Kroz Laticu do sada prošlo 730 djece

– U eksperimentalnom programu integracije predložili smo da budemo dio redovnog vrtića. Integraciju nismo uspjeli ostvariti pa smo zapravo radili “obrnutu integraciju”, u skupinu djece s teškoćama uključila su se djeca bez teškoća, priča Vesna Penjalov, ravnateljica DV Latica
Nedavno je DV Latica, vrtića za djecu s teškoćama u razvoju, obilježio važnu obljetnicu, 25 godina postojanja. No, zasigurno je jako mali broj ljudi koji znaju kada je, kako i zašto došlo do pokretanja najprije Boravka za djecu i mladež s teškoćama u razvoju, a potom i samog DV Latica.
Bio je kraj osamdesetih kada je grupa entuzijasta odlučila pomoći roditeljima i djeci s teškoćama u razvoju. Naime, u to vrijeme, djeca s teškoćama u razvoju nemaju mogućnost pohađanja redovnog vrtića. Nisu imala ni mjesto gdje bi im adekvatno bila pružena pomoć, te se stoga pribjegavalo jedinom mogućem rješenju. Roditelji su s djecom jednostavno bili prisiljeni odlaziti u druge gradove gdje im se mogla pružiti pomoć, prvenstveno na Goljak u Zagrebu, a nerijetko su svoju djecu i ostavljali. U takvoj situaciji entuzijasti iz Udruge tjelesnih invalida, ali i drugi koji rade s djecom odlučuju napraviti prve korake. Među njima su Ingrid Veršić Miletić, prof. defektologinja zaposlena kao stručni suradnik u OŠ Petra Preradovića u funkciji predsjednice Društva TI, Marin Radas, tajnik Društva TI i Zlata Simić, prof. defektologinja, stručna suradnica u DV Radost.
Eksperimentalni program i Boravak
– Zadar nije imao objekt u kojem bi djeca obavljala rehabilitaciju, imali smo stručnjake, ali nam je nedostajao prostor i financije. Ja sam tada volonterski djelovala u Društvu tjelesnih invalida i kroz razgovore smo odlučili otići dr. Mikecinu, neuropedijatru koji je tada bio voditelj Odjela pedijatrije, te nam je on podastro podatke o broju djece s motoričkim smetnjama, od rođenja nadalje. Njegov je angažman bio oko podastiranja podataka o potrebama rehabilitacijskog rada s djecom s motoričkim teškoćama na sastanku u tadašnjoj Općini Zadar, gdje smo kroz niz sastanaka, prisjeća se defektologinja Ingrid Veršić Miletić, podastrli i financijske podatke. Zlata Simić ističe kako je jako bitna stavka bila to što je Općina sufinancirala odlazak djece na Goljak, te je upravo ta financijska računica bila ključna u samim počecima.
– Donijeli smo odluku da odemo u Ministarstvo odgoja i obrazovanja. Prvo što uvijek treba su korisnici, koje smo imali, a ono što nam je trebalo su financije, kadar i prostor. Predočili smo elaborat, rečeno nam je kako to trebamo predočiti i u Općini, a išli smo prema tri ministarstva, zdravstva, prosvjete i socijale, ističe Veršić Miletić. Okuplja se tim stručnjaka koji kreira eksperimentalni program čija je temeljna postavka integracija u sredini u kojoj djeca žive sa svojim roditeljima. Eksperimentalni program počinje u proljeće 1990. U prostorima DV Radost, skupina okuplja 15 djece, program integracije zajedno prate djeca s teškoćama i djeca bez teškoća. Ministarstvo 1991. izdaje suglasnost za program djece predškolske dobi s različitim teškoćama u razvoju i program produženog stručnog postupka za učenike osnovne škole. Iste godine, dakle, Udruga tjelesnih invalida osnivač je Boravka za djecu i mladež s teškoćama u razvoju i pod Udrugom Boravak ostaje do 2002.
– Kad je program krenuo radilo se u kontinuitetu, no kako je bilo sve više djece nije se moglo više raditi samo u poslijepodnevnim satima ističe Zlata Simić. Išli smo u Općinu i u Urbanistički zavod, te nam je gospođa Nives Kozulić, tada ravnateljica Zavoda, dala prijedlog za Kolovare 10, adresu na kojoj se i danas nalazi DV Latica. Dobili smo prostor na privremeno korištenje, a bilo je potrebno potpuno preuređenje, prisjećaju se Ingrid Veršić Miletić i Vesna Penjalov, dipl.def. koja se pridružila kolegicama i zajedno s okupljenim timom (odgojitelj, psiholog, fizioterapeut) kreirala eksperimentalni program.
2002. Grad postaje osnivač
Cijela ekipa je u samim počecima radila s djecom godinu dana isključivo volonterski, ali s puno volje i optimizma. U cijeloj priči Penjalov ističe važnost velike podrške i suradnju s Medicinskim centrom (danas Općom bolnicom Zadar) u kojem su bili liječnici neuropedijatri Martin Mikecin i Ines Rakvin, fizijatrica specijalizirana za djecu Ana Šoša-Kosor, logopedinja Slavica Jelić. Suradnja se proširila, nastavljena je i do danas.
U početku se radilo samo s djecom s motoričkim oštećenjima, a potom se postupno vrtić otvarao i prema drugim skupinama.
– U eksperimentalnom programu integracije predložili smo da budemo dio redovnog vrtića. Integraciju nismo uspjeli ostvariti pa smo zapravo radili “obrnutu integraciju”, u skupinu djece s teškoćama uključila su se djeca bez teškoća. Sakupljali smo iskustva s raznih strana, odlazili i na studijska putovanja u čemu nam je jako pomogao Caritas, koji je tada vodio don Čedomil Šupraha. Učili smo najviše iz primjera dobre prakse, nije postojala uređena zakonska regulativa, pa je kreirani program postao specifičan baš za našu lokalnu sredinu. Godine 1997. izlazi zakon kojim se predškolski odgoj i obrazovanje spušta na lokalnu razinu i nalaže osnivanje ustanove. Sljedećih nekoliko godina financiramo se na razne načine i dalje djelujemo u okviru Udruge tjelesnih invalida, tražimo osnivača. Grad Zadar 2002. postaje osnivač Dječjeg vrtića za djecu s teškoćama u razvoju Latica, te od tada ustanova nastavlja programe za djecu rane i predškolske dobi. DV Latica nastavlja razvijati program integracije i posebne programe, ukazuje na potrebu i sudjeluje u inkluziji, ističe ravnateljica Penjalov. Prošle godine Ministarstvo izdaje suglasnost za Inkluzivni edukacijsko-rehabilitacijski program stručne podrške djeci, roditeljima i odgojiteljima redovnih vrtića, intenzivno se potiče uključivanje djece s teškoćama u redovne skupine, te je ostvarena suradnja s 26 vrtića iz Zadarske županije. Do sada je 730 djece iz cijele Zadarske županije koristilo usluge DV Latica.