Emisije za čitatelje iz Zagreba

SKITNICA I DAMA – “ZA OZBAČ”
Lijepo je i pohvalno da RTL tv emitira Diesneyeve klasike pa tako i čuveni crtani film “Skitnica i dama” s Mazom i Lunjom u glavnim ulogama. Film je standardno dobar pa i sinkronizacija, samo ima jedna stvar koja strašno nervira, a o tome sam više puta čuo od svojih dragih čitatelja. O čemu se radi? Radi se o tome da ljudi koji sinkroniziraju trebaju znati da publiku ne čine samo gledatelji iz Zagreba, već puno širi krug ljudi. Kada je krenula ova “pobuna” protiv dominacije Dinama i nepravilnosti u Hrvatskom nogometnom savezu, jedna od stvari koja je najviše smetala je to što su se čak i na državnoj televiziji koristili izrazi kao što je “repka”. Za Hrvatsku navija puno širi krug ljudi i mora se poštovati svakoga. Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da se radi o nacionalnim televizijama koje gledaju ljudi diljem “Lijepe naše” da se tako izrazim.
U ovom slučaju imamo hrpu pasa od kojih se jedan izražava tako da koristi izraz “za ozbač” što bi trebalo vjerojatno značiti “za ozbiljno”. To sam sve gledao dok sam bio u gostima (nepozvan naravno) kod mojih prijatelja čija je mala kćerkica pitala – “a što to znači?” i kako sada djetetu objasniti? Bolje je samo prešutjeti i odvesti dijete na “slatkač”, iako joj taj dan uopće nije “ročkas”.
U HRVATSKOJ NOGOMETNOJ LIGI NIŠTA NOVO
Odavno više ne gubim vrijeme i prostor komentirajući tako smiješnu, nelogičnu i uzaludnu stvar kao što je domaći nogomet. Ipak, kada čovjek vidi ovako nešto kao što je ovaj zadnji penal dosuđen u korist Dinama, zbilja pomisli – tko je ovdje lud. Odvija se nogometno prvenstvo Hrvatske i navodno u njemu vodi Rijeka, a Dinamo je naravno mora stići ako želi po 185. put kandidirati za Ligu prvaka. A kako nisu to u stanju postići nogometnim znanjem onda im u tome pomažu suci. Ovo što smo mogli vidjeti ovog vikenda uistinu prelazi granice zdravog razuma, ali to nije najgore. Naime. Dosuđen je penal u zadnjoj minuti (naravno za Dinamo) i to tako da Sudani malo trči i padne bez da ga je itko taknuo. On se ne boji crvenog kartona za simuliranje, jer zna da je u Hrvatskoj gdje nogometni zakoni ne važe i zna da je takav dogovor. Ti samo padni unutar kaznenog prostora a ostalo je na nama. I svima je jasno da je to besramna krađa, da sve ide prema ustaljenom scenariju, da je to sramota, pa opet – kao da se ništa ne događa. Mene za to prvenstvo i nije briga jer ja navijam samo za reprezentaciju Hrvatske (a i to ovisi o tome tko je izbornik), ali nije mi jasno zašto ovi tzv. navijači koji su puni energije, bijesa i nekakvih principa, ništa ne poduzimaju. Recimo višednevni prosvjedi? Štrajk glađu (i žeđu)? Ritualno samospaljivanje? Ali, ima navijača koji misle da sam i ja kriv pa mi šalju nekakva pisma u kojima me, iz ne znam kojih razloga, optužuju da sam Hajdukovac i ne priznajem Kup velesajamskih gradova kao relevantan europski kup. Ma sve je to smiješno…
EMISIJA ZA PREDŠKOLSKU DJECU U VEČERNJEM TERMINU
Da postoje zabavne emisije koje mogu zabaviti samo izrazito intelektualno insuficijentne gledatelje, to smo znali, ali da postoji nešto tako stupidno kao što je japanski “game show” “Takeshijev dvorac” to pak i nismo. Sadržaj je ovakav: – Takeshi je vlasnik dvorca koji je postavio fizičke prepreke za igrače kako ne bi došli do njega, a igrači su zapravo vojnici koje je general Tani poslao da osvoje dvorac. U svakoj se epizodi više od 100 natjecatelja trudi doći do tog Takeshija a oni koji uspiju dobivaju novaca. To izgleda otprilike kao da se petogodišnjaci igraju rata u nekom zabavnom parku gdje mogu raditi što im je volja. Igrači moraju preskočiti preko neke prljave vodurine i zalijepiti se “na čičak”, ali većini to ne uspijeva, padaju u vodu i to je kao smiješno, a sve je popraćeno kvazi duhovitim komentarima dvojice voditelja, od kojih je jedan mislim inače solidni Jurkotić, ali drugi sigurno nije Mario Lipovšek, jer bi njih dvojica zajedno čak i uz ovakvu sprdačinu uspjeli zabaviti gledatelje. Najgore je to što je tih dosadnih i nepotrebnih 30-tak minuta smješteno između odličnih “Bračnih voda” i “Alfa” tako da nam pokvare večer. Osobno bi radije gledao istu epizodu “Bračnih voda” 18 puta zaredom nego ovih groznih 30 minuta užasa i dosade. A najzanimljivije je to što se radi o reprizi emisije iz, vjerovali ili ne, 1986. godine, dakle prije ravno 30 godina. Bože sačuvaj!