Mato Neretljak: Uživam u nogometu i lijepom Zadru

Puno igrača možda ovo ne bi prihvatilo. Vjerujte, kad su me pitali bi li išao u Zadar na posudbu, rekao sam zašto ne – kazao je Neretljak

Nasmijan i srdačan, druželjubiv i vrlo pozitivan. Takav je Mato Neretljak. Imate osjećaj kao da ga poznate cijeli život. Dojam je to koji ostavlja čim se pojavi.
– Svi mi kažu da sam takav, pogotovo sam to osjetio kad sam igrao u Koreji i Japanu. Inače sam osoba koja u svakom kontaktu s ljudima pokušava kroz smijeh i opuštenost komunicirati. To te drži u životu, a i u poslu. Puno je lakše prolaziti s takvim pozitivnim stavom kroz život.
U dugoj karijeri koja vam još traje, igrali ste za sedam klubova. Od Napretka iz Orašja do Zadra. Između su stali Osijek, Hajduk, korejski Suwon, japanska Omiya i Rijeka.
– Igrao sam u tim klubovima, a u mnoge te klubove sam se i vraćao. Čovjek kad ode iz kluba pa se vrati onda zna da je nešto napravio. Vraćao sam se u Hajduk, vraćao sam se u Suwon iz Japana što je praktički nezamislivo u Koreji, ali i veliko priznanje za jednog sportaša u toj zemlji.
Gdje je bilo najljepše?
– Suwon mi je najdraži klub u kojem se igrao, jer sam tamo proveo više od pet godina. To je zapravo moj klub. Tamo sam stekao najveće poštovanje i priznanje kao nogometaš. Ipak, od rođenja sam hajdukovac i bit ću do smrti. Hajduk je Hajduk. To je klub koji je meni dao sve i otišavši iz njega sam zaradio svoje prve velike novce.
U najdražem Hajduku osvojili ste posljednja dva naslova prvaka države. Nakon vašeg odlaska Dinamo je započeo svoju osmogodišnju dominaciju.
– Bilo je kupova, a i ta dva naslova. No sad ispada da je to sve bilo zbog mene. Ipak ja sam bio samo kotačić u stroju kojeg je predvodio pravi trener Zoran Vulić. Imali smo odličnu momčad. Na svakom mjestu smo onda imali po dva prava igrača, a i Torcidu koja je uvijek uz klub. Gdje je nestao nakon toga šampionski Hajduk, ne znam.
Propao je pokušaj povratka u Hajduk, pa ste krenuli put Kantride.
– Iz Hajduka sam otišao, jer su se u klubu okrenuli mladima. Nisam htio smetati. Uzeti novce i mjesto nekom mlađem igraču. Odlučio sam se za povratak u Suwon te su me pred odlazak nazvali iz Rijeke i jako brzo smo se dogovorili. Prošlu sezonu je Rijeka uspjela napraviti rezultat i izborila u Europu. Onda se stvorila situacija da su na Kantridi odlučili okrenuti se mlađim igračima te sam umjesto da sjedim na klupi ili na tribini odlučio da želim igrati.
Pomalo iznenađujuće ste se stvorili na Stanovima?
– Puno igrača možda ovo ne bi prihvatilo. Vjerujte, kad su me pitali bi li išao u Zadar na posudbu, rekao sam zašto ne. Mogu igrati nogomet u kojem jako uživam, a i jako sam blizu Čiova i Splita gdje mi je dom. Pored toga, obožavam Dalmaciju i stoput sam rekao da je ovaj dio kugle zemaljske Bog pravio za sebe. Sunce, more, odlična klima, opušteni ljudi, grad u kojem ti je sve na dohvat ruke i u kojem većinu stvari možeš obavljati šetnjom. Zato obožavam ovaj grad, a isto tako supruzi i djeci se jako sviđa Zadar. Djeca su tu u školi i vrtiću te su uspjeli u kratko vrijeme prilagoditi se kao da su tu cijeli život.
Kako vam se čini situacija na Stanovima?
– Ljudima koji vode klub nije lako. Novac je danas naći nemoguća misija. Meni je najdraže kad moji suigrači dobiju ono što su zaslužili i budu plaćeni. Vjerujem da ćemo napraviti rezultat bolji nego prijašnjih godina, a kad rezultat bude dobar onda će se pojaviti i novac ili će se neki od igrača uspjeti prodati u inozemstvo.