Munjes: Ono u Perušiću nisam bio ja!

– Još jednom ponavljam da nisam kriv. Pročitao sam članak u Zadarskom listu od ponedjeljka gdje je objavljen dokument da sam sudjelovao u krađama auta u Bruškoj i Podgrađu 1992. i da sam zbog toga bio suspendiran. To je istina i za to ću odgovarati, a ovo u Perušiću nisam bio ja – Nikola Munjes

Netom prije zaključenja dokaznog postupka  optuženik za ratni zločin nad  civilnim stanovništvom Nikola  Munjes (43) s gotovo stopostotnom sigurnošću imenovao  je krajiškog milicajca Željka  Ležaju iz Biljana Gornjih, kao  mogućeg “vampira” koji je prijetio i mučio Duju Pešuta zarezavši ga nožem bajunete po  vratu, nakon čega mu je pio krv  iz rane i govorio da će mu se  napiti ustaške krvi.
– Ja ne želim odgovarati za  nešto što nisam počinio. Kada  su Dujo i Grgo Pešut privedeni  zbog sumnje da su Hrvatskoj  vojsci nabavljali brašno, ja nisam radio. Ležajina grupa je taj  dan bila na terenu, a o tom  nekom hapšenju zbog brašna  čuo sam sutradan u stacionaru  od mojih kolega Micka i Zorana Dobrića. Ležaja je bio  poznat po iživljavanju nad civilima hrvatske, ali i srpske nacionalnosti, i to pogotovo otkako mu je brat poginuo – ispričao je Munjes sudskom vijeću Županijskog suda u Zadru  pred kojim mu se vodi postupak zbog sumnje da je 22.  rujna 1991. godine u Perušiću,  kršeći pravila Međunarodnog  prava za vrijeme oružanog sukoba osobno napadao pojedine civile, mučio ih, nečovječno  postupao i primjenjivao mjere  terora prema civilnim osobama, odnosno da je prijetio i  fizički maltretirao Duju  Pešuta. Za konkretan događaj  koji mu se stavlja na teret Munjes je pojasnio da je saznao 25.  ožujka prošle godine iz optužnice koja mu je predočena u  ekstradicijskom zatvoru u Crnoj Gori, a odakle je potom,  temeljem međunarodne tjeralice, izručen Hrvatskoj. Na poseban upit suca Borisa Radmana da pojasni prije rečeno  kako je o tom događaju u Perušiću čuo od kolega, Munjes  je dodao da je to bilo u stacionaru u Benkovcu dan nakon  što se vratio s pogreba Veliboru  Cupaću u Korlatu na koji je  kao kolega, ali i susjed i daljnji  rođak, bio poslan od svojih nadređenih, no da tada nije znao  imena ljudi koji su mučeni.
Obrana tvrdi da nije  dokazana krivnja
Munjes je, inače, za ovo djelo 1995. godine u odsutnosti  već bio osuđen na devet godina  zatvora na što je jučer u završnim riječima podsjetio zastupnik tužiteljstva ističući kako  je tadašnja presuda donesena  temeljem činjenica i iskaza  oštećenih. Naglasio je kako sve  te činjenice i dalje egzistiraju, a  da je okrivljenikova obrana iskonstruirana, nepovezana i nelogična te da je očito kako je  usmjerena izbjegavanju kaznene sankcije. No, Munjesov je  branitelj Slaven Dmitrović naglasio kako se na osnovu iznesenih činjenica i iskaza svjedoka i oštećenika u ovom postupku ne može nedvojbeno  reći da je njegov branjenik zaista ta osoba koja je mučila Duju  Pešuta.
– Činjenica je da ni do danas  nije utvrđen datum inkriminacije, odnosno je li to bio 21. ili  22. rujna. Isto tako, činjenica je  da se mučenje za koje se moj  branjenik tereti događalo u  kašunu kamiona, a širina od  klupe do klupe, na kojoj su  licem jedan prema drugome  sjedili Duje i Grgo Pešut, je  svega jedan metar. Maltretiranje nije trajalo cijelim putem  od Perušića do Benkovca pa je  teško povjerovati kako unatoč  strahu u tih 30-ak minuta ni  Duje, a niti Grgo nisu pogledali  osobu koja je Duju mučila niti  su ga na prepoznavanju u prostorijama policije uspjeli prepoznati. Štoviše, Duje ga nije  prepoznao ni na predočenoj  mu fotografiji iz tog vremena, a  u svom je iskazu naveo kako je  osoba koja ga je mučila bila  “žute, kratke kose” – nabrajao  je Dmitrović u završnim riječima dodavši još i kako se na  toj fotografiji jasno vidi da je  Munjes imao žarko-crvenu,  dužu kosu, takozvanu “beatlesicu”. To što ga je Dujin brat  Ante prepoznao Dmitrović je  argumentirao činjenicom da su  se od ranije poznavali s gradilišta te da je Ante prepoznao  osobu imena Nikola Munjes,  ali ne osobu koja je mučila  njegova brata. U prilog tome  citirao je Antine riječi da je  nakon što je u koloni maskiranih i naoružanih “martićevaca” koji su mu prošli ispred njegove kuće prepoznao  Munjesa na kraju kolone te mu  doviknuo “žuti što tražiš”, ustvrdivši kako bi takvo što bilo  presmiono.
– I sami oštećenici su svjedočili o tim vremenima, psihozi  i strahu zbog kojeg je Duje čak  42 dana spavao u otvorenom  grobu na mjesnom groblju, pa  je teško povjerovati da bi Ante  kao Hrvat takvo što dobacio  skupini od 15-ak naoružanih  milicionera srpske nacionalnosti – rekao je Dmitrović zatraživši da se u zapisnik unese i  Antina izjava “zaključili smo da  je to sigurno Nikola Munjes”  koju je iznio u svom svjedočenju opisujući razgovor sa  sumještanima srpske nacionalnosti kojima se obratio nakon  što je saznao da mu je brat  uhićen. Na koncu, Dmitrović je  zaključio kako postoji ozbiljna  sumnja u to da je Munjes  počinio djelo za koje je optužen, da sud nema dovoljno  dokaza za nedvojbeni zaključak i optužujuću presudu,  te da bi stoga trebalo poštivati  načelo “in dubio proreo” i pokloniti vjeru okrivljeniku.
Upitan na koncu slaže li se s  obranom svog odvjetnika i ima  li što dodati Munjes je kazao:
– Još jednom ponavljam da  nisam kriv za ovo djelo i da ću  odgovarati za sve što jesam.  Pročitao sam članak u Zadarskom listu od ponedjeljka gdje  je objavljen dokument da sam  sudjelovao u krađama auta u  Bruškoj i Podgrađu 1992. godine i da sam za to bio suspendiran. To je istina i za to ću  odgovarati, a ovo u Perušiću  nisam bio ja.
Sudsko vijeće sastavljeno od  predsjednika Borisa Radmana  te sudaca Dijane Grancarić i  Ante Anića danas u 10.30 sati  odlučit će o Munjesovoj sudbini te mu izreći presudu.