Euharistijsko slavlje u samostanu Sv. Dujma

Blagdan Gospe od Anđela u Kraju uvijek je povod druženja mještana, njihovih gostiju i prijatelja iz čitavog svijeta
Stara franjevačka svetkovina, Gospa od Anđela, u Kraju na otoku Pašmanu proslavljena je euharistijskim slavljem u gotičkom franjevačkom samostanu Sv. Dujma s crkvom iz 1392. Svetkovina je to koja potječe iz prvih franjevačkih dana, na koju se franjevci sjećaju obraćenja sv. oca Franje, koje se dogodilo upravo tog 2. kolovoza 1208. u crkvi Svete Marije od Anđela podno Asiza, u franjevačkoj povijesti crkve poznate kao Porcijunkula. Tu crkvicu, koja je postala okupljalište prvih Franjinih sljedbenika i ishodište franjevaštva, g. 1216. papa Honorije III. obdario je potpunim oprostom. Svi koji se na taj dan ispovjede, pričeste te pohode znamenitu franjevačku crkvu, dobivaju potpuni oprost od vremenitih kazni.
Svetu misu u zajedništvu s pašmanskim župnikom don Josipom Lisicom predvodio je o. Jozo Milanović, benediktinac s Ćokovca. Vjernički puk Kraja, naselja na jugoistočnom dijelu otoka Pašmana koji broji 290 žitelja, hodočasnici i turisti nakon svete mise s velikom pobožnošću sudjelovali su u procesiji s kipom Gospe koju su nosili mladići iz Kraja. Putem od crkve, pokraj škole i nazad u crkvu pjevale su se tradicionalne crkvene pjesme ovog kraja.
Blagdan Gospe od Anđela u Kraju uvijek je povod druženja mještana, njihovih gostiju i prijatelja iz čitavog svijeta. Kraj zadržava osebujne vlastitosti podneblja Pašmanskog kanala i mjesnih tradicija. Škrtoj zemlji uvijek su uz bok darovi mora, a ovoljetni susreti, fešte i druge priredbe uvijek su dobrodošla prigoda za kušanje izdašnih darova prirode i rada ruku čovječjih.
Fešta je u večernjim satima u Kraj dovela stotine i stotine mještana, otočana i “fureštih”. Nadaleko se osjećao omamljujući miris ribe s gradela ili roštilja, a muziciranje splitske grupe Fantastico čulo se gotovo do Biograda i Ždrelca. Uz zanosne latino plesačice žitelji Kraja su, moglo bi se reći, napokon započeli živjeti za i od turizma.
Miris tune, lignje, srdele i čaša domaćeg vina prekriva valove i bonacu, dok se uokolo pjeva, pleše i veseli. A pjesma u Kraj zove sve one koji nisu okusili izuzetnu gostoljubivost ovih ljudi žuljnih ruku i uživali u gotovo nadnaravnoj ljepoti ovog kraja u Kraju, na osebujan “bodulski” način.