Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Mala zemlja za velika ….

02.07.2011. 22:00


Hvala bogu i bogu hvala – big  brader je napokon završio. A svršili  su i Marijana i Nemeš. Pa je oladilo i  pilanje po medijima i kavama tko je  tu koga nataknuo. Ona njega ili on  nju. I je li moguća u dvadesetiprvom  stoljeću ljubav udane žene, majke i  domaćice, k tome katolkinje i kćeri  branitelja iz Knina sa jednim onim,  znate kojim…. E pa očito nije, tako  da dušobrižnici mogu doći na svoje.  Ženska je zasluženo, jer je cijelu  sebe dala, otišla puna love doma. I  neka je. Jer što je noj u glavi i u srcu  samo ona zna i nikoga ne treba biti  briga. Nadam se da je više neću  morati gledati da iskače iz svake  paštete i biti prisiljena znati njenu  sudbinu. Ne zato što imam nešto  protiv nje, nego brate jer su nas svih  upilali i involvirali u stupidni šou koji  niti sam htjela niti jesam gledala.  Dakle, djevojko, sretno ti u životu,  da bog da, postala anonimna.
A biti AB je, čini mi se, posato  dugoročni cilj svakog našeg  političara koji je iole mrknuo lovu od  poštenog naroda. Ali ne možeš biti  pošten i heben, rekla bi moja baba.  Anoniman i bogat nekako ne ide  zajedno, ali cilj je kojemu težimo i  mi obični ljudi…
Imam dosta rodbine po Americi. I u  stanju sam, kad mi poštar koji uvijek  zvoni bar dvaput, donese pismo, da  se nadam da mi je cicikrepnula  neka turbo bogata tetka. I da je baš  meni ostavila stan na Menhetnu, ili  barem malu hacijendicu tamo u  Čileu. Ali, nisam ja te sreće, meni bi  evenutalno donijeli zapakiranu urnu  koju oporučno moram prigodno  smjestiti u rodni kraj i račun za  putne troškove…
Igrala sam i loto prošli tjedan. A  zabacila sam s ekipom i poker za  lovu. Ali neće karta poštena čoveka.  Ne ide, pa ne ide. Iako me češao  lijevi dlan.
Intenzivno se već duže vrijeme  bavim time kako pokrenuti neki  vlastiti biznis i zaraditi (pošteno)  neke novce. A da nije postitucija. Pa  mi nekako ne ide. Mislim se i  mislim, ali sve što se moglo izmisliti,  to su izmislili. Od post-ita, preko  bejbisitinga, uvoza suvenira iz Kine,  uzgoja lavande na granici s  Mađarskom… Pa mi se sve  izglednija čini ona od mog prijatelja  akademskog slikara koji još uvijek  traga za originalnim dalmatinskim  suvenirom kojim bi promijenio  turističku ponudu i uveo revoluciju u  suvenirski svijet. Da, šit of de mjul,  iliti u prijevodu magreće govno.  Lijepo stvrdnuto, u obliku pločice ili  kolačića, finćukasto zapakirano.
– E, Mare, a što se čudiš?! Ima  višenamjenska svojstva. Puno je  minerala, vitamina, hranjivih tvari…  Oš ga na lice, oš u kadu, oš naribati  kao začin… U Americi bi poludili za  tim. Brate, organska hrana i  proizvodi, to je ono što zapadnjaci  puše….
Suluda ideja mi se odjednom  učinila i ne toliko suludom. Kad je  mogla ona s glistama napraviti  biznis, tko kaže da šit of de mjul ne  bi bio hit? Ali tko će, brate, ići  skupljat balegu po livadama?!  Lakše je skupljat virtualno, šitove of  de vika domaćih nam uglednika i  političara. E, da se to izvozi, mi  bismo bili najbogatija zemlja na  svijetu. Mala zemlja za velika….
Mare(Mare-zd@net-hr)