Proslavili pola stoljeća od završetka osmoljetke

Ponovnim susretom nakon dugih 50 godina vratili su se u mladost, sjetili se školskih dana, slatkih briga, koje su tada ipak bile njihove najveće brige, prvih ljubavi, druženja, šetnji po Kolovarama, anegdota…
Generacije osmaša 1964./1965. nekadašnje Osnovne škole  Krsto Ljubičić, danas OŠ Krune Krstića, protekle su subote proslavili 50.  obljetnicu završetka osmoljetke.
Na ideju o proslavi jubilarne 50. obljetnice došla je nekolicina entuzijasta, koji su prije 50 godina pohađali 8. b razred, Velimir Jelenić, Branko  Čakarun i Nilo Karuc.
Nije bilo lako sve pronaći
Želja im je bila okupiti cijelu generaciju, ne isključivo njihov razred, a  na proslavu se odazvalo 40-ak bivših učenika i četiri profesora tada jedine škole izvan Poluotoka, ali i današnja ravnateljica OŠ Krune Krstića.
– Mi smo bili prva generacija koja je pohađala ovu školu, tada novu i lijepu. A lijepa je i danas. Susret je protekao odlično, vidjeli smo neke osobe koje nismo vidjeli još od završetka osnovne škole. Čak smo na pozivnici stavili zajedničku sliku iz šestog razreda, priča Jelenić.
Ponovnim susretom nakon dugih 50 godina vratili su se u mladost,  sjetili se školskih dana, slatkih briga, koje su tada ipak bile njihove najveće brige, prvih ljubavi, druženja, šetnji po Kolovarama, anegdota…
– Proslavu obljetnice organizirali smo pet mjeseci, priča jelenić koji je  došao na ideju organizacije ovog susreta, te priznaje kako nije bilo lagano pronaći sve bivše kolege.
– Neki od njih nisu više s nama, neki su otišli u inozemstvo. Susret smo  dogovarali po kafićima, putem društvenih mreža i slično, a najteže je bilo pronaći kolegice jer se većina njih udala i promijenila prezime. Neki su  došli su iz Italije, Njemačke, Srbije, a dosta ih je došlo iz Zagreba, Splita,  Šibenika, Rijeke, pojasnio je Čakarun.
Susret i dogodine
Zajednički susret počeo je okupljanjem ispred crkve Gospe Loretske u  Arbanasima, a potom se svih 40-ak bivših učenika uputilo u školu, koja  ih je ponovno fascinirala.
Iako nisu pronašli stare dnevnike i ocjene, prisjetili su zgoda iz školskih dana. Poput satova tjelesnog odgoja na Kolovarima, penjanju po šljivama koje su im tada bile najslađe, pisanju krasopisa perom i tintom.  Nitko od njih nije ni pomišljao kako će 50 godina kasnije većini njih mobiteli i računala biti neizbježni u poslu, ali i životu.
Ono najljepše je što su se ponovno svi upoznali. Jer 50 godina je dugo  razdoblje, a mnogi se nisu vidjeli još od dječje dobi.
– Ipak, većina nas je afinitete prema određenim stavrima koje su pokazivali u osnovnoj školi dalje nastavila njegovati i postali su veći eksperti u  svojim zanimanjima, rekao je Jelenić.
Nakon posjeta školi, susret se nastavio u jednom restoranu u Arbanasima, a druženje je proteklo u ugodnoj i veseloj atmosferi uz klapu s Bokanjca do dugo u noć.
– Nadamo se kako ćemo i dogodine ponovno organizirati ovaj susret,  vjerojatno samo s kolegama iz našeg 8. b razreda, kazao je Karuc.