Kako su četvorica Zadrana osvojili vrh u gorju Altaj u Sibiru

– Riječ je o ruralnom dijelu Rusije u kojem su razdaljine između naseljenih mjesta tako velike, da nije rijetkost da je između dva naselja i po 300 kilometara razdaljine, a da neke obiteljske kuće na osami do prve ceste imaju i 60 kilometara, kaže Zubčić
Život na minus četrdeset, suživot pravoslavnih svećenika i  šamana, ostaci zloglasnih gulaga, obiteljske kuće udaljene preko 60 kilometara od prve ceste i niz drugih motiva/fotografija zadarskog ekonomista, fotografa, snimatelja i, prije svega, avanturista Borisa Zubčića  od ponedjeljka krase predvorje Gradske knjižnice Zadar. Zubčić je u  društvu još četvorice hrvatskih avanturista, Nevena Zrilića, Bogdana  Brakusa, Dražena Tomljanovića i Marina Grgureva u siječnju i veljači  prošle godine osvojio vrh azijskoga gorja Altaj, koji se nalazi na nadmorskoj visini od više od  tri tisuće metara. Kamerom je  zabilježio ne  samo uspon, već i život u Sibiru. Rezultat njegova fotografskog zalaganja su 52 fotografije, koje su sada izložene u Gradskoj knjižnici.
Boris je član planinarskog društva Sv. Bernard, dio je skupine ovisnika o adrenalinu, kojeg im tijekom sibirske avanture svakako nije nedostajalo.
– Altaj je ruska republika u Sibiru koja je preko osam mjeseci pod snijegom. Poljoprivrede stoga nemaju, a glavna gospodarska grana im je  stočarstvo. Uzgajaju se uglavnom krave, od kojih, osim mesa, mlijeka i  kože, tamošnji stanovnici koriste i izmet, koji osušen služi za ogrijev.  Riječ je o ruralnom dijelu Rusije u kojem su razdaljine između naseljenih mjesta tako velike, da nije rijetkost da je između dva naselja i po  300 kilometara razdaljine, a da neke obiteljske kuće na osami do prve  ceste imaju i 60 kilometara. Tamo kao da je vrijeme stalo. U jednoj smo  kući ugledali veliki zidni sat bez kazaljki, što jasno pokazuje na koji se  način tamošnji stanovnici odnose prema vremenu. Život se ne usklađuje sa satom, već s obavezama i ritmom prirode, naglasio je  Zubčić, pričajući o izloženim fotografijama.
Objašnjavajući svaku pojedinu  izloženu fotografiju, član planinarskog društva Sv. Bernard dotaknuo se niza zanimljivih činjenica vezanih za kraj u kojem se zimi temperature spuštaju i do minus četrdeset.
– Zanimljivo je što tamo egzistira šamanska religija, no isto tako i  pravoslavna. No sukoba nema, pravoslavni svećenik drži do šamana i  obrnuto, istaknuo je Zubčić i ponosno pokazao fotografiju šamana koja  je rijetkost, budući da se oni ne vole slikati.
Dotaknuo se i samog uspona, koji je bio jako naporan, kao i hrane za  koju je rekao da je jako kalorična i da obiluje slatkišima, kao što su razne marmelade i kolači od oraha i bajama. Spomenuo je  očekivano i  rusku votku, naglasivši da se ona pije samo za posebne prilike.