Foto: Ivan JAMIČIĆ
Trema je zbilja uobičajena stvar i uvijek postoji jedna određena doza treme koja je pozitivna. Trudim se ne misliti na to kako ću negdje pogriješiti ili kako ću doći do nekog dijela koji je težak pa ga neću moći izvesti. Kad izađem gledam to kao da publici moram ispričati jednu priču koju je netko drugi napisao, ali ja je moram ispričati na svoj način. Takav osjećaj me vodi
Ivan Andrijević još je jedna mlada zadarska glazbena nada koja je svoje prve glazbene korake započela u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru. Nakon i više nego uspješnih početaka, s čak dvostrukom titulom državnog prvaka, posljednju je osvojio u ožujku ove godine na državnom natjecanju u Varaždinu u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, mladi glazbenik hrvatskih, srpskih, makedonskih i bosanskih korijena sprema se u Zagreb gdje će pohađati Muzičku akademiju.
Bio je to i više nego odličan završetak Ivanovog srednjoškolskog glazbenog obrazovanja i uvertira u ono što ga tek čeka. Naime, osim što je ovo ljeto odradio nekoliko glazbenih gaža izvan Zadra, a pokoju i u našem gradu, mladi glazbenik marljivo se spremao i za prijemni ispit na Muzičkoj akademiji. Rezultati nisu izostali i Ivan je jedini u sekciji klarineta prošao na prijemnom ispitu u lipnju odradivši odlično oba dijela ispita: teoriju i sviranje.
“Ljubav na prvi zvuk”
– Najgore je bilo čekanje. Kad je došao red na mene zapravo i nije bilo toliko strašno. Tad imaš priliku pokazati što znaš, a kažu da malo treme uvijek dobro dođe, podijelio je Ivan iskustva s prijemnog. Prvog dana ispita na rasporedu je bio teorijski dio te razgovor s pročelnikom Odjela za puhačke instrumente. Drugi dan ispita Ivan je bio svoj na svome te je pokazao zašto je dvostruki državni prvak izvodeći na klarinetu Poulencsa, Piazzollu i druge velikane klasične glazbe.
U klarinet se Ivan zaljubio u 2. raredu osnovne škole nakon što ga je jedna učiteljica usmjerila u glazbenu školu, a igrom slučaja Ivan je završio na završnom ispitu iz sviranja klarineta. Bila je to “ljubav na prvi zvuk”.
– Još u osnovnoj školi bolje sam i glasnije “revao” od ostale djece, kaže Ivan u šali – pa je učiteljica roditeljima preporučila da me upišu u glazbenu školu. Kako su svi svirali gitaru, klavir, trubu ili violinu, tadašnja profesorica u glazbenoj školi uputila me da ja izaberem nešto posebno. Više se niti ne sjećam kako sam završio na završnom ispitu učenika gdje sam čuo nekoga kako svira klarinet. Taj zvuk mi je bio fascinantan i tad sam se zaljubio u taj instrument.
Od tad, pa do danas, Ivan je sakupio deset godina staža iz sviranja klarineta te je u tom razdoblju promijenio pet instrumenta. Ovaj posljednji kupio je u Njemačkoj, a mladi glazbenik otkriva kako svaki klarinet pronađe svog glazbenika te ne odgovara isti instrument svima. U međuvremenu je uz osnovnu i srednju glazbenu školu Ivan uspio završiti i Gimnaziju Jurja Barakovića, a pred odlazak na Muzičku akademiju za Zadarski list govori o sebi i svojim daljnjim planovima u glazbenoj karijeri.
Sviraš već deset godina. Paralelno si, uz glazbenu, pohađao običnu osnovnu i srednju školu. Za to je bilo potrebno puno odricanja. Kako na to obično gledaju tvoji vršnjaci i prijatelji?– Pa, ne znam. Kako ste sami rekli treba puno odricanja pa se nikad nisam družio dovoljno s njima da ih to pitam.
Četiri sata dnevno
A je li tebi ikad palo na pamet da odustaneš od svega?– U drugom razredu srednje škole imao sam jedno stvarno teže razdoblje, tad sam promijenio profesora i počele su mi padati na pamet razne stvari; da nisam dovoljno dobar u tome što radim i da nikad neću uspjeti s time u životu i slično. To je bilo taman pred jedno natjecanje i odluka je bila otići na natjecanje i vidjeti što će se dogoditi. Uložio sam šest mjeseci života i tad sam osvojio prvu državnu nagradu. Nakon toga odlučio sam da definitivno neću odustajati. I prije toga pomišljao sam da odustanem, ali tad je to zaista bila životna odluka.
Koliko vremena odvajaš svakodnevno za svoj instrument?– Za vrijeme škole to je bilo otprilike četiri sata dnevno. Tu je sat i pol vremena predavanja, zatim pauza od sat i pol vremena do idućeg sata koje utrošim u vježbanje, zatim još jedno predavanje, a poslije toga vježbam ovisno koliko vremena uhvatim do zatvaranja Glazbene.
Što očekuješ od Akademije? Gdje se vidiš nakon nje?– Teško je reći gdje se točno vidim, ali ne bih se zadržavao u Hrvatskoj već bih obavezno išao negdje van. Što bih tamo napravio ovisi o situaciji u kojoj se nađem.
Kakav je osjećaj izići pred publikom na koncertu i svirati dok su sve oči uprte u tebe?– Trema je zbilja uobičajena stvar i uvijek postoji jedna određena doza treme koja je pozitivna. Trudim se ne misliti na to kako ću negdje pogriješiti ili kako ću doći do nekog dijela koji je težak pa ga neću moći izvesti. Kad izađem gledam to kao da publici moram ispričati jednu priču koju je netko drugi napisao, ali ja je moram ispričati na svoj način. Takav osjećaj me vodi.
Što ako se dogodi da negdje pogriješiš?– Nema veze. Nastaviš dalje kao da se ništa nije dogodilo.
Na državnom natjecanju u Varaždinu, u organizaciji HDGPP-a osvojio si prvu nagradu u sekciji klarineta. Jesi li očekivao takav plasman?– Kad god idem na natjecanje ne očekujem ništa od toga. Očekujem samo da ću doći tamo, dati sve od sebe, a poslije ćemo vidjeti. Koga je zapravo briga za rezultate, kad dođem tamo znam da ću dati sve od sebe, a poslije toga kud puklo, puklo.
Tko su ti glazbeni uzori?– Teško je odgovoriti na to pitanje, ali najbliži tko mi dođe kao glazbeni uzor je Bethoveen koji je bio gluh, a ipak je ostao zapamćen kao velik čovjek i glazbenik.
Skladaš li i ti kao Bethoveen?– Skladam, ali više za svoj gušt. Napisao sam par skladbi koje se mogu pronaći i na internetu, pa…
Što slušaš od glazbe?– Slušam od svega pomalo. Svaka glazba odgovara mi u određenom trenutku. Ne libim se slušati ni blues, niti ove naše novokomponirane pjesme koje sviraju uglavnom u klubovima, a ponekad poslušam i turbo folk, ovisno o tome što mi u određenom trenutku najviše odgovara.
Posjećuješ li koncerte u gradu za vrijeme koncertne sezone ili ljeti za vrijeme festivala?– To je zapravo integrirani dio cijele profesije glazbenika. To se jednostavno mora raditi, jer ne može se biti glazbenik, a ne ići na okolne koncerte i družiti se s ljudima. Možda to zvuči pomalo grubo ali poznanstva su zapravo najbitnija u glazbi, ona su možda bitnija od ičega u bilo kojoj umjuetnosti, kao što je to slučaj i sa svim ostalim zanimanjima.
Jesi li zadovoljan izborom koncerata u gradu ili mladi glazbenici u Zadru moraju ići i izvan njega da bi poslušali i vidjeli neke stvari?– To je otprilike praksa ovdje, onaj tko ima novca ide u Zagreb na opere ili neke koncerte. Ne kažem da u Zadru nema kvalitetnih koncerata, u Zadru ima izuzetno kvalitetnih koncerata, ali ih ima malo po broju. Problem je jer je na repertoaru otprilike jedan koncert u tri tjedna.
Kakva je bila situacija s gažama ovog ljeta? Može li klarinetist uopće pronaći gaže?– U Zadru nije bilo baš posla ovog ljeta, ali sam svirao na nekoliko gaža s orkestrom iz Pirovca s kojim surađujem već duže vrijeme. Bilo je malo sušno ljeto i meteorološki i po svirkama. Nije toliko teško klarinetistu naći gažu jer većina ljudi računa da će klarinetist svirati i saksofon, a svi žele saksofonista. Samo što ljudi očekuju da u jednu večer svirate saksofon s klarineta što nije tako lako izvedivo kao što se čini.
Hoćeš li se okušati na sličnim instrumentima na Akademiji?– To je jedan od izbornih predmeta na Akademiji, dakle ti srodni instrumenti.
Tko ti je svih ovih deset godina davao najjači vjetar u leđa da postaneš glazbenik?– Rekao bih roditelji jer su se oni toliko protivili da sam im morao ići u inat i mislim da me to najviše poguralo. Znam da su oni željeli samo najbolje za mene, no ja sam ostao sebičan i nisam se htio prikloniti njihovoj opciji. Smatram da su me oni najviše pogurali da uspijem.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
Treća i Četvrta liga
Briševu piripala golijada, »petarde« u četvrtom rangu
Hrvatska
PREMIJER
Plenković o ograđenom Markovu trgu: Što ne otvorimo Pantovčak pa nek’ se ljudi šeću do ureda Milanovića?
Scena
OSCAROVSKI FILM
U Japanu prikazan “Oppenheimer”, uz upozorenja i nelagodu u Hirošimi
Zadar
HOTEL PINIJA
[FOTO] Poznati zadarski hotel obnovio dio svoje infrastrukture: ‘Radovi su bili zahtjevni i teški…’
Hrvatska
PERUŠIĆ
Novo ruho jezerca u Kvartama
Zadar
PREDBLAGDANSKA PONUDA
BILI SMO NA ZADARSKOJ TRŽNICI I RIBARNICI: ‘Prodaja ide slabo, mislim da su centri učinili svoje…’
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE