U srcu Zadra od paške čipke, priješke spare do galovačke četverokuke

Ispred Gradske lože na nekoliko štandova mogli su se vidjeti razni predmeti i proizvodi po tradicijskim receptima tipični za različite krajeve Zadarske županije
U sklopu Smotre folklora Zadarske županije, kulturne manifestacije Etno dani, koju šestu godinu za redom organizira Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar, jučer je na Narodnom trgu održan Etno šušur. Bila je to prilika za stanovnike Zadra, ali i brojne goste iz svih krajeva svijeta, da upoznaju raznolikost i bogatstvo seoske tradicijske kulture našeg kraja kroz druženje sa znalcima tradicijskog rukotvorstva, ali i etno performans f(v)uštan koji su zajedno izvele kostimografkinja mr.sc. Marija Šarić Ban i dr. sc. Jasenka Lulić-Štorić, viša kustosica i voditeljica Etnološkog odjela Narodnog muzeja. Za ovu priliku njih su dvije pripremile staru škrinju sa ženskom narodnom nošnjom iz Novigrada koja datira iz 19. stoljeća te lutku. Jedna je iz škrinje izvlačila jedan po jedan odjevni predmet, a druga ga je nakon pojašnjenja kako se zvao i izrađivao odjevala na lutku.
Tradicijska receptura
Ispred Gradske lože na nekoliko štandova mogli su se vidjeti razni predmeti i proizvodi po tradicijskim receptima tipični za različite krajeve Zadarske županije. Članice Udruge Luzor iz Preka donijele su tkanine koje rade po muzejskim primjerima, svojevrsne replike, a prezentirale su i sparu – krpeni vjenčić koji su nekoć koristile mahom otočanke kao podlogu za nošenje tereta na glavi. Izradile su i minijaturne spare u obliku »rećina«, naušnica, koje su privukle pažnju osobito djevojčica.
– Spare su se izrađivale od krpa tako da su ove naušnice izvrstan suvenir koji zapravo gotovo ništa ne košta jer se može napraviti od tkanine koja više ničemu ne služi, kaže Lulić-Štorić spominjući i paške čipkarice koje predvodi Jasna Magaš. Ona u okviru obrazovanja za odrasle na Pagu kroz jednogodišnji tečaj obučava zainteresirane tehnici izrade nadaleko cijenjene paške čipke, a tamošnje djevojčice još u osnovnoj školi, od trećeg razreda, imaju priliku obučavati se ovoj zaista vrijednoj vještini i tako ju oteti zaboravu. Škabrnjanke su pokazale kako se češlja gargaša i prede vuna, a Galovčanke izradu četverokuke – veza na čoji koji je zaštićen kao nematerijalna kulturna baština i svojevrsni čuvar kulturnog identiteta. Galovčanke su pokazale i građu – vez na platnu koji je krasio gornje odjevne dijelove njihovih baka, prabaka, šukunbaka…
Gradska moda i nošnje
U ovu manifestaciju uključili su se i učenici Osnovne škole Zadarski otoci koji su prezentirali podvezu i građu, a vještini izrade tih predmeta uči ih vjeroučiteljica koja je s učenicima došla u pratnji. Žene iz Tkona na Narodni su trg jučer donijele sapune i druge kozmetičke pripravke načinjene po tradicionalnim receptima i od prirodnih sastojaka. Na jednom od štandova bio je izložen i mali stolni tkalački stroj na kojem se mogu istkati razne i zanimljive tkanine koje, također, mogu biti zanimljivi suveniri.
– Seoska tradicijska kultura Zadarske županije, nastajala u neposrednoj komunikaciji čovjeka i njegova okoliša, oblikovana je i kulturnopovijesnim okolnostima koje su bitno utjecale na njen identitet prepoznat kao jadranski na zadarskim otocima i obali te dinarski u njenom kontinentalnom zaleđu. Razlika tih dvaju geografski definiranih mentaliteta čini bogatstvo naše županije. Zanimljivo je spomenuti kako su narodne nošnje nastale pod utjecajem gradske mode. Tako su, primjerice fuštani s oplećkom zapravo nastali po uzoru na renesansne haljine, a crna boja fuštana koja se u našim krajevima održala sve do polovine 20. stoljeća, korijenje vuče iz uzora na nošnje sa španjolskog dvora. Za razliku od gradskih sredina, trendovi u odijevanju u seoskim sredinama neusporedivo duže se zadržavaju ukoliko naiđu na prihvatljivost i funkcionalnost u primjeni, pojasnila je Lulić-Štorić.