Kad sve platimo, ostane nam 300 kuna

Kod nas je situacija takva da jedina mjesta gdje se radi su Zavod za zapošljavanje i ustanove koje dijele socijalnu pomoć, govore nam mještani Gračaca. Samo mjesto ni prije recesije nije bilo bogato, a sada gotovo svakog dana sve više mještana ostaje bez posla. Malobrojne firme već su otpustile neke radnike, nekoliko trgovačkih obrta je zatvoreno, a situacija je daleko od idilične. Prostorno najveća općina u Hrvatskoj ne može se pohvaliti niti time da većina stanovnika živi prosječnim životom hrvatskoga građanina.
– U Gračacu je oko 450 osoba u radnom odnosu, a ovdje stalno živi pet do šest tisuća, dok prijavljen boravak ima oko 14 tisuća osoba. Više od 400 obitelji prima socijalnu pomoć – kazao je Goran Đekić, načelnik Općine, radi usporedbe dodajući kako je nekada tu na 10 tisuća stanovnika njih 2500 imalo posao. Mještani su nam ispričali brojne priče o tome kako tu žive obitelji od kojih neke imaju i šestoro djece, a niti jedan od roditelja ne može pronaći zaposlenje. Mnogi od njih dobili su otkaze uz riječi kako će, ako se stvori potreba, biti pozvani natrag na posao. Zbog straha da neće biti primljeni na posao, ako budu pričali s medijima, bilo je teško pronaći sugovornike koji su svoju situaciju željeli podijeliti s nama. Velik broj mještana radio je po cijeloj Hrvatskoj za građevinske firme, koje su se našle u teškoj situaciji, a jedan od njih je tridesetogodišnji Slađan Maračić koji je prije mjesec i pol ostao bez posla u jednoj zagrebačkoj građevinskoj firmi. Još nije primio posljednju plaću, a da stvar bude gora, njegov otac je na čekanju i prima samo 2000 kuna od čega živi njihova četvoročlana obitelj.
– U siječnju nam je javljeno kako više nemamo posla, računi firme su blokirani te da će firma možda nastaviti s radom pod drugim imenom. Pozvani smo da potpišemo sporazumne raskide ugovora, jer drukčije se nije moglo. Imao sam ugovor do 25. ožujka, a sada nemam pravo niti na naknadu s biroa – govori nam Slađan dodajući kako je imao nekoliko slobodnih dana, a sada nema posla i zbog birokratskih problema ne može se prijaviti na Zavod za zapošljavanje, niti primati naknadu.
Njegov otac je isto tako radio za građevinsku firmu i sada je na čekanju, za što prima simboličnih 2000 kuna od čega cijela obitelj živi.
– Više životarimo nego živimo. Nekako uspijevamo platiti režije i sestri put u školu, jer ona se školuje u Obrovcu i samo za putovanje joj plaćamo 500 kuna mjesečno. Odrekli smo se svega, a kada sve platimo za život nam ostaje oko 300 kuna – kaže Maračić dodajući kako je Gračac pun priča sličnih njegovoj, a ima ih koji su u goroj situaciji.
– Gračac je pun ljudi koji žive jako loše, ispod svakog prosjeka. Neki se boje i strah ih je izlaziti u medije jer su im obećali kako će ih vratiti kada se situacija popravi. Posao intenzivno tražim, išao sam na neke razgovore i čekam da mi odgovore, a na neke odgovore čekam i više od mjesec dana – govori nam Maračić nadajući se kako će najavljena bolja vremena stići brzo, jer ovako loša situacija ne smije potrajati.