Jezik koji “čuju” gluhi željeli su upoznati brojni studenti

Stupanj razvijenosti demokracije mjeri se time koliko su zaštićene ranjive skupine. Oni postaju ranjivi onoliko koliko im okolina omogućuje razvoj, ranjivom skupinom ih najčešće čini društvo oko njih, istaknula je prorektorica Stričević
Obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom Studentsko savjetovalište Sveučilišta u Zadru započelo je upoznavanjem studenata s hrvatskim znakovnim jezikom. Predavanje je privuklo toliko interes da je dobar dio profesora i studenata ostao van učionice, a okupljene je u ime uprave Sveučilišta pozdravila prorektorica prof. dr. sc. Ivanka Stričević, poželjevši im da s događaja odu bogatiji.
Važne su konkretne stvari
– Međunarodni dan osoba s invaliditetom uvod je u prosinac kojeg se još zove mjesecom prava. No, nije samo jedan dan u godini kada se trebamo sjetiti nečega. Ipak, ovi dani služe kako bi nas podsjetili što trebamo i što možemo napraviti, jer je tema aktualna tijekom cijele godine. Stupanj razvijenosti demokracije mjeri se time koliko su zaštićene ranjive skupine. Oni postaju ranjivi onoliko koliko im okolina omogućuje razvoj, ranjivom skupinom ih najčešće čini društvo oko njih, istaknula je Stričević upitavši što akademska zajednica čini za osobe s invaliditetom.
– Postoji senzibilitet, no važnije su konkretne stvari, da im se uvjeti studiranja prilagode, a na Sveučilištu imamo nekoliko kanala, prije svega tu je Studentsko savjetovalište. Trebamo pomoć zajednice, institucije koje nam mogu u tome pomoći. Ovaj susret je pomoć u tome, istaknula je prorektorica Stričević. Maja Kolega iz Ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Zadru upoznala je prisutne o mobilnosti studenata s invaliditetom.
– Studenti s invaliditetom imaju određena prava kad je u pitanju mobilnost. Prilikom zahtjeva trebaju donijeti određene dokumente koji se traže. Pritom se radi, primjerice, o potrebnom prijevozu do odredišne zemlje. Imamo slučajeva kad je potrebna posebna prehrana, ili je, pak, potrebna osoba u pratnji. Dakle, mogućnosti postoje, istaknula je Kolega.
Radionicu o hrvatskom znakovnom jeziku vodila je Ivana Birsa, učitelj edukator-rehabilitator, a prije same radionice upoznala je prisutne s znakovnim jezikom. Sama je još tijekom studija htjela naučiti što je to znakovni jezik, te je postala volonter Udruge Dodir.
Radionice u OŠ Voštarnica
– Krenula sam i prevoditi, najčešće odlaske kod liječnika. Znakovni jezik koriste gluhe i gluhoslijepe osobe. Kad sam se vratila u Zadar, počela sam raditi u Osnovnoj školi Voštarnica, uskoro sam ga prestala koristiti. Budući da djeca u OŠ Voštarnica teško govore, počeli smo s radionicama. Svrha je potpomognuta komunikacija.
Hrvatski znakovni jezik je sustav vizualnih znakova koji uz pomoć posebnog položaja, oblik šake, orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke, tvore smisao riječi. Znakovi nisu široki, obično prate sugovornika u razini tijela. Osobe koje prevode su uglavnom odjevene u crno kako bi se lakše vidjeli znakovi. Znakovnim jezikom se mogu dobiti sve potrebne informacije, istaknula je Birsa napominjući kako se gluhe osobe obično koriste frazama, odnosno imaju svoj način komunikacije.