U jednom trenutku neshvatljivog ljudskog bezumlja ostali su siročad

2. prosinca 1992. godine u Šopotu, tijekom agresije JNA i pobunjenih Srba, mučki je ubijena četveročlana obitelj Marinović iza koje je ostalo i troje tada maloljetne djece, kći Ljiljana (17) i sinovi Nediljko (13) i Željko (4). Oni još ni danas nisu riješili svoj status niti je itko odgovarao za ubojstvo njihovih roditelja te djeda i bake

Obilježena je još jedna u nizu obljetnica sjećanja na nevine žrtve Domovinskog rata na širem zadarskom području. Prije točno dvadesetjedne godine, 2. prosinca 1992. u Šopotu, naselju nadomak Benkovca, tijekom agresije JNA i pobunjenih Srba mučki je ubijena četveročlana obitelj Marinović – Luka (73), njegova supruga Vuka (65), sin Stipan (43) i nevjesta Gordana (37). Nakon tog krvavog srbočetničkog čina iza bračnog para Marinović , Stipana i Gordane, ostalo je troje tada maloljetne djece, kći Ljiljana (17) i sinovi Nediljko (13) i Željko (4) koji su zbrinuti izvan okupiranog područja. Ljiljana, Nediljko i Željko u jednom trenutku neshvatljivog ljudskog bezumlja ostali su siročad, bez roditelja te djeda i bake.
– Sestra Ljiljana nam je istovremeno postala majka, otac i sestra. Preko noći je postala naš skrbnik, naš anđeo čuvar. Iako je bila maloljetna preuzela je svu brigu oko nas, sa suzama u očima govore braća Nediljko i Željko dodajući kako u ovih 21 godinu nisu uspjeli riješiti svoj status.
Još su uvijek, kažu, ni na nebu ni na zemlji. Iako se njihov otac Stipan još u predvečerje Domovinskog rata priključio obrani stoljetnih ognjišta u Šopotu kao pripadnik tadašnjih seoskih straža, zbog neprobojnog administrativnog bedema, još uvijek se vodi kao civil, a ne kao vojna žrtva.
– Dosadašnje vlasti uopće ne zanimaju ubojice nevinih ljudi. Vlast se jednostavno skriva kao što zmija skriva noge. Što ih briga za žrtve, još se ništa nije riješilo. A hoće li, samo dragi Bog zna, razočarano će sestra heroj Ljiljana Baričević Marić.
Krvavi zločin se dogodio na privremeno okupiranom području koje tada nije bilo pod kontrolom Republike Hrvatske.
– Neosporno je da je Hrvatska u to vrijeme bila međunarodno priznata država i kao takva odgovorna za ono što se događa na bilo kojem dijelu njezinog teritorija, uvjereni su Marinovići.
Na širem benkovačkom području je bilo čak 235 civilnih žrtava tijekom Domovinskog rata na tada okupiranom području.
– Tužno je i gotovo nevjerojatno da do sad, osim Zorane Banić, nitko nije odgovarao niti je osuđen za ubojstva tih ljudi kojima je jedini grijeh bio što su Hrvati. Zločinci su još uvijek na slobodi, govori Branko Kutija, gradonačelnik Benkovca.
U ime Zadarske županije vijenac je položio te svijeću zapalio i župan Stipe Zrilić. Brojno izaslanstvo Grada Benkovca je predvodio gradonačelnik Kutija sa suradnicima. Izaslanstvo benkovačke UHDDR-a je predvodio predsjednik Nediljko Genda,  benkovačke HVIDR-e predsjednik Milorad Guzić, županijske Udruge hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata predsjednica Ljubica Krcić te izaslanstvo Mjesnog odbora Šopot koje je predvodio predsjednik Ante Knez. Cvijećem i svijećama rodbina i mještani prisjetili su se mučki ubijenih, a molitvu odrješenja predvodio je benkovački župnik don Čedomil Šupraha.
Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća pred kapelicom koja se sad nalazi u sredini skorašnjeg velikog rotora, poklonili su se predstavnici PU Zadarske koje je predvodio načelnik Policijske postaje Benkovac Mario Brzoja i Hrvatske vojske predvođeni bojnikom Vinkom Rogićem iz vojarne “Benkovac”, te rodbina i mještani.
Molitvu odrješenja predvodio je benkovački župnik don Elvis Knežević.