Vuković: Ponosan sam na Hrvojev trofej

Ovo mi je sigurno jedno od najvećih priznanja koje sam kao igrač osvojio – ističe Vuković
Pred početak utakmice županijskog kupa Andriji Vukoviću uručen je trofej Zadarskog lista “Hrvoje Ćustić” za najbolje ocijenjenog igrača Zadra u prošloj sezoni. Vuković je s prosječnom ocjenom 6.17 osvojio trofej koji se dodjeljuje osmu godinu zaredom, prvi put s imenom Hrvoja Ćustića. Andrija Vuković prisjetio se svih uspomena koje pamti iz druženja s Hrvojem.
– Poznajemo se još od vremena kada smo igrali kao kadeti u Hajduku. Kasnije smo se susretali u akcijama mlade reprezentacije, a bio sam oduševljen kad sam nakon dolaska u Zadar prije dvije godine saznao da će se Hrvoje vratiti na Stanove. Bili smo jako bliski, Hrvoje je momak kakvog se pamti cijeli život – rekao je Vuković i dodao:
– To što sam imao najbolje ocjene u ovoj sezoni može biti ovakva ili onakva procjena novinara. Uostalom, malokad kao igrači dobijemo iste ocjene u različitim medijima. No, puno mi znači što sam dobio trofej koji nosi Hrvojevo ime. S jedne strane sam ponosan, a s druge ostaje bol zbog tako ranog Hrvojevog odlaska. Vjerovao sam da nas još čeka puno zajedničkih utakmica. Ovo mi je sigurno jedno od najvećih priznanja koje sam kao igrač osvojio.
Kakvu biste ocjenu dali onome što je Zadar pokazao ove sezone?
– Ne bih davao nikakve ocjene jer nakon onakvog početka sezone dobro je da smo se pomakli s posljednjeg mjesta. Kako smo odigrali prvih devet utakmica moglo se dogoditi da već u jesenskoj polusezoni ostanemo čvrsto na dnu. Našim igrama malo koga smo mogli oduševiti, od toga ne treba bježati. Ipak, spasili smo barem ostanak, a i to je nešto.
Vaše igre ove sezone?
– Zadovoljan sam svojim dijelom posla, iako se učinak svakog pojedinca uvijek gleda i kroz to kako je igrala cijela momčad. Ako bih mogao istaknuti neku lošiju utakmicu onda su to svakako porazi od Croatia Sesvete u Zagrebu i u posljednjem kolu od Zagreba. Na tim sam utakmicama branio lošije.
Lani nije bilo prilike pored Danijela Subašića, a ove sezone prvi je na gol stao Antonio Ježina.
– Mislim da sam trebao braniti od početka jer sam imao više iskustva od Ježine, a i lani sam bio prva Subašićeva rezerva. Nadao sam se da ću braniti dok ne osiguramo ostanak, a onda bi bilo za očekivati da i Ježina dobije priliku. Ispalo je drugačije, ali nema veze. Nije to razlog za bilo kakvo nezadovoljstvo jer je meni ove dvije godine u Zadru bilo odlično.
Bilo odlično? Znači li to da više neće biti?
– Realnost je da ću otići iz Zadra. Imam još dvije godine ugovora i došlo je vrijeme da Zadar i ja naplatimo sve ono dobro što sam ostvario ove sezone. Ni Zadar ni ja u jednom dobrom transferu ne bismo bili na gubitku. Činjenica je da su me na Stanove pozvali kao vratara koji nije imao prvoligaškog iskustva i na tome sam im zahvalan. Nije mala stvar dati vrataru priliku braniti u Prvoj HNL. Meni je Zadar to omogućio i to je nešto što ću uvijek cijeniti.

 U 1. HNL 25 UTAKMICA

Mukotrpan je bio Vukovićev put do Prve HNL. Pet je godina trenirao u Hajduku, a kad se približio seniorskoj dobi počele su posudbe. Tako je u dva navrata odlazio u Novalju, koja je tada igrala u Drugoj ligi, pola sezone je bio i u Solinu, potom i u Mosoru, a u Hajdukovim seniorima priliku nije dočekao. Bio je u statusu drugog vratara, no “jedinici” se nije uspio približiti. U Zadar je došao u ljeto 2007. kada se momčad sa Stanova vratila u Prvu HNL. Ukupno je upisao 25 nastupa (23 ove sezone, lani dva) za Zadar u Prvoj HNL.