Kalifornijska pastrva iz Lukovog šugarja postaje hit na svjetskom tržištu

Daljnji planovi ovise o investicijama. Idemo na proizvodnju od 2.000 tona, što ćemo uglavnom plasirati na svjetskom tržištu. Mi u Hrvatskoj uz najbolji mogući marketing možemo prodati 200 tona ribe. Cijeli je projekt, dakle, zasnovan na velikim svjetskim prerađivačima i trgovcima ribom, kao što je japanski Mitsubishi s kojima smo već ostvarili kontakte. Izuzetno su zadovoljni kakvoćom i razmišljaju o formiranju novog branda, za plasman naše jadranske pastrve, kaže direktor Duško Pilja

Ribljim vrstama koje  se uzgajaju u Jadranskome moru odnedavno valja pribrojiti  i pastrvu. Pokazao je to projekt tvrtke “Jadran riba” u Lukovom Šugarju gdje se uspjelo  u uzgoju ove ribe u toplom  moru visokog saliniteta, što je  jedinstveno postignuće u  svjetskim razmjerima, jer se  ovu ribu dosad uspjelo uzgojiti jedino u hladnim morima Norveške, Škotske i  Čilea. O tehnologiji uzgoja  više nam je kazao voditelj uzgajališta Danijel Kanski:
– Testirali smo izvedivost  ideje uzgoja pastrve u Jadranu i došli do odličnih rezultata. Postoje, doduše, i neka  uska grla u proizvodnji, kao  što su visoka temperatura i  visoki salinitet koje pastrva  teško podnosi. Zato je u  našem planu bilo da stavimo  ribu u duboke kaveze gdje je  uzgoj preko ljeta optimalan.  Ribe su tako ne samo preživjele ljeto, nego je i rasla, dobila na težini i prosječni primjerak sad ima oko dva kilograma. Od travnja lani kad je  imala sto grama, kaže Kanski  i nastavlja:
Pastrva od 6 kg
– Mi smo s manjim izlovima  počeli lani u prosincu kada  smo testirali pogodnosti ribe  za preradu u Adriji. Trenutačni cilj je uzgoj ribe do šest  kilograma za inozemna  tržišta s naglaskom na Japan.  Na osnovi dosadašnjeg iskazanog interesa stranog tržišta  plasman ukupne proizvodnje  od 2.000 tona je zajamčen,  prije svega zbog kvalitete i  jedinstvenosti proizvoda.  Naravno da za plasman ribe  za ta tržišta trebamo ispuniti  vrlo stroge kriterije u dijelu  prerade, istaknuo je Kanski.
Trenutačne temperature  mora od 27 stupnjeva predstavljaju dodatni izazov s kojim se uspješno borimo. Cilj  je izbjeći stresne situacije za  ribu, a ujedno osigurati dovoljne količine ribe potrebne  za domaće tržište tjekom turističke sezone. Iskustvo  stečeno tijekom ovog ljeta  nam govori o velikom interesu ugostitelja za naš proizvod – kazao je Kanski.
Osobito gosti iz Njemačke,  Austrije i zapada Europe  traže ovaj proizvod na koji su  već navikli kao redovitu ponudu u svojim zemljama gdje  je veoma tražen i cijenjen.
Nakon izlova, riba se šokira ledom, to je standardni postupak s kojim riba najmanje  gubi na kvaliteti. Potom se  dovodi do distributivnog centra u Adriju kamionom hladnjačom. Zanimljivo je napomenuti da ledom šokirane  pastrve ne ugibaju, nego hiberniraju oko sat vremena. U  Zadru se riba slaže u kašete,  sortira i distribuira na tržište.  Zasad se riba prodaje cijela,  no u planu je čišćenje, filetiranje, dimljenje… Ovaj se  proizvod može oplemeniti na  puno načina, vjeruju u “Jadran ribi”.
Aktivirati slatkovodna  uzgajališta
– Ovo je riba koju se može  uvesti u akvakulturu Jadrana  i cijelog Mediterana. Ovo nije  prilika samo za ‘Jadran ribu’,  nego je ujedno prilika i da se  aktiviraju slatkovodna uzgajališta diljem Hrvatske. Mi  uvozimo ribu iz Danske, a to  je apsurd da se riba uvozi ako  je moguć uzgoj u Hrvatskoj.  Količina mlađi potrebna za  našu proizvodnju osigurala bi  popunjenost kapaciteta domaćih slatkovodnih uzgajališta. Nismo jedni drugima  konkurencija jer nemamo isti  proizvod, nego bismo radili  jedni za druge, budući da je  nama neisplativo prodavati  ribu manju od dva kilograma.  S time se uz nas može razviti  ne samo slatkovodno ribarstvo, nego i prerada, jer imati  cca 1.000 tona ribe za preraditi je posao s kojim bi se  jedna firma mogla isključivo  baviti, istaknuo je Kanski.
Područje Velebitskog kanala pokazalo se pogodnim za  uzgoj pastrve. More nije pretoplo, ali nije ni prehladno s  čim se susreću uzgajivači u  Norveškoj kojima riba tijekom onih mjeseci u kojima im  temperatura mora pada ispod  šest stupnjeva slabo raste.
– Dogodi im se da vrijeme  ide, riba ne raste, a platili ste  je. Mi ovdje nemamo tih problema. More je toplo, no prosjek je ipak kojih 15 stupnjeva što je optimum za rast.  S obzirom na naše uvjete postižemo brži rast i bolju kvalitetu mesa same pastrve. Postoji nekoliko načina strategije nabavke nasadnog materijala međutim najbolje bi  bilo orijentirati se na domaću  proizvodnju. Isplanirati ovako veliki zahvat, bez sigurnosti na rijekama je jako  teško. Mi trenutačno na rijekama imamo situaciju koja  nam nemože garantirati kvalitetnu opskrbu nasadnim  materijalom. Mi imamo velike koncesije i naš je plan, na  dvadeset godina po svakoj  koncesiji tisuću tona godišnje. Da bismo to osigurali,  potrebno nam je minimalno  2,5 milijuna komada mlađi.  Znači, ako je na rijekama uzgajamo do 100 g, da nama  treba minimalno 250 t pastrve. Naša je želja osigurati  vlastiti mrijest u suradnji s  domaćim znanstvenim institucija što je u razvijenim zemljama ustaljena praksa. Nama treba riba otporna na visoki salinitet i visoke temperature, bez onih u ružnom  smislu genetskih zahvata.  Najkvalitetniju ribu koju uzgojimo trebamo izmrijestiti i  njenu mlađ dalje koristiti u  uzgoju, no to je projekt koji  treba odraditi skupa s nekim  izvana i uključiti domaće  znanstvenike. Tako mi trenutačno imamo svoje dvije pozicije s po 1000 t na 20 godina  i to je naš plan, kazao je  Duško Pilja pojasnivši potom  i financijsku shemu ovog projekta.
Pastrve se hrane sličnom  hranom koja se koristi za uzgoj brancina i orada, a proizvode je Norvežani u tvornici  u Italiji. Norveška je i inače  vodeća zemlja u ovoj vrsti  proizvodnje.
Norveških milijun tona
– Bili smo prošli tjedan u  Norveškoj na manifestaciji  Aqua Nor – sajmu proizvođača opreme za akvakulturu. Tamo je bilo 20.000 posjetitelja. Treba vidjeti kako  tamo država razmišlja i funkcionira kad je riječ o akvakulturi. Njima je to druga  proizvodna grana, nakon nafte. Lani su proizveli milijun  tona lososa i pastrve, a imaju  skoro isti broj stanovnika kao  Hrvatska. No država se postavila da je to prioritet jer  nafta će se jednog dana potrošiti, bez nafte će se moći,  ali bez hrane nikad. Tako su  tamo u proces uključene sve  znanstvene institucije; postoje firme koje se bave isključivo izradom kaveza ili  isključivo monitoringom svih  bioloških parametara u moru. Sve je  specijalizirano.  Imate firmu koja samo pere  mreže i oni rade servis. Tko  ima farmu zove ih i oni mu  obave uslugu. Mi to moramo  sve sami, kazao nam je Kanski.
U Lukovom Šugarju dosad  je proizvedeno 100 t konzumne pastrve, s time da je kapacitet dva puta po tisuću  tona godišnje. U Hrvatskoj bi  se pak, prema pricjenama  moglo, bez utjecaja na okoliš,  proizvesti 5 do 10 tisuća tona.
– Ako govorimo o poljima,  bez ribe i hrane, sama oprema  koja je nama potrebna, znači  kavezi, mreže, hranilice, brodovi i ostalo, kreće se između  50 i 60 milijuna kuna. Toliko  će se morati potrošiti. Dva  milijuna kilograma ribe godišnje, uz naše konverzije  znače oko 3.000 tona hrane  svake godine. Ovo je velika  investicija, no istina je i da je  vrlo brz ciklus. Mi od 100 g do  2 kg možemo ostvariti do  15-ak mjeseci. Ako pretpostavimo da je cijena te pastrve  na tržištu ista kao cijena  brancina ili podlanice, primijeti se da za tu ribu do 350 g  treba oko 18 mjeseci. Također  njima je konverzija hrane  lošija u odnosu na nas, tako  da ovo jest isplativa proizvodnja, ali je se ne može optimalno uspostaviti s malo  novaca. Najjednostavniji  primjer: tisuću tona ribe u  moru to znači do 10 tona  hrane ili 10.000 € dnevno. Tako da je ovo projekt od iznimno velike investicije i  strahovito zahtjevan, ustvrdio je Pilja i nastavio:
– Zasada smo uspjeli utoliko što ovakav uzgoj nema  nitko u svijetu, iako je ova  prva godina, testna godina.  Daljnji planovi ovise o investicijama. Također treba naglasiti da ako idemo na proizvodnju od 2.000 t mi u Hrvatskoj uz najbolji mogući  marketing možemo prodati  200 t ribe.
Cijeli je projekt, dakle, zasnovan na velikim svjetskim  prerađivačima i trgovcima ribom, kao što je japanski Mitsubishi s kojima smo već ostvarili kontakte. Izuzetno su  zadovoljni kakvoćom i razmišljaju o formiranju novog  branda, za plasman naše jadranske pastrve, kaže direktor Duško Pilja, koji nadalje  ističe da ovo nije posao u  kojem se može jednostavno  računati u stilu “uložio sam  ovoliko, a zaradio toliko”.
Ispuniti japanske  standarde
– Tijekom 2013. kad se  dođe do pune proizvodnje i  kad sva oprema bude tu,  možemo se približiti nekoj  realnoj cijeni i kalkulaciji.  Ovaj čas imamo oko 100 t  ribe za koju je teško utvrditi  cijenu. No gdje je još oprema!  Mi imamo opreme za pola  planirane proizvodnje, moramo instalirati drugo polje kod  Jablanca, kazao nam je direktor Pilja koji ne očekuje da  bi se ovaj projekt mogao znatnije financirati sredstvima  EU.
– Nitko vam ništa ne daje  tek tako, to je jasno. Administrativno gledajući, nema te  dozvole koju mi nemamo.  Usudim se tvrditi da ne postoji čistiji projekt u RH i već  bi to trebala biti logika da  možeš aplicirati za nešto.
Uzgojem pastrve u Velebitskom kanalu otvoren je put  razvoju ove djelatnosti. Hoće  li ona u budućnosti dobiti  mjesto koje bi mogla zauzeti,  ovisi prije svega o ulaganjima, misli Duško Pilja.
– Sad je pitanje na investitorima. S druge strane,  ograničeni smo prostorno jer  u obzir dolazi samo Velebitski kanal. Preradbeni dio s  Japancima dosta je zahtjevan. Oni traže čišćenje koje  mora biti u podhlađenom  prostoru, mora biti određeni  rez, određeni uvjeti, brzina  zamrzavanja, mora se napraviti klanje jer je za njih nužno  ispuštanje krvi. Meni sve to  ne smeta jer znam da, ako  ispunimo njihove standarde,  nemamo nigdje više u svijetu  problem, kazao je Pilja i zaključio:
– Mislim da imamo dovoljno pameti za ovako nešto.  Možda nam jedino fali tehnologije, ali nju je lako kupiti,  a pamet teško. I zato stalno  govorim svojim mladim tehnolozima da je ovo za njih i  njihove karijere koje mogu izgraditi maksimalno, jer rade  nešto što ne radi nitko drugi. 

Zakon ne definira naziv

– Je li ovo ‘morska pastrva’ ili ‘salmonizira pastrva’? Mi  to nemamo u zakonu definirano. To je zapravo kalifornijska pastrva, Oncorhynchus mykiss, koja je identična slatkovodnoj, osim što je kao krajnji proizvod  drugačija. Riba ima crveno meso, težina joj je od 2 do 6  kg i to treba posebno klasificirati. U našoj praksi je sad  nazivamo jadranska pastrva, kazao je Danijel Kanski.

Pastrva kao jabuka

– Ženska pastrva se mrijesti u trećoj godini, a muška u drugoj. Stoga je bitno da imate ženske, a ne muške pastrve, jer će muške prije sazrijeti i prestat će rasti. Sve životinje najbrže rastu do puberteta, dok se sa spolnim sazrijevanjem organizam usmjerava na rast i razvoj spolnih organa i spolnih produkata koji su u našoj trenutačnoj proizvodnoj orijentaciji gubitak, otkrio nam je Danijel Kanski.

Prednosti Velebitskoga kanala

Voditelj uzgajališta Danijel Kanski ističe da je područje Velebitskog kanala idealno za ovakvu vrstu uzgoja:
– Kapacitet tog područja nije ograničen samo na ovo što mi imamo, nego ga se može proširiti za nekoliko puta, a da se ne ugrožava priroda. Pogodan je i zbog hladnog mora, u ostalim dijelovima Jadrana je pretoplo. Velebit ima slatku vodu koja pristiže od snijega koji se topi, vrulje, a osim toga nema industrije, nema razvijenog turizma. Mi znamo tamo roniti i po čitav dan ne prođe nijedno turističko plovilo. To su prednosti koje treba iskoristiti.

Sukob turizma i marikulture je iracionalan

– Sukob između turizma i marikulture kod nas je iracionalan. Javnost treba postati svjesna da bez proizvodnje država može odmah proglasiti stečaj. Naravno da je turizam izuzetno važna djelatnost, ali on nam omogućuje većinom sezonska radna mjesta, dok u su u proizvodnji radna mjesta stalna. Važno je napomenuti da je također strah od negativnog utjecaja akvakulture na okoliš neopravdan, jer je ‘Jadran ribi’ od najvećeg interesa da more oko uzgajališta bude što čišće, jer pastrva može živjeti u isključivo čistom moru, kazao nam je Duško Pilja.

Okupljena mlada ekipa

“Jadran riba” okuplja mladu ekipu tehnologa koju čine voditelj uzgajališta Danijel Kanski koji je na ovaj posao došao iz Zagreba, a trenutačno živi u Pakoštanima, njegov kolega, tehnolog Tomislav Bulat, kojemu je ovo prvo zaposlenje, putuje na posao iz Vodica. Na uzgajalištu se oko ribe brinu Tomislav Pavičić, Svjetlan Vrban i Mile Milinović. Marketing tvrtke vodi Tina Perić.

Zadarska županija prva u marikulturi

– Zadarska županija je dobro iskoristila svoje potencijale u marikulturi. Možemo reći da je skoro  čitavo područje osim Srednjeg kanala iskorišteno i ima još prostora  za uzgoj školjaka u prostoru Velebitskoga kanala. Sveukupno se  može reći da smo u marikulturi  ispred ostatka Hrvatske, ako se  gleda po županijama. No mjesta za  daljnji razvoj uvijek ima. Mi smo  svoje planove iz prošloga perioda  ispunili, no sad treba ići dalje. Problem je i u ovom području nedostatak odgovarajuće obalne infrastrukture i slično. Planovi se ne mogu raditi za sto godina unaprijed,  situacije i okolnosti se mijenjaju i  sukladno tome valja i planirati. Trenutačno je globalna kriza svakako  usporila razvoj, kad je riječ o novim  ulaganjima i zato bi trebalo pripremiti se da povučemo što više  novca iz Fondova EU za ribarstvo  ako dođe do ulaska Hrvatske u EU.  Oni financiraju dosta toga, ali ne i  pripremne radove, što uključuje  izradu dokumentacije, dobivanje  potrebnih  dozvola i  slično. Možda  je sad pravi  trenutak da  se izvrše sve  potrebne pripreme, tako da budemo spremni s pripremljenim projektima s kojima ćemo se natjecati  za sredstva za nove projekte, kazao nam je dr. sc. Lav Bavčević,  načelnik Odjela za ribarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Zadarske županije.