet i opet osvoji ljude da ih povede prema konačnom cilju života, čulo se u propovijedi uz riječi da je kršćanin prije svega pozvan biti svjetlo.
 Don Josip Lenkić je na kraju propovijedi govorio o Djevici Mariji kao uzoru ljubavi i  majčinstva.            – Marija neprestano izlazi iz sebe, nadilazi sebe prepoznavajući Božji govor u osobama s kojima se susreće. Zato je otvorena za susret, ne zna što će proizaći iz susreta, ali je spremna. Čuje neobične riječi starca Šimuna o Isusu koji je imao 40 dana. Šimun priznaje Isusa gospodarom. Šimun gleda dublje od površine tijela. Duh Sveti mu je objavio da to nije obično dijete, iako se povuklo daleko od svake senzacionalnosti. Stvari se odvijaju ne na razini osjetila, nego na razini dodirivanja srca, poručio je propovjednik.
– Marija je sebe plemenito prikazala, prinijela Ocu, riječi su predvoditelja svete mise, koji je još govorio o ulozi roditelja. Oni su pozvani biti prvi i najvažniji glasnici Radosne vijesti svojoj djeci.