Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Književni i znanstveni zubatac

03.02.2012. 23:00
Književni i znanstveni zubatac


Kao što je jedan drugi znameniti pisac, književnik Petar Hektorović pišući o ribanju i ribarskom prigovaranju opisao jednu zgodu kada je ulovljen jedan veliki zubatac tako je nama profesor Božanić, ovdje, ulovio jednog književnog i znanstvenog zubatca i servirao nam ga na najbolji mogući način, s okusom mediterana – prorektor Faričić


Na Sveučilištu u Zadru u četvrtak navečer predstavljena je jedna od rijekih knjiga koja donosi toliko iscrpan i vjerodostojan izvor znanja o jednom izumrlom jeziku, i kako bi rekao autor, profesor Josip Božanić, jednom svijetu koji nestaje. Radi se o knjizi “Lingua Halieutica – Ribarski jezik Komiže” koju su uz samog autora predstavljali prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić te prof. dr. sc. Vladimir Skračić, prof. dr. sc. Boris Škvorc i doc. dr. sc. Nikola Vuletić.
Uvodeći okupljene u problematiku prorektor Faričić istaknuo je kako je ovo knjiga o ribarstvu, ali ne samo o jednoj gospodarskoj grani, nego i o načinu života koji svoje otiske ostavlja u kulturnoj i prirodnoj baštini te osobito svoj odraz ima u jeziku.
Očuvanje jednog izumrlog svijeta i jezika
– Kao što je jedan drugi znameniti pisac, književnik Petar Hektorović pišući o ribanju i ribarskom prigovaranju opisao jednu zgodu kada je ulovljen jedan veliki zubatac tako je nama profesor Božanić, ovdje, ulovio jednog književnog i znanstvenog zubatca i servirao nam ga na najbolji mogući način, s okusom mediterana, kazao je Faričić.
Ono što je višekratno istaknuto na predstavljanju knjige i po čemu knjiga i jest posebna jest očuvanje jednog izumrlog svijeta i jezika, u ovom slučaju komiškog ribarstva. Ne radi se samo o lingvističkom doprinosu, iako je ova knjiga u mnogočemu značajna i za lingvistiku, ali i dijalektologiju već se radi o očuvanju jedne kulture i identiteta. Znanstvene metode prikupljanja podataka i njihove vjerodostoijnosti neupitne su jer se ne radi o interpretaciji profesora Božanića već o izvornim zapisima, pričama komiškog ribara Ivana Vitaljića Gusle (1917. – 1993.) čije je priče dva desetljeća na magnetofonske vrpce bilježio prof. Božanić, a dijelovi su i prijepisi iz zabilježaka istog ribara kojemu je sa samo tri razreda osnovne škole jedna od najvećih zadaća bila očuvati svijet komiškog ribarstva.
– Stvoriti ovakvo djelo u okruženju koje je potpuno nesklono moru, Jadranu, obali i svemu što je Mediteran u našim srcima i našoj praksi gotovo je nemoguće, a Božanić je uspio, naglasio je recenzent knjige prof. dr. sc. Vladimir Skračić. Iako se u knjizi dosta govori o samom ribarstvu Skračić je istaknuo kako nije samo problem u ribarstvu, nego u svim drugim djelatnostima koje se u koncentričnim krugovima okupljaju oko ribarstva, sav leksik vezan uz razne poslove koji je u ovoj knjizi sačuvan, a koji predstavlja jedan poseban svijet i identitet.
Iz aspekta kulturnog teoretičara o knjizi je govorio prof. dr. sc. Boris Škvorc. Kako je i sam istaknuo u svom djelovanju i radu u Australiji bio je svjedokom izumiranja više od 50 jezika, a s tim jezicima i više od 50 svjetova. Problematika izumiranja jezika nešto je o čemu se u Australiji piše i govori, a kad u Hrvatskoj izumire jedan jezik nitko to niti ne primjeti.
Biser dijalektologije
– O umiranju svjetova ovdje kod nas, na istočnoj obali Jadrana, ne može se vidjeti napisana niti slova, upozorava Škvorc. Bogatstvo koje izumire sa samo jednim jezikom ilustrirao je doc. dr.sc. Nikola Vuletić održavši svoj dio predstavljanja na čakavskom narječju.
– Ovdje sam pozvan kao jezični sedimentolog, odnosno kao onaj koji svoju pažnju poklanja dodirima hrvatskoga jezika s drugim medteranskim jezicima, ali moram napomenuti nešto iz kroatističke perspektive što ovdje još nitko nije rekao. Ovaj je libar jedan biser dijalektologije ponajviše zbog toga što se u njemu donosi živi zapis, živoga govora, a ne interpretira jezik, naglasio je Vuletić. I prije samog predstavljanja knjige prije dvije godine na skupu o meteorološkim poslovicama na granicama romanskoga svijeta održanom u Barceloni Vuletić je predavanje započeo s tekstom uključenim u ovu knjigu profesora Božanića. Ono što je zapanjilo i oduševilo Vuletića jest da su ga razumjeli i Talijani, Francuzi, Španjolci, Katalonci i svi ostali sudionici skupa. Žalosno jest da taj jezik ne razumiju Hrvati, istaknuo je Vuletić.
– Hrvati imaju tri jezika, kao što imaju i tri pisma: čakavski je svakako jezik. Međutim naša lingvistika još nije definirala što je to hrvatski jezik. Dakle to ključno pitanje još uvijek nema odgovora. Naime, jezik bi trebao biti sustav, a sustav je definiran na razini fonetskoj, morfološkoj, sintaktičkoj, najmanje na leksičkoj, ali ipak je i leksik važan. Što time hoću reći? Kada govorim o našoj definiciji hrvatskoga jezika od wikipedije, pa do naših akademika tada vidim da se hrvatski jezik tretira kao vreća u koju se trpaju svi hrvatski idiomi pa ispada da su čakavski i kajkavski varijetet štokavskoga. Ovu knjigu htio sam napisati kao provokaciju, ne samo kao opis jednoga jezika, jednoga govora, jer moramo odgovoriti na neka ključna pitanja, zaključio je na koncu autor. Posjetiteljima je pročitao dijelove govora komiškog ribara iz svoje knjige te u zraku ostavio pitanje o kojem bi ponajprije trebali promisliti svi oni koji se jezikom bave, a potom i sami njegovi govornici: koliko dobro svoj jezik poznajemo i koliko ga čuvamo?