Linićeva linija

Eksponiraniji i od samog premijera Milanovića ovih je dana ministar financija Slavko Linić koji svakodnevno pokušava uvjeriti javnost kako će nam svima zasigurno biti još gore, a građani ne samo da mu vjeruju, nego, kažu istraživanja, to budi njihov optimizam?!
Linićeva linija u komunikaciji s javnošću temeljena na tome da ne obećava ništa lijepo, nakon toliko godina praznih obećanja, jednostavno je probudila nadu da će se konačno ući u ring sa sve dubljom krizom. I nitko se i ne pita može li i ova Linićeva prenapregnuta linija puknuti.
Očajni građani trenutačno su spremni na daljnja odricanja ako bi to pomoglo izlasku iz krize. Nesebično se premijeru i njegovoj Vladi daju povjerenje, ono za kojim su toliko vapili u predizbornoj kampanji. Pristaju i na veći PDV i na daljnji pad životnog standarda opraštajući Liniću utješno zavaravanje kako neće doći do rasta cijena.
Alibi za nepopularne mjere, rezanja, najave otpuštanja u državnim službama, galopirajući rast nezaposlenosti, zasad je u proračunu manjem za 4,5 milijarde kuna, koji će uskoro izaći na svjetlo dana i o kojem će, između ostaloga, ovisiti kreditni rejting zemlje koji je samo korak do „smeća”.
Proračunska poruka Milanovićeve Vlade morat će biti jasna, a smanjivanje rashoda pozdravlja se i iz Svjetske banke. No, premda se govorilo kako je većina proračuna zadana i da je teško naći prostor za uštede, pokazat će se da je ipak lakše „rezati” nego dizati posrnulo gospodarstvo.
Dok ulicama hodaju radnici koji su ostali bez zarađenih plaća i posla, čije tvrtke odlaze u stečaj i gase se, a ministri Milanovićeve Vlade samo govore da je to tek početak i da će bez posla ostati još pedesetak tisuća radnika, slabu utjehu pruža priča o investicijama do kojih treba nekako preživjeti.
U crnim prognozama Milanovićeve Vlade zasad svijetle samo te famozne investicije mada je vrijeme apsolutno nesklono investitorima. Pa kada još Linić na priogovor ljudi iz Svjetske banke javno prizna da su u pravu i da  za investitore još postoje teško premostive birokratske barijere, onda se treba zapitati kada će to val investicija, za koji trenutačno nema povoljne obale, zapljusnuti Hrvatsku.
Na kojoj je to Linić liniji kada on najavi otpuštanja u državnoj upravi, a sa sastanka Vlade i sindikata poručuje se da otpuštanja ipak neće biti. Valjda će se godinu dana „snimati” stanje. Najprije pukne glas da zaposleni u javnoj i državnoj upravi neće biti zaštićeni poput ličkih medvjeda dok su radnici u privatnom sektoru odavno na vjetometini, a onda se uz rukovanja sve odgodi. Kad se odobrovolji sindikalce, naljute se poslodavci koji su bili isključeni iz sastanka GSV-a, a cijelo to vrijeme radničkke prosvjedne parole upozoravaju da je sve više onih koji se nemju čega odreći jer su ionako sve izgubili.
Je li pomalo nekoordinirana Vlada Zorana Milanovića svjesna da vrijeme curi, da ih skupo mogu koštati kolebanja i pogreške iako je premijer sklon govoriti da i oni imaju pravo na pogrešku? Teško će Linićeva linija izdržati rastezanje između radnika, sindikalaca, bankara, investitora ako „povuci – potegni” potraje predugo.
Ministar financija zasigurno je svjestan da s pogrešnom politikom brzo mogu doći na naplatu skupe kamate na kratkoročni kredit povjerenja.