Dječak s naslovnice odrastao uz Zadarski

– Svaki put kad dođem u Zadar, uzmem si Zadarski list za pročitati, da vidim čega sve ima novog, kakva događanja, manifestacije i fešte se održavaju uskoro, kakav je život u Zadru i što sam propustio u međuvremenu, kaže Stjepan Motušić
Prije devetnaest godina skupina novinara i fotografa predvođena Nedjeljkom Jusupom pokretala je pripremanje prvog broja tada tjednika, a danas dnevnika Zadarski list. Treba složiti naslovnicu za prvi broj, izvući atraktivne teme koje će privući pažnju čitatelja i, da, treba jedna atraktivna fotografija jer zna se da slika govori više od tisuću riječi. Zadatak je to urednika fotografije Zvonka Kucelina.
Izazov za fotoreportera
On u potrazi za fotkom s naslovnice treba izbjeći zamke svih izlizanih klišeja prospektnih fotografija i stvoriti djelo koje simbolizira Zadar, perspektivu u budućnosti i daje sliku aktualnog stanja i razmišljanja ljudi.
Govorimo o kraju 1994. godine, od oslobodilačke akcije Maslenica prošle su skoro dvije godine, a Bljesak i Oluja još se nisu nazirali. Grad koji je iza sebe ostavio najgore godine rata je ni na nebu ni na zemlji. Svi znaju da možemo pobijediti u ratu, ali kada će doći konačna pobjeda. U takvom razmišljanju Zvonko Kucelin šeta Kalelargom, traži motiv za efektnu fotografiju i nalazi ga ispred najvećeg simbola grada crkve sv. Donata. U prvom planu nalazi se tada jednu i pol godinu star Stjepan Motušić kako skače po lokvama, a u pozadini Sv. Donat, lokvom potopljen, čistina i zid oslikan američkom zastavom i natpisom Levi’s, jedni od simbola slobode za građane zemalja nekadašnjeg istočnog bloka.
– Uoči izlaska prvog broja tražili smo jednu efektnu fotografiju koja će dati simboličnost i dugovječnost te povezati Zadar i početak našeg rada. Šetalo se tada po gradu i tražio takav motiv. Netko bi danas rekao da je to bio lagan posao jer u Zadru si, gdje ćeš lakše napraviti takvu fotografiju, ali u početku ništa nije dolazilo. I onda sam sasvim slučajno naišao na malog Stipu ispred crkve sv. Donata. Sve se odjednom poklopilo. Donat je bio i uvijek će biti simbol grada i dugovječnosti u što je prerastao i Zadarski list što smo i svi mi željeli u početku. A mali Stipe? Tada je i on započinjao svojim životom kao i naša novina, prisjeća se tih dana Zvonko Kucelin.
Tako je priča s naslovnice povezala vječno Kucelina, Zadarski list i Stjepana Motušića.
Štivo o Zadru
 Motušić danas živi u Samoboru i još uvijek čuva prvi broj Zadarskog lista. Ima 20 i pol godina, studira na Veleučilištu VERN u Zagrebu, studij Poslovne informatike.
– Majka mi je pričala o tom danu kada je nastala fotografija s naslovnice. Kaže da je dugo padala kiša pa nismo izlazili van. Čim je izašlo Sunce izvela me na zrak. Ja sam tada volio skakati po lokvama i u jednom takvom trenutku fotograf je iskoristio priliku, kaže Motušić pa dodaje:
– Svaki put kad dođem u Zadar, uzmem si Zadarski list za pročitati, da vidim čega sve ima novog, kakva događanja, manifestacije i fešte se održavaju uskoro, kakav je život u Zadru i što sam propustio u međuvremenu. I to volim, u petnaestak minuta lakog čitanja saznam sve što me zanima za grad koji mi je još uvijek najdraži grad na svijetu, usprkos činjenici da sam mjesto stanovanja promijenio više puta i što sam bio u posjetu nekoliko velikih europskih metropola, poručuje Stjepan Motušić, dječak s naslovnice prvog broja Zadarskog lista.